- 1 -              Rev 511/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 511/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. S. iz M., P. z. B., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu P. i G. u Z., protiv tuženika E. o. d.d. Z., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & p., Pisarnica S. I. radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-927/13 od 4. studenog 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću broj P-1624/09-13 od 21. prosinca 2012., u sjednici održanoj 1. rujna 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je od tuženika tražio na ime naknade za imovinsku štetu po osnovi izgubljene zarade iznos od 342.867,00 kuna za razdoblje od 1. srpnja 2006. do 1. listopada 2012. s pripadajućim zateznim kamatama, a od 1. listopada 2012. pa nadalje plaćanje mjesečne rente u iznosu od 4.775,00 kn svakog prvog u mjesecu za prethodni mjesec s pripadajućim zateznim kamatama (toč. I.). Ujedno je tužitelj dužan nadoknaditi tuženiku parnični trošak od 57.400,00 kuna (toč. II.).

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja te je odbijen tuženikov zahtjev da mu tužitelj naknadi troškove odgovora na žalbu od 10.375,00 kuna.

 

Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava predloživši da revizijski sud preinači pobijanu presudu podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

U smislu odredbe čl. 392. a st. 1. („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud, u slučaju kada je podnesena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Tužitelj određeno ne navodi koja bi to bitna povreda odredaba parničnog postupka bila učinjena u postupku pred nižestupanjskim sudovima, odnosno u čemu se ista sastoji, pa sukladno odredbi čl. 392.a st.1. ZPP revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije bilo moguće uzeti u razmatranje.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete na ime izgubljene zarade za razdoblje od 1. srpnja 2006. do 1. listopada 2012. u iznosu od 342.867,00 kuna te od 1. listopada 2012. pa nadalje u vidu mjesečne rente u iznosu od po 4.775,00 kuna mjesečno.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tuženikov osiguranik skrivio prometnu nesreću 7. kolovoza 2004. u kojoj je tužitelj teško ozlijeđen,

 

- da se tužitelj 1. rujna 2002. nakon završene osnovne škole upisao u obrazovni program - zanimanje elektroinstalater, a da je završni ispit polagao 22. kolovoza 2008. do 30. kolovoza 2008. i stekao srednju stručnu spremu program - zanimanje elektroinstalater,

 

- da se tužitelj prijavio na Zavodu za zapošljavanje kao nezaposlena osoba 29. studenog 2012.,

 

- da je zbog zadobivenih ozljeda, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka medicine rada, radi promjena u zdravstvenom stanju koje su trajne prirode i ne mogu se otkloniti liječenjem, kod tužitelja radna sposobnost trajno smanjena za više od polovice u usporedbi s tjelesnom i psihički zdravom osobom iste ili slične naobrazbe i sposobnosti, tj. da postoji profesionalna nesposobnost za rad, radi čega je savjetovana profesionalna rehabilitacija,

 

- da tužitelj, s obzirom na svoju profesionalnu nesposobnost za rad, nije u mogućnosti obavljati poslove elektroinstalatera, niti na brodu, niti na bilo kojem drugom mjestu, ali da je kod tužitelja očuvana opća zdravstvena sposobnost, te da isti može obavljati mnoge druge poslove kao npr. prodavač u trafici, telefonist na centrali, rad na šalteru i dr., te da za te poslove ne bi bila potrebna prekvalifikacija, nego bi se tužitelj za iste mogao osposobiti uz praktičan rad.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev utvrdivši da tužitelj, koji se nakon završetka školovanja nije ni pokušao zaposliti s preostalom radnom sposobnošću, nije dokazao da gubi zaradu, slijedom čega utvrđuju da nezaposlenost i posljedično tome njegov gubitak zarade nisu u pravno relevantnoj uzročnoj vezi sa štetnim događajem.

 

U reviziji tužitelj iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza, no tvrdnje kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje nisu mogle biti uzete u razmatranje, jer se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su u cijelosti odbili tužbeni zahtjev jer oštećenik koji se nakon ozljede nije ni pokušao zaposliti s preostalom radnom sposobnošću, kao što je to slučaj kod tužitelja u ovom postupku, nema pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade u smislu odredbe čl. 195. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO).

 

Sukladno utvrđenom činjeničnom stanju kod tužitelja, iako nije sposoban obavljati poslove za koje se nakon ozljeda školovao, i nadalje postoji preostala radna sposobnost za obavljanje drugih poslova za koje nije potrebna prekvalifikacija. Međutim, unatoč tome što može raditi određene poslove, izostali su pokušaji tužitelja da se zaposli i s takvom radnom sposobnošću. Obzirom tužitelj nije radio prije ozljede i ostvarivao zaradu, a niti se nakon ozljeđivanja pokušao zaposliti s preostalom radnom sposobnošću, tada u utuženom razdoblju nije izgubio nikakvu zaradu, radi čega je pravilno odbijen zahtjev za naknadu štete zbog izgubljene zarade.

 

Slijedom navedenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 1. rujna 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v. r.