- 1 -              Rev 498/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 498/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari M. B., OIB: ..., iz S., kojeg zastupaju punomoćnici T. R. i I. L., odvjetnici u V., protiv I. tuženika A. Z. d.d., OIB: ..., Z., i II. tuženika D. F., OIB: ..., iz V., kojeg zastupa punomoćnik R. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu S. i R. j.t.d. u Varaždinu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-612/15-2 od 28. listopada 2015., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-536/10-78 od 16. listopada 2014., u sjednici održanoj 1. rujna 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovana revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-612/15-2 od 28. listopada 2015.

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbacuje se kao nedopuštena revizija tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-612/15-2 od 28. listopada 2015. u dijelu kojim je preinačena odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u st. III. i IV. izreke presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-536/10-78 od 16. listopada 2014.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom u st. I. izreke naloženo je tuženicima solidarno isplatiti tužitelju od 203.499,07 kn po osnovi neimovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, zatim po osnovi imovinske štete u vidu izgubljene zarade iznos od 16.749,07 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. svibnja 2007. do isplate, te tuđe pomoći i njege u iznosu od 625,00 kn mjesečno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. svibnja 2007. do isplate, kao i plaćati tužitelju mjesečnu rentu u iznosu od 478,54 kn počevši od 27. svibnja 2007. nadalje, s time da su tuženici dospjele iznose dužni platiti odjednom u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a ostale kako budu dospijevale do svakog 10-og u mjesecu. U st. II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja iznad dosuđenog iznosa. U st. III. izreke naloženo je tužitelju naknaditi I. tuženiku parnični trošak u iznosu od 30.024,96 kn, te je u st. IV. izreke istome naloženo naknaditi II. tuženiku parnični trošak u iznosu od 69.800,48 kn.

 

Drugostupanjskom presudom i rješenjem odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda pod st. II. izreke, dok je po žalbi i dopuni žalbe I. tuženika, te po žalbi II. tuženika preinačena prvostupanjska presuda pod st. I. izreke na način da je odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti, te je preinačena odluka o troškovima pod st. III. i IV. prvostupanjske presude na način da je naloženo tužitelju naknaditi I. tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 105.180,10 kn, a II. tuženiku u iznosu od 141.118,30 kn.

 

Protiv drugostupanjske odluke tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. u vezi sa 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku odluku.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tužitelja protiv presude nije osnovana, dok ista nije dopuštena protiv rješenja o troškovima parničnog postupka.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Suprotno revizijskim navodima, pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržajima isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Suprotno tvrdnji revidenta nije počinjenom presudom počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8 ZPP, jer je ocjena dokaza izvedena na način propisan odredbom čl. 8. ZPP.

 

Preostalim navodima tužitelj osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Takvi prigovori su bez utjecaja na pravilnost drugostupanjske odluke s obzirom na to da se u revizijskom postupku ne može ispitivati osnovanost prigovora činjenične naravi (čl. 385. st. 1. ZPP).

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete nastale u prometnoj nezgodi ... u mjestu G. K. u kojoj je tužitelj stradao kao vozač motocikla naletom na osobno vozilo kojim je upravljao II. tuženik, a koje je osigurano kod I. tuženika.

 

Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je, imajući u vidu odredbu čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 25/05 i 41/08 – dalje: ZOO) utvrdio obostranu krivnju sudionika za nastanak prometne nezgode, odnosno suodgovornost II. tuženika u omjeru od 25%, a tužitelja u omjeru od 75%, te je, uzimajući u obzir težinu povrede prava (osobnosti) na tjelesno i duševno zdravlje i okolnosti slučaja, primjenom čl. 1100. st. 2. ZOO tužitelju po osnovi neimovinske štete dosudio pravičnu novčanu naknadu i imovinsku štetu u vidu izgubljene zarade (čl. 1093. ZOO) i tuđe pomoći i njege (čl. 1095. st. 1. ZOO) te mjesečnu rentu (čl. 1095. st. 2. ZOO).

 

Međutim, drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i preinačuje prvostupanjsku presudu primjenom odredbe čl. 373.a st. 3. ZPP na način da odbija u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja jer ocjenjuje da je tužitelj isključivo kriv za štetni događaj zbog čega mu tuženici nisu u obvezi naknaditi utuženu štetu ni djelomično.

 

Naime, drugostupanjski sud ocjenjuje odlučnim za predmet spora činjenice:

 

- da su se oba sudionika prometne nezgode neposredno prije nezgode svojim vozilima kretala u istom smjeru desnom kolničkim trakom,

 

- da je II. tuženik lijevom bočnom stranom vozila prešao na iscrtanu središnju liniju ne prelazeći na lijevi kolnički trak te je potom skrenuo u desno prema dvorištu kuće krećući se brzinom od oko 15 km/kn,

 

- da se tužitelj kretao iza vozila II. tuženika bliže desnom rubu kolnika brzinom od 109 km/h (u početku reakcije kočenjem) u naseljenom mjestu gdje je brzina ograničena na 60 km/h,

 

- da je tužitelj započeo s kočenjem prije nego što je II. tuženik započeo radnju skretanja u desno te da je motocikl udario u bočnu desnu zadnju stranu osobnog vozila brzinom od oko 79 km/h,

 

- da upravo činjenica da je tužitelj radnju kočenja započeo prije nego što je vozilo II. tuženika započelo radnju skretanja u desno ukazuje na istinitost iskaza II. tuženika da je prije poduzimanja radnje skretanja uključio desni pokazivač smjera,

 

te zaključuje da II. tuženik ni na koji način nije ugrozio druge sudionike u prometu pa tako niti tužitelja koji se iza njega kretao motociklom istim kolničkim trakom, odnosno da nije bilo protupravnog postupanja II. tuženika koje bi bilo u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom prometne nezgode, dok je postupanje tužitelja suprotno odredbi čl. 51. st. 1. i čl. 53. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj 105/04 – dalje: ZSPC) u uzročno-posljedičnoj vezi s nastalom štetom.

 

Prema odredbi čl. 51. st. 1. ZSPC vozač je dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta, gustoći prometa tako da vozilo može pravovremeno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravovremeno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku, dok se prema odredbi čl. 53. st. 1. ZSPC na cesti u naselju vozač ne smije vozilom kretati brzinom većom od 50 km na sat, odnosno brzinom većom od brzine dopuštene postavljenim prometnim znakom za cijelo naselje ili njegov dio.

 

I prema ocjeni ovog suda, a imajući u vidu činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova te sadržaj odredbi ZOO i ZSPC, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da je tužitelj isključivo kriv za nastanak štete te odbio i preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadu štete, jer da je tužitelj u konkretnim uvjetima na cesti prilagodio brzinu kretanja vozila, pravovremeno zaustavio svoj motocikl prije početka skretanja vozila II. tuženika u desno ili ga zaobišao s lijeve strane po istom kolničkom traku i na taj način izbjegao nalet, a svakako bi spriječio nastanak prometne nesreće da se kretao dopuštenom brzinom od 60 km/h.

 

Prema tome, neosnovan je navod tužitelja u reviziji o suodgovornosti II. tuženika za nastanak štetnog događaja u omjeru od 75%.

 

Stoga je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci presude.

 

Revizija tužitelja u odnosu na troškove parničnog postupka nije dopuštena.

 

Odredbom čl. 400. st. 1. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP).

 

Na sjednici Građanskog odjela VSRH broj Su-4-19/15-19 od 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno i drugostupanjsko rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg je dopuštena revizija.

 

Prema navedenom shvaćanju rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka nije rješenje iz čl. 400. ZPP protiv kojeg je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškova spor niti počinje niti se dovršava. Samo u odnosu na predmet spora određen tužbom počinje teći parnica, ispituje se litispendencija, objektivna kumulacija tužbenog zahtjeva i objektivno preinačenje tužbenog zahtjeva, i samo u odnosu na predmet spora se postupak dovršava pojedinačnim aktom, bilo presudom ili rješenjem.

 

Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP valjalo riješiti kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 1. rujna 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Jasenka Žabčić, v.r.