Baza je ažurirana 02.06.2025.
zaključno sa NN 76/25
EU 2024/2679
1 Poslovni broj: Gž-1261/2020-2
Republika Hrvatska Županijski sud u Splitu Split, Gundulićeva 29a |
Poslovni broj: Gž-1261/2020-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, po sutkinji mr. sc. Seniji Ledić, u ostavinskom postupku iza pok. P. Ž. pok. P., odlučujući o žalbi nasljednika V. J. i B. J., zastupanih po punomoćniku I. M., odvjetniku u S., protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj O-2032/12 od 28. kolovoza 2019., dana 31. kolovoza 2020.,
r i j e š i o j e
Obrazloženje
Pobijanim je rješenjem prekinut ostavinski postupak iza pok. ostavitelja pok. P. Ž. te je upućen nasljednik D. K. u roku od trideset dana od pravomoćnosti ovog rješenja pokrenuti parnični postupak protiv M. M., M. M. B., unuka ostavitelja, V. J. i B. J., radi utvrđenja da pisana oporuka pred svjedocima datirana sa "Split, 2. svibnja 1996." nije istinita ni pravno valjana, time da je određeno da će prekid ostavinskog postupka trajati do pravomoćnog okončanja spora. Ujedno je upozoren nasljednik D. K. ukoliko ne pokrene parnicu u ostavljenom roku da će se ostavinski sud postupak nastaviti i dovršiti bez obzira na zahtjeve glede kojih je upućen u parnicu.
Protiv tog rješenja žalbu zaprimljenu kod prvostupanjskog suda 11. listopada 2019. podnose nasljednici V. J. i B. J. bez preciznog navođenja žalbenih razloga time da se iz sadržaja žalbe razabire da se žalba podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu. Spomenuti su nasljednici podnijeli i dopunu žalbe podneskom od 30. siječnja 2020.
Nasljednik D. K. odgovorio je na žalbu predlažući je odbiti kao neosnovanu.
Žalba zaprimljena kod prvostupanjskog suda 11. listopada 2019. je pravovremena, dok je žalba zaprimljena 30. siječnja 2020. nepravovremena.
U ovom stadiju postupka nije sporno da su nasljednice pokojnog ostavitelja bile njegova supruga T. Ž. i kćerka A. J. te da je u međuvremenu od pokretanja ovog postupka supruga ostavitelja T. Ž. preminula i da nju naslijedili sin D. K. te unuke M. M. i M. M. B. Također nije sporno ni da je umrla također i kćerka ostavitelja A. J. te da su nju naslijedili sinovi V. i B. J.
Sud je donio pobijano rješenje nakon što je utvrdio da je ostavitelj sačinio dvije oporuke, i to pisanu oporuku pred svjedocima od 10. rujna 1996. koja je pravomoćno utvrđena nevaljanom, kao i spornu pisanu oporuku pred svjedocima datiranu sa "Split, 2. svibnja 1996.". Potonju su oporuku nasljednici V. i B. J. priznali kao istinitu i pravno valjanu, dok ju je osporio D. K. ističući da oporuku ostavitelj nije sačinio ni potpisao, a nasljednice M. M. i M. M. B. nisu se izjasnile o oporuci.
S obzirom na to da je među nasljednicima nastao spor oko pravne valjanosti i istinitosti oporuke ostavitelja, sud je temeljem odredbe članka 222. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15, dalje: ZN/03) prekinuo ovaj postupak i uputio nasljednika D. K. kao nasljednika čije je pravo manje vjerojatno na parnicu, s obzirom na utvrđenje da spomenuta oporuka sadrži sve elemente za valjanost sukladno odredbi članka 69. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 52/71, 47/78 i 56/00, dalje u tekstu: ZN/71), koji se po ovom pitanju primjenjuje temeljem odredbe članka 353. stavka 1. ZN/03.
ZN/71, jednako kao i ZN/03, određuju kriterije po kojima se po našem pravu prosuđuje ima li oporuka valjan oblik, a određuje i posljedice nevaljanosti oblika oporuke. Tako odredba članka 69. ZN/71 propisuje kriterije za prosuđenje ima li pismena oporuka pred svjedocima, o čemu je u konkretnom slučaju riječ, valjan oblik. Tako je tom odredbom određeno da oporučitelj koji zna čitati i pisati može napraviti oporuku tako da će ispravu koju mu je netko drugi sastavio vlastoručno potpisati u prisutnosti dvaju svjedoka izjavljujući pred njima da je to njegova oporuka. Svjedoci će se potpisati na samoj oporuci, a korisno je da se naznači njihovo svojstvo svjedoka.
Iz sadržaja sporne oporuke proizlazi da ona ima sve pretpostavke za valjanost u skladu s citiranom odredbom. Pitanje, pak, je li ostavitelj potpisao oporuku ili ne tiče se pretpostavke za valjanost pisane oporuke pred svjedocima, a ne postojanja oporuke, kako to pogrešno ukazuje nasljednik D. K. u odgovoru na žalbu.
Iz sadržaja spisa nadalje proizlazi da je oporuka "Split, 2. svibnja 1996." proglašena na ročištu od 9. rujna 2016. na kojem je bila prisutna i punomoćnica nasljednika D. K. V. C., odvjetnica u S., koja zastupajući nasljednika D. K. nije osporila valjanost oporuke. Nasljednik D. K. je oporuku osporio tek podneskom od 27. lipnja 2019.
Odredbom je članka 82. ZN/71 propisano da poništenje oporuke zbog nedostatka oblika može tražiti poslije otvaranja nasljedstva samo osoba koja ima pravni interes, i to u roku od godine dana od dana kada je saznala za oporuku, a najduže za deset godina od proglašenja oporuke. Stavkom 2. istog članka propisano je da rok od godinu dana ne može početi teći prije proglašenja oporuke.
Sud prvog stupnja kod donošenja pobijanog rješenja, međutim, nije vodio računa o pravnoj prirodi ovog roka kod donošenja pobijanog rješenja, pa tako nije imao na umu da je rok iz članka 82. stavka 1. ZN/71 prekluzivni rok na koji sud pazi po službenoj dužnosti. Na ovakav zaključak upućuje i dosadašnja sudska praksa, i to rješenje VSRH, Rev 2816/99 od 27. svibnja 2003. (IO-1/2004) nakon kojega je i VSRH izrazio ovakvo pravno shvaćanje broj Su-IV-222/04 od 5. ožujka 2004. Na isti zaključak upućuje i domaća pravna doktrina, primjerice Gavela N., Belaj V., Nasljedno pravo, treće izdanje, "Narodne novine" 2008., str. 133., glava IV., točke 24. i 23.
Kako je, dakle, nasljednik D. K. saznao za oporuku na ročištu od 9. rujna 2016., a njezinu valjanost osporio tek podneskom od 27. lipnja 2019., dakle, gotovo tri godine nakon proglašenja oporuke, to je on kao nasljednik koji je sudjelovao u ostavinskoj raspravi, imao priliku tražiti unutar prekluzivnog roka za osporavanje ove oporuke. Protekom prekluzivnog roka od godine dana od dana kada je nasljednik D. K. saznao za oporuku i kada je ona proglašena spomenuti je nasljednik izgubio pravo na pobijanje oporuke jer je to posljedica prekluzivnosti roka.
U takvim okolnostima nije bilo mjesta donošenju pobijanog rješenja, niti prekidu postupka zbog osporavanja sastava ostavine jer je nasljednik oporuku osporio u vrijeme kad je već bio prekludiran u tom pravu, pa ta okolnost ne predstavlja razlog za prekid postupka niti utječe na odluku suda o sastavu ostavine.
Stoga je pobijano rješenje valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na daljnje postupanje temeljem odredbe članka 380. točke 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 51/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, dalje u tekstu: ZPP) koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 173. ZN/71.
S obzirom na činjenicu da je pobijano rješenje punomoćnik žalitelja primio 23. rujna 2019., a da je dopunu žalbe podnio daleko nakon proteka roka od 15 dana za izjavljivanje žalbe odnosno 30. siječnja 2020., podnesak nazvan "dopuna žalbe" valjalo je odbaciti kao nepravovremen temeljem odredbe članka 367. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 358. stavkom 1. ZPP-a i člankom 189. stavkom 3. ZPP-a. Naime, iako žalbeni sud ima mogućnost uzeti u obzir i nepravovremeno podnesenu žalbu u ovoj vrsti postupka, u konkretnom slučaju to nije bilo moguće jer je ovom žalbom moguće povrijediti prava drugih osoba koja se zasnivaju pobijanom rješenju, pa sud tu žalbu nije uzeo u obzir već ju odbacio, radi čega je riješeno kao u točki II. izreke.
Split, 31. kolovoza 2020.
Sutkinja |
mr. sc. Senija Ledić |
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.