- 1 -              III Kr 64/2020-4

Broj: III Kr 64/2020-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Perice Rosandića kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog T. T., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Pazinu broj K-698/2019-20 od 27. lipnja 2019. i presuda Županijskog suda u Osijeku broj Kž-704/2019-4 od 14. studenog 2019., u sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2020.,

p r e s u d i o   j e :

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog T. T. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Pazinu broj K-698/2019-20 od 27. lipnja 2019. i presuda Županijskog suda u Osijeku broj Kž-704/2019-4 od 14. studenog 2019. T. T. proglašen je krivim zbog tri kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11. i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, te mu je na temelju čl. 57. KZ/11. izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od zatvorske kazne na koju je osuđen izvrši sedam mjeseci, a dio kazne od sedam mjeseci je uvjetovan sa rokom kušnje od dvije godine.

Protiv te presude osuđenik je putem branitelja A. S., odvjetnika u P., pravodobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. U uvodnom dijelu zahtjeva osuđenik se općenito poziva na zakonsku odredbu iz čl. 517. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.), dok iz sadržaja zahtjeva proizlazi kako podnositelj zahtjeva iznosi progovore koji se isključivo odnose na pobijanje odluke o kazni, smatrajući da bi se u konkretnom slučaju, budući se trenutno nalazi u domu za ovisnike, svrha kazne mogla postići i uvjetnom osudom uz dulji rok kušnje. Predlaže da se nakon preispitivanja pravomoćne presude „donese odluka u njegovu korist“.

Na temelju čl. 518. st. 4. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u odgovoru predložilo da se zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je na znanje osuđeniku i njegovom branitelju.

Zahtjev nije osnovan.

U odnosu na istaknutu povredu, odnosno osnovu pobijanja pravomoćne presude (odluka o kazni) valja naglasiti da podnositelj zahtjeva gubi iz vida da ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnositi zbog prigovora koji se isključivo odnose na pobijanje odluke o kazni, jer se radi o činjeničnim pitanjima. Pritom valja naglasiti kako prema podacima u spisu proizlazi da su sudovi osuđeniku pravilno izrekli kaznenu sankciju, odnosno, u konkretnom slučaju djelomičnu uvjetnu osudu, koju je kao sankciju zakonski bilo moguće izreći za kazneno djelo prijetnje, pri čemu, iako podnositelj zahtjeva to ne ističe, sudovi nisu prekoračili ovlasti u smislu odredbe iz čl. 469. toč. 5. ZKP/08. koje imaju po zakonu. Međutim, iako podnositelj zahtjeva ne može pravomoćnu presudu pobijati samo zbog sudske procjene okolnosti koje su važne za izricanje kazne, preostaje mu svakako pravna mogućnost da takve svoje prigovore istakne kroz drugi izvanredni pravni lijek, sukladno čl. 498. st. 1. toč. 4. ZKP/08.

Dakle, prigovori osuđenika istaknuti u zahtjevu, u konkretnom slučaju predstavljaju isključive prigovore utvrđenom činjeničnom stanju, a prema odredbi čl. 517. ZKP/08., činjenično stanje, kako je već ranije iznijeto ne može biti osnova za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Zbog navedenog je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan trebalo odbiti, te presuditi kao u izreci, na temelju čl. 512. u vezi čl. 519. ZKP/08.

Zagreb, 31. kolovoza 2020.