- 1 -              Revd 1770/2020-2

Broj: Revd 1770/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. I. iz Z., (OIB: ...), kojeg zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik iz Z., protiv tuženika D. d.d., Republika Slovenija, Lj., (OIB: ...), kojeg zastupa punomoćnica K. J., odvjetnica u Odvjetničkom društvu J. & V. d.o.o. iz Rijeke, radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-2137/2017-2 od 16. listopada 2019. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru posl. br. P-2203/2016 od 31. kolovoza 2017., u sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2020.,

r i j e š i o   j e :

I.    Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

II. Tuženiku se ne dosuđuje naknada troška odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenost revizije.

Obrazloženje

Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-2137/2017-2 od 16. listopada 2019. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru posl. br. P-2203/2016 od 31. kolovoza 2017.

              Tuženik je odgovorio na prijedlog tužitelja za dopuštenost revizije i predložio da se ovaj „odbaci kao nedopušten“ ili da revizijski sud „odbije reviziju kao neosnovanu“.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), revizijski sud ocjenjuje da u prijedlogu za dopuštenje revizije:

              - nije određeno naznačeno pravno pitanje iz smisla navedenih odredaba ZPP-a za dopuštenost revizije (u prijedlogu je postavljeno pitanje činjenične naravi), te

              - da (uostalom) nisu određeno izloženi niti razlozi zbog kojih predlagatelj smatra da je po njemu postavljeno pitanje važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

              Predlagatelju je tek za ukazati:

- da se u reviziji postavljenom pitanju u dijelu i može dati značaj pravnog pitanja, ali je ono (onako kako je formulirano) postavljeno samo za ovdje (konkretan) prijeporni odnos te za činjenične okolnosti konkretnog slučaja i s zahtjevom da se takav preispita (u suštini: da se odgovori je li pravilno odlučeno o zahtjevu tužitelja),

              - da time i odgovor na to pitanje ne može biti jednoznačan za sve situacije: on bi moguće bio važan (bitan) samo za odluku o konkretnom sporu, a ne i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni - i uvijek bi zavisio od okolnosti svakog konkretnog slučaja,

- da tim pitanjem predlagatelj u biti i sam preocijenjuje provedene dokaze i stvara svoj zaključak, onaj - koji ujedno sugerira prihvatiti pravilnim (da je „zaključen ugovor o ortaštvu“), te na njemu temelji postavljeno pitanje, a na takvome se pristupu ne može sa uspjehom temeljiti prijedlog za dopuštenje revizije.

Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu ispunjene kumulativno potrebne pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Tuženiku nisu priznati troškovi sastava odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenost revizije jer ta parnična radnja nije bila od utjecaja prilikom donošenja odluke o tome prijedlogu.

Zagreb, 1. rujna 2020.