- 1 -              Rev 2011/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2011/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica 1. A. P. iz S., S. T. 5, 2. N. A., 3. S. T., 4. G. D. i 5. M. M., koje zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u S., protiv tuženika H. d.o.o. Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik A. V., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika C. o. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1381/2017 od 18. svibnja 2017., kojom je djelomično potvrđena te djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju broj Pn-442/16 od 28. veljače 2017., u sjednici održanoj 1. rujna 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Prihvaća se revizija tužitelja i preinačuje se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-1381/17 od 18. svibnja 2017. u dijelu kojim su tužitelji odbijeni s tužbenim zahtjevima (dio toč. I. izreke) i sudi:

 

Žalba tuženika i umješača na strani tuženika odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju broj Pn-442/16 od 28. veljače 2017.

 

Nalaže se tuženiku da tužiteljima nadoknadi troškove revizijskog postupka u iznosu od 6.250,00 kn, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

 

Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

 

„I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljima iznos od ukupno 791.262,00 kn od čega – tužiteljici A. P. iznos od 326.000,00 kn na ime duševnih bolova zbog gubitka bliske osobe, iznos od 72.960,00 kn na ime grobnice i nadgrobnog spomenika, iznos od 6.300,00 kn na ime crnine, iznos od 1.040,00 kn na ime grobnog mjesta, iznos od 5.409,60 kn na ime pogrebnih troškova, iznos od 800,00 kn na ime „karmina“ ili ukupno 412.509,60 kn,

 

- tužiteljici N. A. iznos od 119.000,00 kn na ime duševnih bolova zbog gubitka bliske osobe, iznos od 18.240,00 kn na ime grobnice i nadgrobnog spomenika, iznos od 4.200,00 kn na ime crnine, iznos od 260,00 kn na ime grobnog mjesta, iznos od 1.352,40 kn na ime pogrebnih troškova, iznos od 200,00 kn na ime „karmina“ ili ukupno 143.252,40 kn,

 

- tužiteljici S. T. iznos od 75.000,00 kn na ime duševnih bolova zbog gubitka brata te 3.500,00 kn na ime žalobne odjeće i obuće ili ukupno 78.500,00 kn,

 

- tužiteljici G. D. iznos od 75.000,00 kn na ime duševnih bolova zbog gubitka brata te 3.500,00 kn na ime žalobne odjeće i obuće ili ukupno 78.500,00 kn,

 

- tužiteljici M. M. iznos od 75.000,00 kn na ime duševnih bolova zbog gubitka brata te 3.500,00 kn na ime žalobne odjeće i obuće ili ukupno 78.500,00 kn,

 

zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za razdoblje do 31.07.2015. uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu za tri postotna poena, koje teku od 11.07.2012. do isplate.

 

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 146.787,50 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja 28. veljače 2017., pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

 

Presudom suda drugoga stupnja suđeno je:

 

„I. Djelomično se odbija žalba tuženika i umješača na njegovoj strani te se potvrđuje presuda u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici A. P. iznos od 200.800,00 kuna na ime neimovinske štete zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje na razdoblje do 31. srpnja 2015. godine uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja kamata teče počev od 11. srpnja 2012. godine pa do isplate, iznos od 58.368,00 kuna na ime grobnice i nadgrobnog spomenika, 5.040,00 kuna na ime crnine, 832,00 kune na ime grobnog mjesta, iznos od 4.327,60 kuna na ime pogrebnih troškova, iznos od 640,00 kuna na ime karmina, sve sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za razdoblje do 31. srpnja 2015. godine uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja kamata teče počev od 28. veljače 2017. godine pa do isplate,

 

- Tužiteljici N. A. na ime naknade neimovinske štete iznos od 35.200,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje na razdoblje do 31. srpnja 2015. godine uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja kamata teče počev od 11. srpnja 2012. godine pa do isplate, iznos od 14.592,00 kuna za grobnicu i nadgrobni spomenik, 3.360,00 kuna na ime crnine, iznos od 208,00 kuna na ime grobnog mjesta, iznos od 1.217,16 kuna na ime pogrebnih troškova, iznos od 160,00 kuna na ime karmina, sve sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za razdoblje do 31. srpnja 2015. godine uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja kamata teče počev od 28. veljače 2017. godine do isplate,

 

- Tužiteljici S. T. iznos od 2.800,00 kuna na ima žalobne odjele i obuće sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za razdoblje do 31. srpnja 2015. godine uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja kamata teče počev od 28. veljače 2017. godine do isplate,

 

- Tužiteljici G. D. iznos od 2.800,00 kuna na ima žalobne odjele i obuće sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za razdoblje do 31. srpnja 2015. godine uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja kamata teče počev od 28. veljače 2017. godine do isplate,

 

- Tužiteljici M. M. iznos od 2.800,00 kuna na ima žalobne odjele i obuće sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za razdoblje do 31. srpnja 2015. godine uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja kamata teče počev od 28. veljače 2017. godine do isplate, dok se za više dosuđeno presuda preinačuje i tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

 

II. Djelomično se odbija žalba tuženika i umješača na njegovoj strani te se potvrđuje prvostupanjska presuda u dijelu točke II. izreke tako da se u tom dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev potvrđuje za iznos od 4.036,25 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja, 28. veljače 2017.godine, pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više dosuđeno u iznosu od 102.751,25 kuna s pripadajućim kamatama zahtjev odbija kao neosnovan.“

 

Protiv presude suda drugoga stupnja, i to u dijelu u kojem su odbijeni s postavljenim tužbenim zahtjevom, tužiteljice su pravodobno podnijele reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), postavljajući pri tom pitanja za koja tužiteljice smatraju da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tužiteljice predlažu da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači na način da se odbiju žalbe tuženika i umješača na strani tuženika, kao i da se preinači odluka o troškovima postupka, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tužiteljica je osnovana.

 

U konkretnom slučaju nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude, u odnosu na svaku od tužiteljica ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, ne radi se o radnom sporu, niti je sud drugoga stupnja pobijanu presudu donio primjenom odredbi čl. 373.a ili čl. 373.b ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP. U st. 3. istog članka propisano je da u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Pri tome sve navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene da bi se o podnesenoj reviziji moglo meritorno odlučivati.

 

U reviziji tužiteljice postavljaju sljedeća pitanja:

 

„1. Postoji li djelomična ekskulpacija odgovornosti poslodavca pored svjesnog slanja prednika tužitelja na radne zadatke, pri čemu su nadređene osobe poslodavca svjesne da prednik tužitelja i drugi radnik koji su dio radne grupe odlaze na teren na rad sa električnom energijom koja je opasna stvar bez da je poslodavac osigurao zaštitna sredstva na radu dugi niz godina ?,

 

2. Što predstavlja trajnu zajednicu brata i sestre. I kakav odnos između braće i sestara je dostatan za primjenu čl. 1101 stavak 2. ZOO-a )?“

 

Kao razlog važnosti za prvo postavljeno pitanje tužiteljice ističu da je shvaćanje drugostupanjskog suda u protivnosti sa shvaćanjem revizijskog suda izraženo u odluci Revr-502/08-2, a glede drugog postavljenog pitanja ukazuje se na suprotno shvaćanje zauzeto u odlukama revizijskog suda br. Rev-673/06-2 i Rev-x-120/09-2.

 

Prvostupanjski sud je ocijenio da sada pok. prednik tužiteljica ni na koji način nije doprinio nastanku same nezgode, a pogotovo da tuženik nije dokazao u čemu bi se sastojao propust sada pok. oštećenika u obavljanju konkretne radne operacije. Pritom prvostupanjski sud ističe da je tuženik kao poslodavac znao da su radnici poslani na teren radi otklanjanja kvara na dalekovodu, da je s radnicima bio neposredni rukovoditelj koji je vidio što i na koji način radnici tuženika rade na otklanjanju kvara, da je prednik tužiteljica postupao po nalogu svog pretpostavljenog. U konkretnom slučaju prednik tužiteljica sada pok. A. T. ušao je u predmetnu košaru zajedno s A. N. K., u prisutnosti svog pretpostavljenog, da su radnici tuženika čekali da prestane kiša i tek kada je kiša prestala krenuli s na otklanjanje kvara. Stoga po mišljenju prvostupanjskog suda u postupanju prednika tužiteljica nema krajnje nepažnje, niti bilo kakvog doprinosa nastanku samog štetnog događaja.

 

Za razliku od prvostupanjskog suda, drugostupanjski sud je ocijenio da je sada pok. prednik tužiteljica bio osposobljen za rad na siguran način, te da je olako držao da mu se ništa neće dogoditi te da je ušao u prostor pod naponom s metalnom opremom i bez zaštitnih sredstava. Pritom se posebno navodi da nošenje kišobrana s metalnom drškom u opasni prostor, usprkos nevremenu (kiša i grmljavina) i uslijed dodira vrha kišobrana sa srednjim vodičem dalekovoda, predstavljaju radnje koje su protivne pravilima o zaštiti na radu. Radi toga drugostupanjski sud smatra da je pok. A. T. doprinio nastanku štetnog događaja u visini od 20%.

 

Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda ne može se prihvatiti pravilnim. Naime, poslodavac se ne može niti djelomično ekskulpirati odgovornosti za nastalu štetu u situaciji kada je poslodavac postupio protivno Pravilniku o sigurnosti i zdravlju pri radu s električnom energijom („Narodne novine“ broj 116/10, 124/10) i to odredbi čl. 63. st. 3. i čl. 65. U situaciji kada se na mjestu rada pada kiša, a što ukazuje na mogućnost pojave grmljavine i atmosferskih pražnjenja, poslodavac je trebao zabraniti ulazak radnika u košaru s kišobranom u ruci. U isto vrijeme grupovođa je sjedio u službenom vozilu i čekao da radnici tuženika obave popravak dalekovoda. Isto tako iz iskaza svjedoka A. N. K. jasno proizlazi da oni nisu postupali samoinicijativno, već po nalogu grupovođe koji je prethodno iskopčao napon, rekao da će se tu uzemljiti i tek nakon toga su isti krenuli u obavljanje naloženog posla. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nema nikakvog doprinosa prednika tužiteljica nastanku štetnog događaja.

 

Glede drugog postavljenog pitanja prvostupanjski sud ističe da je između pok. A. T. i njegovih sestara - tužiteljica postojala trajnija zajednica života. Pri tome takav zaključak prvostupanjski sud temelji na iskazima saslušanih tužiteljica i utvrđenim činjenicama da je pok. A. živio s roditeljima, da je na katu kuće živjela njegova sestra A. P., da su ona i A. blizanci, da se A. P. brinula o bratu, kuhala mu, spremala ga, prala mu rublje, budila za posao, obzirom da su roditelji bili vrlo bolesni. Osim toga, prvostupanjski sud utvrđuje da je sada pok. A. kontaktirao i s ostalim sestrama svakog tjedna, da su si međusobno pomagali, zajednički radili poslove u obitelji, zajedno obrađivali zemlju te da je sada pok. A. bio neoženjen i time više upućen na svoje sestre.

 

Drugostupanjski sud preinačuje prvostupanjsku presudu i odbija zahtjeve drugo do peto tužiteljica uz konstataciju da nije utvrđeno postojale trajnije zajednice života. To iz razloga što je svaka od sestara bila udana, da su živjele odvojeno od sada pok. brata te da se radilo o ekonomskoj i socijalnoj povezanosti koji nije bila takve naravi da bi ukazivala na međusobnu upućenost jednih na druge, kao i da bi takva zajednica bila čvrsta i kompaktna.

 

Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nije postojala trajnija zajednica života i to iz razloga što su drugo do peto tužiteljice živjele odvojeno od svog pok. brata, te da se nije radilo o međusobnoj upućenosti jednih na druge, niti da bi takva zajednica bila čvrsta i kompaktna.

 

U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-673/06-2 od 15. veljače 2007. i Rev-x-120/09-2 od 22. travnja 2009. jasno je izraženo shvaćanje da se pod pojmom „trajnije zajednice života“ ne smatra formalno življenje u istom prostoru, niti nužno vođenje zajedničkog domaćinstva. Naprotiv pod tim pojmom se podrazumijeva postojanje snažne emocionalne povezanosti braće i sestara, a koja povezanost proizlazi iz njihova zajedničkog odrastanja i odgoja, uzajamne ljubavi, brige i pažnje jedno prema drugome. Stoga u situaciji kada je utvrđeno da su drugo do peto tužiteljice stalno kontaktirale s bratom, zajedno obrađivale zemlju, brinule se o bratu kupovinom odjeće, međusobno se posjećivali i brinuli jedni o drugima, pa je postojala trajnija zajednica života, kako je to utvrdio prvostupanjski sud.

 

Shvaćanje drugostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nije postojala trajnija zajednica života je arbitrarna i nije utemeljena na provedenim dokazima, odnosno činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda. Drugostupanjski sud pak glede tog pitanja nije provodio neke druge dokaze kako bi sam utvrdio eventualno drugačije činjenično stanje.

 

Radi navedenog valjalo je prihvatiti reviziju tužitelja i preinačiti drugostupanjsku presudu na način da se odbiju žalbe tuženika i umješača na strani tuženika i potvrdi u cijelosti prvostupanjska presuda primjenom odredbe čl. 395. st. 1. ZPP.

 

Ujedno je valjalo obvezati tuženika da tužiteljima nadoknadi i troškove revizijskog postupka u iznosu od 6.250,00 kn (trošak sastava revizije po odvjetniku obzirom na pobijani dio presude, kao i trošak poreza na dodanu vrijednost, tar. broj 10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika).

 

Zagreb, 1. rujna 2020.