- 1 -              Revd 2072/2020-2

Broj: Revd 2072/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. C. C. d.o.o. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica D. H. Ž., odvjetnica u Odvjetničkom društvu H. i partneri iz Z., protiv tuženika M. J. iz Z. OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. Š., odvjetnica u K., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-847/2019-2 od 9. siječnja 2020., kojom je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6262/2016-2 od 24. listopada 2019., u sjednici održanoj 1. rujna 2020.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-847/2019-2 od 9. siječnja 2020. se odbacuje.

Obrazloženje

Tužitelj E. C. C. d.o.o. Zagreb je podneskom od 15. siječnja 2020. predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-847/2019-2 od 9. siječnja 2020. radi pravnog pitanja naznačenog u prijedlogu koji glasi:

„Može li sud kombinirati odredbu sadržanu u čl. 295. st. 1. i čl. 295. st. 2. Zakona o parničnom postupku te donijeti odluku o presumiranom povlačenju tužbe ako tužitelj nije pristupio na ročište, a tuženik je izjavio kako se ne želi upuštati u raspravljanje?“

Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. al. druga ZPP.

Riječ je o naznačenom pravnom pitanju o kojemu postoji  jedinstvena ustaljena sudska praksa Vrhovnog suda RH, koje se u bitnome svodi na pravno shvaćanje zauzeto u rješenju Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev 3838/2018-2 od 19. siječnja 2019. koje glasi:

„Prema odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je tužitelj, iako uredno pozvan (po punomoćniku) neopravdano izostao (izostanak nije opravdao) s ročišta za glavnu raspravu 2. listopada 2017., dok se tuženik (na istom ročištu za glavnu raspravu) nije htio upustiti u raspravljanje, slijedom čega su sudovi pozivom na odredbu čl. 295. st. 2. ZPP utvrdili da se tužba smatra povučenom.

Odredbom čl. 295. ZPP, koja se primjenjuje na temelju odredbe čl. 65. u vezi s čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 25/13) propisano je da ako s ročišta za glavnu raspravu izostane tužitelj ili ako na to ročište ne dođe tuženik, a uredno su pozvani rasprava će se održati s prisutnom strankom (st. 1.), ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostanu obje stranke ili ako dođu na ročište, ali se neće upustiti u raspravljanje, ili se udalje s ročišta, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu (st. 2.).

Imajući na umu sadržaj navedene zakonske odredbe, pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, te sadržaj pitanja koje se postavlja u reviziji, a polazeći od činjeničnih utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili odredbu čl. 295. st. 2. ZPP jer i prema pravnom shvaćanju ovoga suda u situaciji kada s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostane tužitelj, a uredno je pozvan, a tuženik se neće upustiti u raspravljanje, dolazi do presumiranog povlačenja tužbe u smislu odredbe čl. 295. st. 2. ZPP. Naime, u takvim okolnostima za zaključiti je da su obje stranke izrazile volju da ne raspravljaju pred sudom, tužitelj time što, iako uredno pozvan, nije pristupio na ročište za glavnu raspravu, a izostanak nije opravdao (neopravdano je izostao), a tuženik time što se na istom ročištu za glavnu raspravu nije htio upustiti u raspravljanje. U takvoj činjeničnoj i procesnoj situaciji nema mjesta održavanju ročišta za glavnu raspravu (sud zapravo ne bi imao s kime raspravljati), jer je došlo do presumiranog povlačenja tužbe u smislu odredbe čl. 295. st. 2. ZPP, a što je sud dužan utvrditi deklaratornim rješenjem.“ (tako primjerice i u Rev 96/17 od 12. travnja 2017.).

Pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse Vrhovnog suda RH.

Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a. st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 6. ZPP riješiti kao u izreci.

Zagreb, 1. rujna 2020.