- 1 -              I Kž 634/2018-5

 

 

 

 

Broj: I Kž 634/2018-5

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća, te Perice Rosandića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika E. B., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 5. srpnja 2018. broj K-6/2018-18, u sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2020.,

 

p r e s u d i o   i   r i j e š i o  j e :

 

I. Prihvaća se djelomično žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda u oslobađajućem dijelu u odnosu na kazneno djelo iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. te se u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće.

 

II. U ostalom se dijelu odbija kao neosnovana žalba državnog odvjetnika te se u ostalom pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Županijskog suda u Zadru, pod točkom I. izreke, optuženik E. B. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda, nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11. te je na temelju navedene zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora od osam mjeseci. Na temelju članka 56. stavaka 1., 2. i 3. KZ/11. optuženiku je izrečena uvjetna osuda pa se izrečena kazna zatvora od osam mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. U slučaju opoziva uvjetne osude na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku će se u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. studenoga 2017. do 5. srpnja 2018.

 

Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11. od optuženika E. B. oduzeta je ručna bomba M52, koja je privremeno oduzeta prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave zadarske broj … .

 

Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08-17), optuženik je dužan nadoknaditi paušalni trošak kaznenog postupka od 1.000,00 kuna, u roku 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

 

Nasuprot tome, pod točkom II. izreke, optuženik E. B. je na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08-17 oslobođen optužbe zbog kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11.

 

Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08-17 odlučeno je da u odnosu na oslobađajući dio presude troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08-17 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08. oštećenik M. B. upućen je da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

 

Protiv te je presude žalbu podnio državni odvjetnik i to u odnosu na oslobađajući dio presude zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-17 te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavci 2. i 3. ZKP/08-17), a protiv osuđujućeg dijela presude zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08-17). Žalbom se predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da „u oslobađajućem dijelu ukine presudu i uputi predmet na ponovno suđenje i odluku pred drugim vijećem, te da protiv optuženika E. B. odredi istražni zatvor temeljem čl. 123. st. 1. toč 3. ZKP-a jer postoji visok rizik opasnosti da će se nastaviti nasilno ponašati u čemu je progredirao, s obzirom i na nalaze psihijatra i s obzirom da je sam na raspravi izjavio da mu je oštećenik žrtva M. B. kriv za sve i da je uništio njihovu obitelj. U osuđujućem dijelu predlaže se preinačiti presudu na način da se na izrečenu kaznu zatvora ne primjeni uvjetna osuda“.

 

Optuženik je po braniteljici Z. S. K., odvjetnici iz Z., na žalbu državnog odvjetnika podnio odgovor, s prijedlogom da „drugostupanjski sud žalbu odbije kao neosnovanu , i potvrdi presudu prvostupanjskog suda“.

 

Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08-17, spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba državnog odvjetnika u odnosu na oslobađajući dio presude, odnosno kazneno djelo iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., je osnovana, dok nije osnovana u odnosu na osuđujući dio presude, odnosno kazneno djelo iz članka 331. stavka 1. KZ/11.

 

U odnosu na oslobađajući dio presude:

 

Pobijajući oslobađajući dio prvostupanjske presude, državni odvjetnik ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-17, međutim, kada obrazlaže navedenu žalbenu osnovu, pobija zapravo pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će više riječi biti u nastavku ove odluke. Pobijana je presuda u tom dijelu ispitana i u smislu članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08-19 i nije utvrđeno da bi u istoj bila počinjena ijedna od povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a također na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon.

 

U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da je činjenično stanje u odnosu na pokušaj kaznenog djela ubojstva iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. za koje je optuženik E. B. oslobođen optužbe pogrešno utvrđeno, odnosno da je prvostupanjski sud preuranjeno zaključio da optuženik nije imao namjeru ubiti svojeg brata.

 

Naime, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi zaključak o izostanku namjere kod optuženika na lišenje života brata izvodi iz činjenice da je pištolj za kojeg utvrđuje da ga je optuženik imao prilikom dolaska kod brata kritične večeri, koji je vidljiv na fotoelaboratu sačinjenom prilikom vještačenja, bio zakočen pa na temelju navedenog prvostupanjski sud smatra da je pištolj cijelo vrijeme i bio zakočen. Međutim, na navedenu okolnost ispitani svjedoci M. S. (koji je uzeo pištolj nakon što ga je optuženik ispustio te iz pištolja izvadio streljivo) i M. M. (policijski službenik koji je uz potvrdu o privremenom oduzimanju pištolja taj pištolj oduzeo od svjedoka M. S.) nisu se mogli izričito očitovati o navedenoj okolnosti jer se niti jedan od njih dvojice ne sjeća je li pištolj u trenutku kada su ga oni držali bio zakočen ili nije. Činjenica da je pištolj prilikom vještačenja bio u zakočenom položaju ne dokazuje da je bio zakočen i u trenutku počinjenja djela jer je notorno da će prilikom rukovanja pištoljem od strane stručnih osoba pištolj biti iz sigurnosnih razloga zakočen. Osim toga, okolnost da je pištolj zakočen u trenutku kada ga počinitelj usmjerava prema žrtvinoj glavi ne znači da nije imao namjeru pucati, pogotovo što u konkretnoj situaciji iz dokaza u spisu proizlazi da se u cijevi pištolja u trenutku kada ga je optuženik ispustio nalazio metak.

 

Pored navedenog, žrtva M. B. je prema medicinskoj dokumentaciji navodno prilikom otimanja pištolja zadobio tjelesnu ozljedu za koju nije sa sigurnošću utvrđeno je li mogla nastati prilikom uguravanja prsta između pištolja i optuženikove ruke, što je mogući razlog zašto pištolj nije opalio, na što s pravom upire državni odvjetnik u svojoj žalbi.

 

Stoga je, a vodeći računa i o tome da su se  svjedok M. S. i žrtva M. B. s optuženikom borili za pištolj jedno dulje razdoblje (5-7 minuta), i prema ocjeni ovog suda, za sada preuranjen zaključak prvostupanjskog suda da optuženik nije imao namjeru ubiti svog brata, neovisno o tome što na pištolju nema nikakvih relevantnih bioloških tragova i tragova papilarnih linija (do čega je moglo doći jednostavnim brisanjem pištolja).

 

Slijedom svega navedenog, trebalo je u odnosu na oslobađajući dio presude prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i u tom dijelu, na temelju članka 483. stavka 1. i članka 484. stavka 1. ZKP/08-19, ukinuti prvostupanjsku presudu te je uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjenim vijećem, kako je i odlučeno u točki I. izreke ove odluke.

 

U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud otkloniti nedostatke na koje je upozoren ovim rješenjem te će izvesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i druge te će na temelju tih dokaza prvostupanjski sud utvrditi odlučno činjenično stanje na kojem će zasnovati svoju novu presudu. Na temelju tako utvrđenog pravno odlučnog činjeničnog stanja, prvostupanjski će sud donijeti novu, zakonitu i pravilnu presudu koju će, sukladno odredbama članka 459. ZKP/08., i valjano obrazložiti.

 

U odnosu na osuđujući dio presude:

 

Pobijajući osuđujući dio prvostupanjske presude zbog odluke o kazni, državni odvjetnik smatra da u odnosu na kazneno djelo iz članka 331. stavka 1. KZ/11. nije bilo mjesta za izricanje optuženiku uvjetne osude, imajući na umu prijave oštećenika kroz razdoblje od pet godina zbog raznih nasilja počinjenih od strane optuženika prema oštećeniku i njegovoj obitelji, psihijatrijske nalaze i druge dokaze o optuženikovoj sklonosti nasilju.

 

No, protivno ovakvim žalbenim navodima državnog odvjetnika, ocjena je i ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su, u smislu odredbe članka 47. stavka 1. KZ/11., od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za počinitelja te optuženika, vodeći se činjenicom njegove ranije neosuđivanosti (prema spisu priloženom izvatku iz kaznene evidencije) i izostankom otegotnih okolnosti na njegovoj strani, a cijeneći pritom i optuženikov stupanj krivnje i pogibeljnost djela, pravilno za ovo kazneno djelo osudio na kaznu zatvora od osam mjeseci. Vodeći uz navedeno računa i o tome da je optuženik priznao počinjenje ovog kaznenog djela, ocjena je i ovog suda da optuženik i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela. Stoga mu je pravilno i zakonito na temelju članka 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja dvije godine. Naime, ocjena je i ovog suda da će upravo ovakav odnos izrečene kazne zatvora i roka provjeravanja utjecati, kako na optuženika, tako i na sve ostale, da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno te će omogućiti optuženiku ponovno uključivanje u društvo. Takva kazna s navedenim rokom provjeravanja sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je optuženik počinjenjem djela prouzročio i dostatnu društvenu osudu za počinjenje djela te će jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.

 

U slučaju opoziva uvjetne osude, optuženiku će se sukladno članku 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme koje je u vezi s kaznenim djelom provelo u istražnom zatvoru.

 

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda u osuđujućem dijelu, a prilikom ispitivanja tog dijela pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP/08-19 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu državnog odvjetnika u odnosu na osuđujući dio presude trebalo odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 482. ZKP/08-19 odlučiti kao u točki II. izreke ove odluke.

 

Zagreb, 31. kolovoza 2020.