- 1 -              Revd 1891/2020-2

Broj: Revd 1891/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. H. iz V., (OIB: ...), kojeg zastupa punomoćnik K. G., odvjetnik iz Z., protiv tuženika A. z. d.o.o., Z., (OIB: ...), kojeg zastupa punomoćnica A. C., odvjetnica u Odvjetničkom društvu B. & P. iz Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž R-636/2019-2 od 24. siječnja 2020. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-3272/2018-33 od 18. listopada 2019., u sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2020.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž R-636/2019-2 od 24. siječnja 2020. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-3272/2018-33 od 18. listopada 2019. - u dijelu u kojem nije uspio u sporu.

              Tuženik pritom ukazuje da prijedlog podnosi jer se ovdje „radi o pitanjima o kojima je revizijski sud zauzeo shvaćanje u odluci, na koju se poziva i drugostupanjski sud, posl. br. Revr-362/2018 od 9. siječnja 2019.“, ali da „je dosadašnju praksu potrebno preispitati“.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), revizijski sud nalazi da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pitanjima u odnosu (na predmet spora) na koje nije potrebno preispitivati sudsku praksu (postoji ustaljena sudska praksa revizijskog suda) ili postojeću mijenjati.

Naime, u istovrsnim postupcima revizijski sud je i nakon navedene odluke posl. br. Revr-362/2018 od 9. siječnja 2019. izrazio jednako pravno shvaćanje (da ustupljeni radnik ima pravo na naknadu za troškove prijevoza i naknadu za neiskorišteni dio godišnjeg odmora) u više svojih odluka, pa tako i u odlukama posl. br. Revr 338/2018-2 od 3. rujna 2019., posl. br. Revr 381/2017-2 od 10. rujna 2019., posl. br. Revr 37/2017-2 od 10. rujna 2019. i posl. br. Rev 2380/2019-3 od 15. siječnja 2020.

              Uostalom, predlagatelju je i za ukazati:

- da nije istakao niti određene i prihvatljive razloge važnosti postavljenih pitanja (onako kako su formulirana): zašto bi ta pitanja, glede onog što predlagatelj u njima opisuje i što sugerira prihvatiti, bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj sudske prakse (odnosno zašto bi uopće „uvjeti natječajne dokumentacije temeljem kojeg je kasnije sklopljen ugovor o ustupanju radnika između agencije i korisnika“ predstavljali „iznimku propisanu čl. 6. st. 4. Direktive“ i time derogirali prava koja pripadaju na temelju zakona trećoj osobi - ustupljenom radniku),

- odnosno, njegov prijedlog u svezi postavljenih pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge za zaključiti: da o njima zaista i postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njima može očekivati takva (neujednačena ili nesigurna) praksa - tako da bi ipak i zbog toga bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (za ujednačavanje sudske prakse).

Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 1. rujna 2020.