- 1 -              Rev-x 592/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 592/2015-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. d.o.o. iz P., kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetniku u P., protiv tuženika GRADA P., radi utvrđenja i priznavanja ulaganja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli- Pola broj Gž-151/14-2 od 9. veljače 2015. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-1629/11-101 od 30. listopada 2013., u sjednici održanoj 1. rujna 2020.

 

 

p r e s u d i o  j e :

 

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I                N a l a ž e  s e  tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.102.881,43 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30. listopada 2013.godine do isplate po eskontnoj stopi HNB-a  koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 8 postotnih poena, kao i da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 302.359,77 kune, sve u roku od 15 dana.

 

II               Tuženik se može osloboditi isplate na me izvršenih ulaganja tako da sa tužiteljem A. d.o.o. P., sklopi Dodatak Ugovora o zakupu koji glasi:

 

"Grad P., kojeg zastupa gradonačelnik i A. d.o.o. P., kojeg zastupa direktor G. P., zaključuju

 

Dodatak Ugovora

o zakupu poslovnog prostora

I

Ovim dodatkom Ugovora dopunjuje se Ugovor o zakupu poslovnog prostora zaključen među stranama 11.06.2001. godine (Klasa: 372-01701-01/40, Urbroj: 2168/01-03-05-01-2), sukladno odredbama točke VIII stavka 7. Ugovora.

 

II

Utvrđuju se ulaganja zakupnika u preuređenje poslovnog prostora zakupodavca u zgradi sagrađenoj na zgr.k.č.br. 1054 u k.o. P., P. (Trgovina B.) u iznosu od 1.102.881,43 kuna.

 

III

Ulaganje zakupnika od 1.102.881,43 kuna, uračunava se kao unaprijed plaćena zakupnina na način da zakupnik ne plaća mjesečnu zakupninu utvrđenu osnovnim Ugovorom, počevši od mjeseca nakon pravomoćnosti presude u parničnom postupku pred Općinskim sudom u Puli posl.br. P-1629/11, pa do konačnog prijeboja iznosa ulaganja zajedno sa zateznim kamatama koje na utvrđeni iznos ulaganja teku od 30. listopada 2013. godine do isplate po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 8 postotnih poena, pa do konačnog prijeboja.

 

IV

Ostale odredbe osnovnog Ugovora ostaju na snazi i ne mijenjaju se."

 

III                  O d b i j a   s e  tuženik sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu do iznosa od 1.378.601,78 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 23. listopada 2003. godine do isplate, kao i dijelu zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos za razdoblje od 23. listopada 2003. godine do 30. listopada 2013. godine.

 

IV               Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.

 

Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

 

Odbacuje se tužba u dijelu tužbenog zahtjeva koji glasi :

 

"I U t v r đ u j e   s e  da je tužitelj A. d.o.o. P., na ime nužnih i korisnih ulaganja u poslovni prostor tuženika Grada P., danog mu u zakup, u zgradi sagrađenoj na zgr.k.č.br. 1054 k.o. P. (Trgovina B. uložio 1.378.601,78 kuna.

 

II Nalaže se tuženiku Gradu P. da s tužiteljem A. d.o.o. P. sklopi Dodatak Ugovoru o zakupu sa sadržajem kao u toč. II izreke presude, jer će u protivnom taj Dodatak ugovora zamijeniti ova presuda."

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika preinačava se presuda Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. P-1629/11-101 od 30. listopada 2013. godine na način da ista sada preinačena glasi:

 

"I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 777.644.80 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30. listopada 2013. godine do isplate po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za osam postotnih poena, kao i da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 234.694,83 kune sve u roku od 15 dana.

 

              II. Tuženik se može osloboditi isplate na ime izvršenih ulaganja tako da s tužiteljem A. d.o.o P. sklopi Dodatak Ugovora o zakupu koji glasi:

 

"Grad P., kojeg zastupa gradonačelnik i A. d.o.o. P., kojeg zastupa direktor G. P., zaključuju

 

Dodatak Ugovora

o zakupu poslovnog prostora

I

"Ovim dodatkom Ugovora dopunjuje se Ugovor o zakupu poslovnog prostora zaključen među stranama 11.06.2001. godine (Klasa: 372-01701-01/40, Urbroj: 2168/01-03-05-01-2), sukladno odredbama točke VIII stavka 7. Ugovora.

 

II

Utvrđuju se ulaganja zakupnika u preuređenje poslovnog prostora zakupodavca u zgradi sagrađenoj na zgr.k.č.br. 1054 u k.o. P., P. (Trgovina B.) u iznosu od 777.644.80 kuna.

 

III

Ulaganje zakupnika od 777.644.80 kuna, uračunava se kao unaprijed plaćena zakupnina na način da zakupnik ne plaća mjesečnu zakupninu utvrđenu osnovnim Ugovorom, počevši od mjeseca nakon pravomoćnosti presude u parničnom postupku pred Općinskim sudom u Puli posl.br. P-1629/11, pa do konačnog prijeboja iznosa ulaganja zajedno sa zateznim kamatama koje na utvrđeni iznos ulaganja teku od 30. listopada 2013. godine do isplate po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 8 postotnih poena, pa do konačnog prijeboja.

 

IV

Ostale odredbe osnovnog Ugovora ostaju na snazi i ne mijenjaju se."

 

III. Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa do 1.378.601,78 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 23. listopada 2003. godine do isplate, kao i u dijelu zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos za razdoblje od 23. listopada 2003. godine do 30. listopada 2013. godine.

 

Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak žalbe u iznosu od 1.500,00 kuna u roku 15 dana.

 

Odbija se u cijelosti žalba tužitelja kao neosnovana i zahtjev za naknadom žalbenog dijela troška.“

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu podredno ukine pobijanu presudu te predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Prema odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i to samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Revident je u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka u reviziji naveo da su sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer se iz obrazloženja prvostupanjske i drugostupanjske presude ne može razlučiti na temelju kojih relevantnih činjenica su sudovi zauzeli stav za prihvaćanje tužbenog zahtjeva. Tvrdi da se presude ne mogu ispitati, da su izreke presuda prvostupanjskog i drugostupanjskog suda proturječne same sebi i razlozima navedenim u obrazloženjima presuda, da u presudama nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, da su navedeni razlozi nejasni i proturječni. Smatra također da su razlozi koji se u pobijanoj presudi navode neprihvatljivi jer su protivni međusobno kao i provedenim dokazima i to poglavito u materijalnim dokazima u spisu koje je sud pogrešno ocijenio pa je posljedično tome pogrešno zaključio o činjenicama od kojih ovisi pravilna primjena materijalnog prava.

 

Suprotno tvrdnjama tuženika iznesenim u reviziji prema ocjeni ovoga suda tijekom postupka pred sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer su u pobijanoj drugostupanjskoj presudi, kao i u prvostupanjskoj presudi, navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Nije osnovan niti argumentiran tuženikov revizijski navod da su izreke nižestupanjskih presuda proturječne same sebi i razlozima koje su sudovi naveli u obrazloženjima tih presuda.

 

Neosnovan je i prigovor tuženika da su sudovi počinili bitnu povredu parničnog postupka kada su odbacili tužbu u dijelu zahtjeva tužitelja koji se ne odnosi na tužbeni zahtjev već na dio facultas alternative. Pravilno su nižestupanjski sudovi na temelju odredbe čl. 327. ZPP-a u izreku presude unijeli građanskopravnu ponudu postavljenu po tužitelju, te obzirom na isto odbacili tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva kojim tužitelj predlaže da se tuženiku naloži sklapanje Dodatka ugovora o zakupu, obzirom da na prihvaćeni tužbeni zahtjev tužitelj nema pravni interes tražiti nalaganje zaključenja Dodatka ugovora.

 

Budući da pobijana drugostupanjska presuda i prvostupanjska presuda nisu nerazumljive niti ne sadrže proturječnosti zbog kojih se pravilnost i zakonitost tih odluka ne bi mogla ispitati to nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

 

Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Prema pravnom shvaćanju ovoga suda nije osnovan niti tuženikov revizijski razlog da su sudovi na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenili materijalno pravo iz čl. 124. ZOO kada su djelomično prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja.

 

U odnosu na navode revidenta iznesene u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava kojima zapravo iznosi činjenice, drukčije ocjenjuje provedene dokaze i daje subjektivne, vlastite zaključke o osnovanosti tužbenog zahtjeva treba reći da takvi navodi predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u revizijskom postupku pa ih ovaj sud ne može uzeti u razmatranje niti se upuštati u ispitivanje njihove osnovanosti. Naime, sukladno čl. 385. st. 1. ZPP, reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Predmet tužbenog zahtjeva je isplata troškova ulaganja u poslovni prostor u vlasništvu tuženika sa kojim tužitelj kao zakupoprimac ima zaključen Ugovor o zakupu toga poslovnog prostora.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

-da su stranke 11. lipnja 2001. sklopile Ugovor o zakupu na neodređeno vrijeme kojim tuženik daje u zakup tužitelju poslovni prostor u P. (prizemlje i podrum), koji ima zaseban ulaz i čini građevinsku cjelinu, po najpovoljnijoj ponudi i mjesečnoj zakupnini u iznosu od 85,00 kuna po m² u stanju u kojem je viđen, a da ga je zakupnik dužan dovesti u stanje potrebno za obavljanje djelatnosti ulaganjem vlastitih sredstava u slučaju da nije u stanju prikladnom za djelatnost, što se prethodno zapisnički utvrđuje uz pojašnjenje uređenja poslovnog prostora da ga zakupnik mora vrhunski urediti i opremiti, te urediti pročelje zgrade sukladno Uvjetima oblikovanja, a u tu svrhu ponuditelj mora izraditi prijedlog uređenja obrazložen idejnim rješenjem interijera – dispozicija unutar prostora, pogledi na sve stijene prostora sa primjenom materijala koji bi osigurali ekskluzivitet ponude, te dostaviti orijentacioni troškovnik;

 

-da je čl. VIII. t. 5. ugovoreno da je iste radove zakupnik dužan ustupiti primjenom Zakona o postupku nabave robe i usluga i ustupanju radova uz učešća predstavnika Poglavarstva Grada P. u Povjerenstvu za nabavu a po prethodnoj suglasnosti nadležnog Upravnog odjela Grada P., uz obvezu zakupnika da u roku od 30 dana od potpisa ugovora podnese zahtjev za izdavanje suglasnosti jer će mu u suprotnom biti otkazan ugovor;

 

-da je istim čl. VIII. ugovoreno da će se ulaganja zakupnika u preuređenje poslovnog prostora uračunati kao unaprijed plaćene zakupnine po završetku radova na preuređenju sukladno vrijednosti izvršenih radova i ugovorenoj zakupnini (što će se utvrditi anexom), a vremenski uračunati po isteku vremena uračunavanja jamčevine odnosno donošenja posebne odluke Poglavarstva, a da je zakupnik prema Ugovoru u obvezi dovesti poslovni prostor u stanje za obavljanje djelatnosti u roku od 90 dana od predaje u posjed;

 

-da je 11. lipnja 2001. sastavljen Zapisnik o primopredaji poslovnog prostora od strane predstavnika Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo i gospodarenje stanovima i poslovnim prostorima te predstavnika tužitelja, te je na zamolbu istoga Odjela potpisanog po P.O. Poglavarstva B. P. od 16. srpnja 2001. za odgodom radova na adaptaciji, isti odgođen do 15. rujna 2001. od kada se računa rok privođenja obzirom na položaj poslovnog prostora i turističku sezonu u tijeku;

 

-da je na zahtjev tužitelja od 18. listopada 2001. za izdavanjem suglasnosti izvođenja radova uz priloženi troškovnik i dio projektne dokumentacije rješenjem Upravnog odjela potpisanog za Odjel P.O. Poglavarstva od strane B. P., odobrena adaptacija, te toč. II. navedeno istu izvesti u pogledu oblikovanja i primjene građevinskih normativa sukladno izvodu iz dokumentacije prostora i uvjetima oblikovanja Klasa: 350/01/00-01/341 od 16. listopada 2000. i projektu E. br. 33/07/2001 izrađenog od D. C. i procjeni troškova preuređenja poslovnog prostora izrađenog od ovlaštenog arhitekta J. B. koja je dokumentacija sastavni dio suglasnosti;

 

-da je u vezi zahtjeva pročelnika Upravnog odjela za izgradnju i komunalni sustav A. P. od 27. studenog 2003., a radi priznavanja ulaganja uređenja predmetnog poslovnog prostora od strane Upravnog odjela za prostorno uređenje 28. studenog 2003. od strane P.O. pročelnika voditelja Odsjeka M. V. dano očitovanje da se izvršenim terenskim uviđajem i uvidom u sačinjenu procjenu, potvrđuje da su opisani izvedeni radovi na pročelju izvršeni sukladno izdanim uvjetima oblikovanja građevine Klasa: 350/01/00-01/341 od 16. listopada 2000.;

 

-da je od strane Upravnog odjela za izgradnju i komunalni sustav od 14. veljače 2003. odbijen zahtjev tužitelja za povratom uloženih sredstava preuređenja poslovnog prostora iz razloga što sukladno čl. VIII. Ugovora o zakupu nije radove na preuređenju prostora ustupio primjenom Zakona o postupku nabave robe i usluga i ustupanju radova uz učešće predstavnika Poglavarstva Grada P. u Povjerenstvu za nabavu, čija je pročelnica tada bila A. P. sada H., iz čijeg iskaza proizlazi da tužitelju nisu priznati radovi obzirom da nije provedena potpuna procedura i postupak javne nabave koji je trebalo provesti sukladno procijenjenoj visini radova prema nalazu vještaka koji je tužitelj uz zahtjev za priznavanjem ulaganja dostavio, te da je po ishođenoj suglasnosti zakupac mogao i započeti sa izvođenjem radova i ovisno o visini ulaganja provesti postupak ili javne nabave ili prikupljanja ponuda koji je nadzirao Upravni odjel kojega su sačinjavali B. P. i D. Š.;

 

-da iz iskaza saslušane svjedokinje B. P. koja je u vrijeme izvođenja radova obavljala dužnost pročelnice upravnog Odjela za komunalno gospodarstvo i sudjelovala u pripremi ugovora o zakupu i D. Š. voditeljice Odsjeka za gospodarenje stanovima i poslovnim prostorom, u bitnome proizlazi da su se osnovom troškovnika radova arhitekta J. B. prikupljale ponude, a Povjerenstvo, koje su sačinjavali B. P., D. Š. i M. V., te predstavnik zakupca M. I. inzistiralo na prikupljanju što više ponuda, razmatralo nakon što ih je tužitelj prikupio i odabralo najpovoljnijeg izvođača radova posebno za pretežiti dio građevinskih, posebno za plinske i strojarske i posebno za radove struje, što je sve zapisnički konstatirano,

 

-da sukladno nalazu stalnog sudskog vještaka graditeljske struke, njihovih dopuna, kao i usmenih dopuna proizlazi da je poslovni prostor stavljen u funkciju od strane tužitelja, adaptiran i preuređen u nešto iznad prosječnoj kakvoći uz procjenu izvedenih radova koji je usklađen sa glavnim projektom izrađenim po D. C. i procjeni ovlaštenog arhitekta J. B. na koji je dana suglasnost 23. listopada 2001. od strane Grada P., kao i od tužitelja priloženim računima za izvršene usluge i kupnju materijala u ukupnom iznosu vrijednosti nužnih (potrebnih za očuvanje prostora) i korisnih radova (prema namjeni) od 1.378.601,78 kuna, a uz sniženje cijene od 20% koja bi se postigla provođenjem javnog natječaja u ukupnom iznosu od 1.102.881,43 kune.

 

Sud prvog stupnja ocijenio je tužbeni zahtjev djelomično osnovanim, te zaključio da je tužitelj radove izvodio putem izvođača koje je birao neposrednom pogodbom prikupljanjem više ponuda jer je upravo na tuženiku bila obveza provesti nabavu sukladno odredbi čl. 3. Zakona o nabavi robe i usluga i ustupanju radova („Narodne novine“, broj 142/97, 32/01 – na snazi u vrijeme zaključenja ugovora), pa se takav propust ne može stavljati na teret tužitelju. Prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj ima pravo na naknadu štete i to na temelju čl. 124. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/08 – dalje: ZOO/91) te stoga nalaže tuženiku naknaditi iznos uloženih sredstava u visini koja predstavlja njegova ulaganja na ime nužnih i korisnih radova nastale štete plaćanjem zakupnine sa umanjenjem od 20% obzirom na neprovođenje postupka javne nabave kojim bi taj trošak bio niži, te dosuđuje iznos od 1.102.881,43 kune uz ostavljanje mogućnost tuženiku oslobađanja obveze isplate sklapanjem anexa ugovora o zakupu kojim se ulaganje obračunava kao unaprijed plaćena zakupnina.

 

Drugostupanjski sud djelomično je preinačio te djelomično potvrdio prvostupanjsku presudu, navodeći da tužitelj kao zakupnik i dalje, usprkos izvršenim ulaganjima, plaća dužnu zakupninu, čime je i došlo do štete koju tužitelj trpi neizvršenjem ugovornih obveza od strane tuženika, zbog čega je na temelju čl. 124. u svezi čl. 262. ZOO-a opravdano naložena isplata nastale štete u iznosu od 777.644,80 kuna izvršenim ulaganjem osnovom odobrenja tuženika.

 

Takvo pravno stajalište prihvaća i ovaj sud.

 

U smislu odredbe čl. 124. ZOO u dvostranim ugovorima kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod uvjetima predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor prostom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

 

              Tužitelj je radove izvodio putem izvođača koje je birao neposrednom pogodbom prikupljanjem više ponuda, te je na temelju iskaza članova Povjerenstva utvrđeno u postupku da su isti vršili uvid u neposredno izvođenje radova kao i da je tužitelj sukladno suglasnostima danim u okviru provedenog postupka osnovanog Povjerenstva za nabavu, postupao u okviru onoga što mu je i dozvoljeno te od strane predstavnika tuženika ukazano kao dopušteno.

 

Obzirom je dakle u postupku utvrđeno da je čl. VIII. predmetnog Ugovora ugovoreno da će se ulaganja zakupnika u preuređenje poslovnog prostora uračunati kao unaprijed plaćene zakupnine po završetku radova na preuređenju, te da je tužitelj svoju obvezu izvršio odnosno izvršio preuređenje poslovnog prostora, međutim usprkos tome plaća tuženiku mjesečni iznos zakupnine, dok tuženik svoju obvezu nije izvršio odnosno ulaganja tužitelja nije uračunao u unaprijed plaćene zakupnine, to je tužitelju nastala šteta neizvršavanjem ugovornih obveza od strane tuženika, te tužitelj osnovano traži isplatu uloženih sredstava u preuređenje poslovnog prostora tuženika a sve na temelju čl. 124. i čl. 262. ZOO.

 

Neosnovano tuženik prigovara da su sudovi u predmetnoj stvari trebali primijeniti odredbu iz čl. 210. ZOO obzirom da tužitelj svoje potraživanje temelji na stjecanju bez osnove.

 

Naime, odredba čl. 210. ZOO propisuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

 

Tužitelj međutim svoje potraživanje temelji na Ugovoru o zakupu od 11. lipnja 2001., pa prema tome nije riječ o prijelazu imovine koji nema osnove u pravnom poslu.

 

              Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu, te odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 1. rujna 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.