- 1 -              III Kr 48/2020-5

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 48/2020-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Perice Rosandića kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. O., zbog kaznenog djela iz čl. 247. st. 2. u vezi s čl. 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Šibeniku broj K-275/14 od 22. veljače 2019. i presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-1254/2019-3 od 14. siječnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog D. O. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

              Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Šibeniku broj K-275/14 od 22. veljače 2019. i presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-1254/2019-3 od 14. siječnja 2020., D. O. proglašen je krivim zbog kaznenog djela pokušaja prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 2. u vezi čl. 34. KZ/11., te kaznenog djela krivotvorenja službene isprave iz čl. 312. KZ/97., pa je na temelju tih zakonskog propisa uz primjenu čl. 51. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

 

Protiv te presude osuđenik je putem branitelja Z. P.-P., odvjetnika u Š., pravodobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. U uvodnom dijelu zahtjeva osuđenik se poziva na povredu zakona iz čl. 515. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.). Iz sadržaja zahtjeva proizlazi da  osuđenik presudu pobija zbog toga što smatra da je pravomoćno osuđen u postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom i međunarodnim pravom ili zakonom. Pritom obrazlaže kako je za isto kazneno djelo ispred Općinskog suda u Šibeniku pravomoćno osuđen, dok je ispred Općinskog suda u Koprivnici za isto kazneno djelo pravomoćno oslobođen, pa nalazi kako su naprijed navedeni sudovi donijeli oprečne odluke u usporedivim postupcima, čime je ostvarena povreda zakona na koju se u zahtjevu poziva.  Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske „prihvati zahtjev i preinači pravomoćnu presudu“, te da na temelju čl. 518. st. 5. ZKP/08., odgodi izvršenje pravomoćne presude.

 

Na temelju čl. 518. st. 4. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u odgovoru predložilo da se zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je na znanje osuđeniku i njegovu branitelju.

 

Zahtjev nije osnovan.

 

U odnosu na istaknutu povredu zakona iz čl. 515. ZKP/08. treba reći da podnositelj zahtjeva nije u pravu. Naime, iz uvida u spis proizlazi da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Šibeniku osuđenik proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 247. st. 2. u vezi čl. 34. KZ/11. i zbog kaznenog djela iz čl. 312. st. 1. KZ/97., te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu, a oznake su tih spisa već spomenute u uvodu.

 

S druge strane, presudom Općinskog suda u Koprivnici broj K-331/2016, od 11. rujna 2018. D. O. oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo iz čl. 247. st. 2. u vezi čl. 34. KZ/11. i zbog kaznenog djela iz čl. 279. st. 1. KZ/11., koja presuda je, uz odbijanje žalbe državnog odvjetnika, potvrđena presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Kž-78/2019-4 od 8. svibnja 2019.

 

Međutim, suprotno tvrdnjama iz zahtjeva osuđenika, iako je u predmetu Općinskog suda u Koprivnici osuđeniku inkriminirano isto kazneno djelo kao i ono iz pobijane pravomoćne presude, ono je materijalizirano različitim postupanjem te se ne radi o istom činjeničnom supstratu. Naime, ovdje valja istaći da je u oba slučaja sud svoju odluku o djelu i krivnji temeljio na ocjeni rezultata provedenog dokaznog postupka, te je i ocjena suda o osnovanosti optužbe u svakom od navedenih spisa utemeljena na ocjeni dokazne građe, koja je u odnosu na jedan događaj rezultirala donošenjem osuđujuće presude, a u odnosu na drugi događaj donošenjem oslobađajuće presude. Prema tome, navedene presude su rezultat utvrđenja konkretnog postupanja osuđenika i podvođenja istog pod odgovarajuću materijalnu normu, a sve temeljem dokaza o odlučnim činjenicama, tako da istaknuta povreda zakona na koju se osuđenik u zahtjevu poziva, nije ostvarena.

 

U suštini, iz obrazloženja podnesenog zahtjeva zapravo proizlazi da svi prigovori iz zahtjeva predstavljaju isključivo činjenična pobijanja pravomoćne presude, jer osuđenik, prije svega osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, a prema čl. 517. ZKP/08., takvi prigovori ne mogu biti osnova za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

Zbog navedenog je zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan trebalo odbiti, te presuditi kao u izreci, na temelju čl. 512. u vezi čl. 519. ZKP/08.

 

Budući je odlučeno o zahtjevu osuđenog D. O. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, to nema osnove za rješavanje njegova prijedloga za odgodu izvršenja pravomoćne presude prema čl. 518. st. 5. ZKP/08.

 

Zagreb, 31. kolovoza 2020.