- 1 -              Rev 3690/2018-2

 

 

 

 

Broj: Rev 3690/2018-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika (dalje: tužitelj) D. D. iz D. S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Z. H., odvjetnik u Z., protiv tuženika-protutužitelja (dalje: tuženik) C., n. s. d.o.o. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica D. K., dipl. iur., radi nedopuštenosti otkaza odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-161/2018-2 od 30. kolovoza 2018. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-24/13-66 od 27. ožujka 2018., u sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2020.

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

 

„I.              Utvrđuje se da Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu tuženika-protutužitelja C., n. s. d.o.o., Z., broj: C-468/2012 od dana 15. studenog 2012. godine nije dopuštena i da radni odnos tužitelja-protutuženika D. D. iz D. S., OIB: …, nije prestao.

 

II.              Utvrđuje se sudski raskid Ugovora o radu broj: 165382-9 od 01. kolovoza 2009. i Ugovora o privremenom radu u inozemstvu broj 165382-INO od 02. kolovoza 2009. godine sa danom 07. kolovoza 2017. godine, te se nalaže tuženiku-protutužitelju, da tužitelju-protutuženiku isplati s osnova sudskog raskida naknadu štete u iznosu od 123.516,35 kn, sa zakonskim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, tekućoj od dana, 27. ožujka 2018. godine, pa do isplate, u roku od 8 dana.

 

III.              Nalaže se tuženiku-protutužitelju isplatiti tužitelju-protutuženiku naknadu plaće za vremensko razdoblje od 20. prosinca 2012. do 30. lipnja 2017. u ukupnom bruto iznosu od 844.461,70 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim: 

-          na iznos od   8.234,80 kn od 16.01.2013. godine do isplate

-          na iznos od 24.703,27 kn od 16.02.2013. godine do isplate

-          na iznos od 24.703,27 kn od 16.03.2013. godine do isplate

-          na iznos od 24.703,27 kn od 16.04.2013. godine do isplate

-          na iznos od 24.703,27 kn od 16.05.2013. godine do isplate

-          na iznos od 24.703,27 kn od 16.06.2013. godine do isplate

-          na iznos od 24.703,27 kn od 16.07.2013. godine do isplate

-          na iznos od 24.703,27 kn od 16.08.2013. godine do isplate

-          na iznos od 24.703,27 kn od 16.09.2013. godine do isplate

-          na iznos od 24.703,27 kn od 16.10.2013. godine do isplate

-          na iznos od 24.703,27 kn od 16.11.2013. godine do isplate

-          na iznos od 24.703,27 kn od 16.12.2013. godine do isplate

-          na iznos od 24.703,27 kn od 16.01.2014. godine do isplate

-          na iznos od 24.703,27 kn od 16.02.2014. godine do isplate

-          na iznos od 24.703,27 kn od 16.03.2014. godine do isplate

-          na iznos od 24.703,27 kn od 16.04.2014. godine do isplate

-          na iznos od 11.231,86 kn od 16.05.2014. godine do isplate

-          na iznos od 11.231,86 kn od 16.06.2014. godine do isplate

-          na iznos od 10.721,32 kn od 16.07.2014. godine do isplate

-          na iznos od 11.742,40 kn od 16.08.2014. godine do isplate

-          na iznos od 10.721,32 kn od 16.09.2014. godine do isplate

-          na iznos od 11.231,86 kn od 16.10.2014. godine do isplate

-          na iznos od 11.742,40 kn od 16.11.2014. godine do isplate

-          na iznos od 10.210,78 kn od 16.12.2014. godine do isplate

-          na iznos od 11.742,40 kn od 16.01.2015. godine do isplate

-          na iznos od 11.279,58 kn od 16.02.2015. godine do isplate

-          na iznos od 11.467,62 kn od 16.03.2015. godine do isplate

-          na iznos od 12.499,38 kn od 16.04.2015. godine do isplate

-          na iznos od 12.499,38 kn od 16.05.2015. godine do isplate

-          na iznos od 11.983,50 kn od 16.06.2015. godine do isplate

-          na iznos od 12.499,38 kn od 16.07.2015. godine do isplate

-          na iznos od 13.015,26 kn od 16.08.2015. godine do isplate

-          na iznos od 11.983,50 kn od 16.09.2015. godine do isplate

-          na iznos od 12.499,38 kn od 16.10.2015. godine do isplate

-          na iznos od 11.932,40 kn od 16.11.2015. godine do isplate

-          na iznos od 12.445,84 kn od 16.12.2015. godine do isplate

-          na iznos od 11.734,60 kn od 16.01.2016. godine do isplate

-          na iznos od 12.034,60 kn od 16.02.2016. godine do isplate

-          na iznos od 12.034,60 kn od 16.03.2016. godine do isplate

-          na iznos od 13.071,23 kn od 16.04.2016. godine do isplate

-          na iznos od 12.552,85 kn od 16.05.2016. godine do isplate

-          na iznos od 12.037,60 kn od 16.06.2016. godine do isplate

-          na iznos od 12.252,91 kn od 16.07.2016. godine do isplate

-          na iznos od 11.734,60 kn od 16.08.2016. godine do isplate

-          na iznos od 11.734,60 kn od 16.09.2016. godine do isplate

-          na iznos od 12.771,23 kn od 16.10.2016. godine do isplate

-          na iznos od 12.252,91 kn od 16.11.2016. godine do isplate

-          na iznos od 11.734,60 kn od 16.12.2016. godine do isplate

-          na iznos od 12.252,91 kn od 16.01.2017. godine do isplate

-          na iznos od 11.785,70 kn od 16.02.2017. godine do isplate

-          na iznos od 11.785,70 kn od 16.03.2017. godine do isplate

-          na iznos od 12.827,19 kn od 16.04.2017. godine do isplate

-          na iznos od 12.306,45 kn od 16.05.2017. godine do isplate

-          na iznos od 11.785,70 kn od 16.06.2017. godine do isplate

-          na iznos od 12.306,45 kn od 16.07.2017. godine do isplate

po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena do 31.07.2015.g., a od 01.08.2015.g. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

 

IV.              Nalaže se tuženiku-protutužitelju isplatiti tužitelju-protutuženiku po osnovi varijabilnog dijela naknade plaće bruto iznos od 46.993,46 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

-          na iznos od 593,40 kn od 28.02.2013. godine do isplate

-          na iznos od 5.425,47 kn od 31.05.2013. godine do isplate

-          na iznos od 5.536,62 kn od 31.08.2013. godine do isplate

-          na iznos od 5.621,80 kn od 30.11.2013. godine do isplate

-          na iznos od 5.621,80 kn od 28.02.2014. godine do isplate

-          na iznos od 5.451,43 kn od 31.05.2014. godine do isplate

-          na iznos od 5.562,98 kn od 31.08.2014. godine do isplate

-          na iznos od 5.648,56 kn od 30.11.2014. godine do isplate

-          na iznos od 5.648,56 kn od 28.02.2015. godine do isplate

-          na iznos od 1.882,84 kn od 31.05.2015. godine do isplate

po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena do 31.07.2015.g., a od 01.08.2015.g. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

 

V.              Nalaže se tuženiku-protutužitelju naknaditi tužitelju-protutuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 79.235,20 kn, sa zakonskim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, tekućoj od dana, 27. ožujka 2018.godine, pa do isplate, u roku od 8 dana.

 

VI.              Odbija se tužitelj-protutuženik s viškom tužbenog zahtjeva s osnova isplate naknade plaće u ukupnom bruto iznosu od 497.749,30 kn, sa viškom tužbenog zahtjeva po osnovi varijabilnog dijela naknade plaće u iznosu od 33.857,59 kn, kao i sa zatraženim tijekom zakonskih zateznih kamata na varijabilni iznos plaće tekućim od 16-og u mjesecu, te sa tijekom zakonskih zateznih kamata na iznos od 123.516,35 kn s osnova sudskog raskida tekućim od kolovoza, rujna, listopada, studenog i prosinca 2017. do 26. ožujka 2018., kao neosnovanima.

 

VII.              Odbija se tuženik-protutužitelj sa protutužbenim zahtjevom koji glasi:

"Raskida se Ugovor o radu br. 165382-9 koji je sklopljen dana 01. kolovoza 2009. godine između tužitelja-protutuženika D. D. iz D. S., OIB: … i tuženika-protutužitelja C. n. s., d.o.o. iz Z., OIB: … te se određuje prestanak radnog odnosa s danom 20. prosincem 2012. godine.", kao neosnovan.“

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana a žalba tuženika se uvažava pa se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-24/2013-66 od 27. ožujka 2018. godine:

-potvrđuje u točki VI izreke,

-preinačuje u preostalom dijelu (točke I, II, III, IV i V izreke) pa se sudi:

1.) Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom kao neosnovanim a koji glasi:

"Utvrđuje se da Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu tuženika C., n.s. d.o.o., Z., broj: C-468/2012, od dana 15. studenog 2012. godine nije dopuštena i da radni odnos tužitelja D. D. iz D. S., OIB: …, temeljem nje nije prestao.

 

Utvrđuje se sudski raskid Ugovora o radu broj:165382-9 od 01. kolovoza 2009. godine i Ugovora o privremenom radu u inozemstvu broj: 165382-INO od 02. kolovoza 2009. godine sa danom 07. kolovoza 2017. godine, te se nalaže tuženiku da tužitelju isplati s osnova sudskog raskida naknadu štete u iznosu od 123.516,35 kn, sa zakonskim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, tekućom od dana, 27. ožujka 2018. godine, pa do isplate, u roku od 8 dana.

 

Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju naknadu plaće za vremensko razdoblje od 20. prosinca 2012. do 30. lipnja 2017. u ukupnom bruto iznosu od 844.461,70 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim: na iznos od   8.234,80 kn od 16.01.2013. godine do isplate ,na iznos od 24.703,27 kn od 16.02.2013. godine do isplate, na iznos od 24.703,27 kn od 16.03.2013. godine do isplate, na iznos od 24.703,27 kn od 16.04.2013. godine do isplate, na iznos od 24.703,27 kn od 16.05.2013. godine do isplate, na iznos od 24.703,27 kn od 16.06.2013. godine do isplate, na iznos od 24.703,27 kn od 16.07.2013. godine do isplate, na iznos od 24.703,27 kn od 16.08.2013. godine do isplate, na iznos od 24.703,27 kn od 16.09.2013. godine do isplate, na iznos od 24.703,27 kn od 16.10.2013. godine do isplate, na iznos od 24.703,27 kn od 16.11.2013. godine do isplate, na iznos od 24.703,27 kn od 16.12.2013. godine do isplate, na iznos od 24.703,27 kn od 16.01.2014. godine do isplate, na iznos od 24.703,27 kn od 16.02.2014. godine do isplate, na iznos od 24.703,27 kn od 16.03.2014. godine do isplate, na iznos od 24.703,27 kn od 16.04.2014. godine do isplate, na iznos od 11.231,86 kn od 16.05.2014. godine do isplate, na iznos od 11.231,86 kn od 16.06.2014. godine do isplate, na iznos od 10.721,32 kn od 16.07.2014. godine do isplate, na iznos od 11.742,40 kn od 16.08.2014. godine do isplate, na iznos od 10.721,32 kn od 16.09.2014. godine do isplate, na iznos od 11.231,86 kn od 16.10.2014. godine do isplate, na iznos od 11.742,40 kn od 16.11.2014. godine do isplate, na iznos od 10.210,78 kn od 16.12.2014. godine do isplate, na iznos od 11.742,40 kn od 16.01.2015. godine do isplate, na iznos od 11.279,58 kn od 16.02.2015. godine do isplate, na iznos od 11.467,62 kn od 16.03.2015. godine do isplate, na iznos od 12.499,38 kn od 16.04.2015. godine do isplate, na iznos od 12.499,38 kn od 16.05.2015. godine do isplate, na iznos od 11.983,50 kn od 16.06.2015. godine do isplate, na iznos od 12.499,38 kn od 16.07.2015. godine do isplate, na iznos od 13.015,26 kn od 16.08.2015. godine do isplate, na iznos od 11.983,50 kn od 16.09.2015. godine do isplate, na iznos od 12.499,38 kn od 16.10.2015. godine do isplate, na iznos od 11.932,40 kn od 16.11.2015. godine do isplate, na iznos od 12.445,84 kn od 16.12.2015. godine do isplate, na iznos od 11.734,60 kn od 16.01.2016. godine do isplate, na iznos od 12.034,60 kn od 16.02.2016. godine do isplate, na iznos od 12.034,60 kn od 16.03.2016. godine do isplate, na iznos od 13.071,23 kn od 16.04.2016. godine do isplate, na iznos od 12.552,85 kn od 16.05.2016. godine do isplate, na iznos od 12.037,60 kn od 16.06.2016. godine do isplate, na iznos od 12.252,91 kn od 16.07.2016. godine do isplate, na iznos od 11.734,60 kn od 16.08.2016. godine do isplate, na iznos od 11.734,60 kn od 16.09.2016. godine do isplate, na iznos od 12.771,23 kn od 16.10.2016. godine do isplate, na iznos od 12.252,91 kn od 16.11.2016. godine do isplate, na iznos od 11.734,60 kn od 16.12.2016. godine do isplate, na iznos od 12.252,91 kn od 16.01.2017. godine do isplate, na iznos od 11.785,70 kn od 16.02.2017. godine do isplate, na iznos od 11.785,70 kn od 16.03.2017. godine do isplate, na iznos od 12.827,19 kn od 16.04.2017. godine do isplate, na iznos od 12.306,45 kn od 16.05.2017. godine do isplate, na iznos od 11.785,70 kn od 16.06.2017. godine do isplate i na iznos od 12.306,45 kn od 16.07.2017. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena do 31.07.2015.g., a od 01.08.2015.g. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

 

Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju po osnovi varijabilnog dijela naknade plaće bruto iznos od 46.993,46 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom: na iznos od 593,40 kn od 28.02.2013. godine do isplate, na iznos od 5.425,47 kn od 31.05.2013. godine do isplate, na iznos od 5.536,62 kn od 31.08.2013. godine do isplate, na iznos od 5.621,80 kn od 30.11.2013. godine do isplate, na iznos od 5.621,80 kn od 28.02.2014. godine do isplate, na iznos od 5.451,43 kn od 31.05.2014. godine do isplate, na iznos od 5.562,98 kn od 31.08.2014. godine do isplate, na iznos od 5.648,56 kn od 30.11.2014. godine do isplate, na iznos od 5.648,56 kn od 28.02.2015. godine do isplate i na iznos od 1.882,84 kn od 31.05.2015. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena do 31.07.2015.g., a od 01.08.2015.g. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, u roku od 8 dana."

 

2.) Nalaže se tužitelju D. D. iz D. S., OIB: …, da tuženiku C., n. s. d.o.o., Z., OIB:…, isplati na ime naknade parničnog troška iznos od 6.409,50 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. ožujka 2018. godine pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, u roku od 8 dana.“

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud prihvati u cijelosti kao osnovanu reviziju tužitelja i ukine pobijanu presudu te predmet vrati na ponovno suđenje, a podredno da prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je ona pobijana revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno tvrdnji tužitelja drugostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju u reviziji ukazuje tužitelj. To stoga što pobijana presuda ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju pobijane presude su navedeni jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o svim odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju, pa presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati.

 

Osim toga, neosnovano tužitelj u reviziji navodi kako ostaje nejasno zašto je drugostupanjski sud prihvatio iskaze nekih svjedoka kao istinite naspram iskaza drugih svjedoka, s obzirom da je drugostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude detaljno naveo iskaze svih svjedoka saslušanih pred prvostupanjskim sudom te obrazložio razloge zbog kojih je iskaze nekih svjedoka cijenio kao istinite i vjerodostojne, a zašto iskaze nekih drugih svjedoka nije mogao prihvatiti kao istine i vjerodostojne.

 

Revizijskim prigovorom tužitelja kojima isti u okviru bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava utvrđeno činjenično stanje, te se upušta u preocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja, valja reći da to prema odredbi čl. 385. ZPP nije dopušteno, s obzirom da reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud ovakve revizijske navode tužitelja nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje takve tužiteljeve činjenične navode istaknute u reviziji.

 

Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenim otkaza ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja od 15. studenoga 2012., zahtjev (i tužitelja i tuženika) za sudskim raskidom ugovora te zahtjev za naknadu štete zbog sudskog raskida i zahtjev tužitelja za naknadu plaće od donošenja odluke o otkazu pa do sudskog raskida ugovora o radu.

 

Sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su utvrdili:

- da je tužitelju predmetnom odlukom tuženika otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. kolovoza 2008. i ugovor na određeno vrijeme o privremenom radu u inozemstvu od 2. kolovoza 2008.

- da je tužitelj obavljao za tuženika kao poslodavca rad u njegovoj inozemnoj poslovnoj jedini – Poslovnoj jedinici Italija (dalje: PJI) u R., i to na poslovima voditelja devizno financijskog poslovanja,

- da u opisu toga radnog mjesta utvrđenom internim aktom tuženika proizlazi da izvršitelj tih poslova organizira i rukovodi financijskim poslovanjem poslovne jedinice u inozemstvu sukladno lokalnim propisima, te organizira i obavlja ekonomsko-financijske poslove i administrativne poslove potrebne za konsolidiranje poslovanja inozemne poslovne jedinice u cjelokupno poslovanje poduzeća u Hrvatskoj, te da je jedna od osnovnih zadaća u obavljanju navedenih poslova i kontrola i ovjera ulaznih računa, plaćanje financijskih obveza i vođenje blagajničkog poslovanja,

-  da je spornoj odluci tuženika o otkazu prethodila interna revizija blagajničkog poslovanja PJ Italija u razdoblju od 1. siječnja do 31. srpnja 2012., o čemu je sačinjeno i revizorsko  izviješće,

- da iz tog izviješća proizlazi da su pregledom blagajničkog poslovanja ustanovljene određene nepravilnosti u tom poslovanju, ali i u obavljanju ostalih poslova radnog mjesta tužitelja,

- da je utvrđeno pogrešno knjiženje određenih troškova na analitičkim kontima kao i nedosljednost u tom knjiženju; utvrđeno je sačinjavanje isplatnica o isplatama koje nisu potpisane od strane osoba na koje su glasile, da su na nekim isplatnicama kao primatelji isplate navedene osobe na koje ne glase gotovinski računi u svezi sa kojima su sačinjene, i da dio isplatnica nije priložen uz gotovinske račune; utvrđeno je knjiženje na određenim kontima (trošak reprezentacije, trošak usluga prehrane, trošak materijala za osobnu higijenu, trošak čajne kuhinje) gotovinskih računa koji se ne mogu smatrati troškom poslovanja tuženika; utvrđene su nepravilnosti u korištenju  službenih  vozila i knjiženju troškova u svezi takvog njihovog korištenja (korištenje istih na slobodnim danima te knjiženje troškova njihove upotrebe na slobodnim danima kao troška poslovanja, korištenje privatnog automobila u službene svrhe); utvrđena su plaćanja talijanskoj tvrtki F. po računima s osnova troškova leasinga za vozila protivno sklopljenim ugovorima i po računima s osnova plaće poslovne tajnice protivno zaključenom ugovoru (u većem iznosu od ugovorenog); utvrđeno je knjiženje troškova prijevoza brodom na temelju Internet rezervacije bez dokaza o stvarno plaćenoj karti i bez putnog naloga; utvrđeno je knjiženje troška telefona i interneta za tužiteljev stan na teret poslovanja tuženika protivno tužiteljevu "Family statusu"; utvrđene su nepravilnosti u evidentiranju korištenja radnog vremena i slobodnih dana,

- da tuženik prije predmetnog otkaza ugovora o radu tužitelja nije pisano upozorio tužitelja na mogućnost otkazivanja, te od istog nije tražio iznošenje obrane.

 

Prvostupanjski sud je zaključio da je predmetni otkaz ugovora o radu nedopušten, slijedom čega je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i to zbog nepostupanja tuženika kao poslodavca u skladu sa odredbom čl.111. st.1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12 - dalje: ZR) zauzimajući pri tome shvaćanje da je tuženik bio dužan pisano upozoriti tužitelja kao radnika na povrede iz radnog odnosa, te zbog toga što odgovornost za povrede radnih obveza mora biti individualizirana a tuženik nije u skladu sa odredbom čl.131. ZR dokazao da bi povrede radnih obveza, zbog kojih je tužitelju otkazan ugovor i koje mu se stavljaju na teret, bile počinjene isključivo od njega, jer je tuženik kao poslodavac zbog istih povreda koje se navode u odluci o otkazu ugovora o radu tužitelju otkazao ugovor o radu i M. L., voditelju Poslovne jedinice Italija u R., koji je ujedno bio neposredno nadređeni tužitelju.

 

Sud drugog stupnja je primjenjujući odredbu čl. 373. a st. 1. i 2. ZPP utvrdio da je tužitelj, u razdoblju od 1. siječnja do 31. srpnja 2012. počinio naprijed navedene teške povrede radnih obveza u izvršavanju poslova radnog mjesta na kojem je bio zaposlen u PJ Italija u R., i da te povrede radnih obveza predstavljaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl.107. st. 1. t. 3. ZR. Drugostupanjski sud nadalje smatra da tuženik prilikom otkazivanja ugovora o radu nije povrijedio niti odredbu čl. 111. st.1. ZR time što nije prije otkaza tužitelju dao pisano upozorenje.

 

Tužitelj u reviziji iznosi prigovor pogrešne primjene materijalnog prava navodeći kako je tuženik bio i prema odredbi čl. 111. st. 1. ZR i odredbi čl. 20. Pravilnika o radu tuženika u obavezi pisano upozoriti tužitelja na kršenje obveze iz radnog odnosa.

 

Sporno je tijekom postupka i u revizijskom dijelu postupka je li tuženik kao poslodavac imao opravdan razlog za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja i je li poslodavac prije otkazivanja ugovora o radu bio dužan pisano upozoriti radnika na obveze iz radnog odnosa te mu omogućiti iznošenje obrane.

 

Drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio.

 

Odredbom čl. 107. st. 1. t. 3. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), između ostalog, ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika), a sukladno odredbi čl. 131. st. 3. ZR teret dokazivanja da postoji opravdani razlog za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu.

 

Pravilno je drugostupanjski sud u postupku koji je prethodio reviziji utvrdio činjenice (kojima je ovaj sud vezan), da je tužitelj, kao odgovorna osoba za uredno i zakonito vođenje blagajničkog i financijskog poslovanja, kao osoba koja je bila i jedina stručna za obavljanje tih poslova u PJ Italija u R., omogućio knjiženja i plaćanja na teret troškova poslovanja tuženika i određenih troškova po gotovinskim računima, koji se po prirodi stvari (npr. kupnja u trgovačkim lancima suhomesnatih proizvoda, svježeg mesa, mlijeka i drugih mliječnih proizvoda, alkoholnih i bezalkoholnih pića, povrća i voća, jaja, žitnih pahuljica, krekera, duhanskih proizvoda, pasta za zube, dezodoransa, vitamina za pse, pelena za djecu i slikovnica, sredstava za sunčanje, mlijeka za tijelo, krema za lice, vrtnih škara, sušilo za veš, proizvoda za žensko zdravlje, kondoma, i drugih potrepština), i bez razumnog obrazloženja za njihov nastanak, nikako ne mogu smatrati troškom poslovanja jedne tvrtke. Tužitelj kao voditelj deviznog i financijskog poslovanja je ovjeravanjem (svojim potpisom), i uz potpis voditelja PJ, omogućio podmirenje navedenih troškova na teret sredstava tuženika iako je znao ili morao znati da su ti troškovi učinjeni u privatne svrhe i da se ne mogu knjižiti kao poslovni trošak tuženika, te je kao osoba neposredno odgovorna za pravilnost navedenog poslovanja trebao to spriječiti, ili barem o tim nepravilnostima izvijestiti nadležne osobe i tijela tuženika. Opravdanje za navedeno postupanje tužitelja u izvršavanju  njegovih radnih obveza ne može biti niti činjenica da se na jednak način postupalo i u razdoblju koje prethodi razdoblju revizijske kontrole, pa niti u činjenici da su navedene nepravilnosti bile svjesno ili nesvjesno (zbog propusta kontrole poslovanja) tolerirane od strane određenih osoba zaposlenih kod tuženika.

 

Dakle, u okolnostima konkretnog slučaja, kada je tuženik u odluci o otkazu naveo sve gore navedene razloge a koje je i dokazao, pravilno je i prema shvaćanju ovog suda drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 107. st. 1. t. 3. ZR kada je zaključio da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja, jer je tužitelj počinio teške povrede radnih obveza u izvršavanju poslova radnog mjesta na kojem je bio zaposlen.

 

Prema odredbi čl. 111. st. 1. i 2. ZR, prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, te je poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

 

U konkretnom slučaju, kada je tužitelj kontinuirano činio povrede radnih obveza i to kroz dulje razdoblje a tužitelj je bio upoznat sa svojim radnim obvezama te je kao takav bio potpuno svjestan nepravilnog i nezakonitog načina obavljanja poslova svoga radnog mjesta, pravilno je shvaćanje drugostupanjskog suda da nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da pisanim putem upozori tužitelja na kršenje obveza iz radnog odnosa.

 

Iz istih razloga također nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da tužitelju omogući iznošenje obrane u smislu odredbe čl. 111. st. 1. i 2. ZR.

 

Također valja navesti da suprotno tužiteljevoj interpretaciji Pravilnika o radu tuženika, čl. 19. Pravilnika su propisane mjere za povrede radnih obveza pa su kao iste navedene: pisano upozorenje, redoviti otkaz, izvanredni otkaz te privremeno udaljavanje. Stoga, čl. 20. Pravilnika o radu tuženika nije propisana dužnost pisanog upozorenja radniku prije davanja redovitog otkaza, već je čl. 20. Pravilnika definirano pisano upozorenje kao jedna od mjera za povrede radnih obveza. Obzirom na težinu povreda radnih obveza koje je tužitelj počinio, tuženik nije odabrao navedenu mjeru iz čl. 20. Pravilnika već mjeru iz čl. 21. Pravilnika koja propisuje mjeru redovitog otkaza i koja kaže da poslodavac može redovito otkazati ugovor o radu na način propisan Zakonom o radu.

 

Zbog svega navedenog, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženik imao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu iz čl. 111. st. 1. t. 3. ZR zbog čega je utvrdio da je otkaz ugovora o radu tužitelju dopušten i da su neosnovani zahtjevi tužitelja za sudski raskid ugovora o radu kao i naknade plaće i naknade štete zbog sudskog raskida.

 

Slijedom svega iznesenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu, te odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 1. rujna 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.