Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 4591/2019-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 4591/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. H. iz E., Savezna Republika Njemačka, OIB: ..., zastupane po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu M., D. & S. d.o.o. u Z., protiv tuženika I. B. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku R. G., odvjetniku u Z., radi utvrđenja postojanja služnosti, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1310/2019-2 od 6. lipnja 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu broj P-623/2016-36 od 14. ožujka 2019., u sjednici održanoj 1. rujna 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu broj P-623/2016-36 od 14. ožujka 2019. prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice upravljen na utvrđenje da je u korist k.č.br. 873 zk.ul. br. 989 K.O. S. 1, u naravi dvorište, ulica ... površine 240 m2 izgrađeno zemljište površine 23 m2 i kuća kbr. 84, ulica ..., površine 69 m2, ukupne površine 332 m2 kao povlasnog dobra, postoji pravo služnosti kolnika na teret kč.br. 872 kao poslužnog dobra, upisane u zk.ul. br. 988 K.O. S. 1, u naravi dvorište površine 388 m2, kuća broj 82 površine 98 m2, izgrađeno zemljište, površine 28 m2, ukupne površine 514 m2, koja služnost ide pravcem preko dvorišta tuženika sa zapadne strane izvan puta S. – P. J., a sve do dvorišta tužiteljice koje je u širini 3 metra, a dužini 4 metara, koji je na skici puta označen slovima A, B, C, D, te je tuženik dužan tužiteljici dozvoliti da se tom služnošću koristi te da ona istu prispodobi za ispravno korištenje, a tuženik dužan iščupati ili posjeći živicu koja se proteže uz među stranaka pravcem zapad-istok, te je naloženo tuženiku tužiteljici izdati ispravu podobnu za upis prava služnosti navedene nekretnine koju će u protivnom zamijeniti ta presuda i ujedno je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici na ime troškova postupka iznos 6.175,04 kn.

 

Presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1310/2019-2 od 6. lipnja 2019. preinačena je prvostupanjska presuda odbijanjem tužbenog zahtjeva te je naloženo tužiteljici isplatiti tuženiku na ime troškova postupka iznos 2.900,00 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši njezino ukidanje i vraćanje predmeta drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sudskim vijećem.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Kako je pobijana drugostupanjska presuda donesena na temelju odredbe čl. 373.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) to je protiv iste dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a redovna revizija, bez obzira na označenu vrijednost predmeta ovog spora.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi s odredbom čl. 78. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužitelja ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Drugostupanjski sud je povodom žalbe tuženika preinačio prvostupanjsku presudu te je odbio zahtjev tužiteljice, u bitnom ocijenivši da se na strani tužiteljice nisu ostvarile pretpostavke iz odredbe čl. 229. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima za stjecanje služnosti prolaza preko čest. zem. 872 K.O. S. 1, u korist čest. zem. 873 K.O. S. 1, jer da tužiteljica, a obzirom na protivljenje tuženika da ona prolazi preko njegove čest. zem. 872 K.O. S. 1, a radi pristupanja na njezinu čest. zem. 873 K.O. S. 1 od 1997. od kada ju je kupila, nije bila pošteni posjednik u izvršavanju sadržaja te služnosti. Takav zaključak drugostupanjski sud je utemeljio na činjenicama utvrđenim na temelju rezultata provedenog postupka posebno iskaza svjedoka, a koji se nalaze u spisu, a koje je prvostupanjski sud očito propustio uzeti u obzir (čl. 373.a ZPP-a). Prema njima proizlazi da je tuženik pravnom predniku tužiteljice dopuštao prolaziti preko čest. zem. 872 K.O. S. 1, a radi pristupa na čest. zem. 873 K.O. S. 1, samo zbog činjenice što su oni bili u srodničkom odnosu, no da se tuženik, a nakon što je čest. zem. 873 M. V. prodao tužiteljici 1997. protivio da tužiteljica prolazi preko njegove čest. zem. 872 K.O. S. 1, a radi pristupa na njezinu čest. zem. 873 K.O. S. 1 i u tom ustrajao.

 

Kako je dakle drugostupanjski sud odlučne činjenice za ovaj spor utvrdio primjenom odredbe čl. 373.a ZPP-a, a kako je u tom pravcu, a primjenom odredbe čl. 338. st. 4. ZPP-a dao valjane razloge, to je neosnovan prigovor da bi u donošenju pobijane presude bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP-a.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice upravljen na utvrđenje da u korist čest. zem. 873 K.O. S. 1 kao povlasnog dobra postoji služnost kolnog prolaza na teret čest. zem. 872 K.O. S. 1, kao poslužnog dobra, u dužini 15 m, a širini 3 m na skici označenoj slovima A, B, C, D.

 

Kako je prethodno rečeno drugostupanjski sud je odbio takav zahtjev tužiteljici izrazivši pravno shvaćanje da se na strani tužiteljice nisu ostvarile zakonske pretpostavke iz čl. 229. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje: ZVDSP) za stjecanje ove služnosti dosjelošću, jer da tužiteljica nije bila pošteni posjednik te služnosti.

 

Odredbom čl. 229. st. 1. ZVDSP stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz 20 godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio.

 

Prema odredbi stavka 2. tog članka ne može se dosjelošću osnovati stvarna služnost ako se njezin sadržaj izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva.

 

Obzirom na činjenična utvrđenja:

 

- da je tuženik dopuštao pravnom predniku tužiteljice M. V. da prolazi preko njegove čest. zem. 872 K.O. S. 1, a radi pristupa na čest. zem. 873 K.O. S. 1 zbog toga što su bili u srodničkom odnosu (supruga M. V. je bila tetka tuženika), a

 

- da se usprotivio tome da tužiteljica, kojoj je M. V. prodao čest. zem. 873 K.O. S. 1 1997. nastavi prolaziti preko čest. zem. 872 K.O. S. 1, a radi pristupa na kupljenu čest. zem., a zbog čega su između tužiteljice i tuženika izbijali sukobi i vladali loši odnosi

 

ocijeniti je da je pravni prednik tužiteljice izvršavao sadržaj ove služnosti prekarno tj. na zamolbu do opoziva, a ne kao njezin pošteni posjednik, zbog čega nije ni mogao na tužiteljicu prenijeti to pravo prodajom nekretnine čest. zem. 873 K.O. S. 1; odnosno kako se tuženik od trenutka kada je tužiteljica kupila čest. zem. 873 K.O. S. 1 izričito protivio tome da tužiteljica radi pristupa na svoju čest. zem. 873 K.O. S. 1 prolazi preko njegove čest. zem. 872 K.O. S. 1, to je pravilna ocjena iz pobijane presude da u odnosu na utuženu služnost na strani tužiteljice nisu ostvarene zakonske pretpostavke za stjecanje dosjelošću propisano odredbom čl. 229. st. 1. u vezi sa st. 2. ZVDSP, zbog čega je odbijanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno.

 

Pritom treba reći da u parnici kao što je ova nema mjesta odlučivanju o nužnom prolazu, o kojem zahtjevu se odlučuje u skladu s odredbama čl. 191. i čl. 224. ZVDSP.

 

Slijedom navedenog reviziju je trebalo odbiti sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

 

Zagreb, 1. rujna 2020.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu