Broj: Rev-x 1031/10

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević, predsjednice vijeća, mr. sc. Jadranka Juga, Đure Sesse, Mirjane Magud i Damira Kontreca, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. K. iz Z., koju zastupa punomoćnik L. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika B. V. iz Z. B., kojeg zastupa punomoćnik mr. T. S., odvjetnik u R., radi predaje u posjed nekretnine i trpljenja upisa u zemljišnu knjigu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž-2736/07 od 11. studenog 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda Crikvenici br. P-100/03 od 12. siječnja 2007., u sjednici održanoj 6. travnja 2011.,

p r e s u d i o   j e

              Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

              Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku da se iseli zajedno s osobama i stvarima i tužiteljici preda u posjed nekretninu, stan br. 3. koji se nalazi u N. V., P., površine 40,55 m2, a koja nekretnina je upisana u zemljišnim knjigama kao kčbr. 3158/5 zgrada i dvorište, u površini od 630 čhv, u zk. ul. … k.o. N. Ujedno je odbijen protutužbeni zahtjev kojim je tuženik tražio da tužiteljica trpi da se tuženik upiše u zemljišnoj knjizi kao vlasnik predmetne nekretnine. Također je naloženo tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnične troškove u iznosu od 40.810,00 kn.

              Rješenjem je pak tužiteljica oslobođena plaćanja sudskih pristojbi, dok je tuženik odbijen sa zahtjevom za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi.

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

              Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 – dalje: ZPP). Tuženik predlaže da se revizija prihvati i da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

              U odgovoru na reviziju tužiteljica ističe da je revizija izjavljena zbog razloga zbog kojih se ne može izjaviti, da razlozi revizije nisu obrazloženi, te da tuženik u reviziji iznosi nove činjenice prigovarajući ocjeni dokaza provedenoj po nižestupanjskim sudovima. Stoga se predlaže odbaciti reviziju kao nedopuštenu.

              Revizija tuženika nije osnovana.

              U smislu odredbe čl. 392. a st. 1. ZPP ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

              Postupajući u skladu s gore citiranom odredbom ovaj sud ne nalazi da bi sud drugoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

              Suprotno stajalištu tuženika ovaj sud ne nalazi da bi sud drugoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ista ne bi mogla ispitati, razlozi presude nisu nejasni i proturječni stanju predmeta, te ne postoji kontradiktornost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaju zapisnika, odnosno isprava koje postoje u spisu.

              Isto tako, suprotno revizijskim razlozima, time što je drugostupanjski sud prihvatio ocjenu dokaza donesenu od strane prvostupanjskog suda, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP. Prema čl. 8. ZPP pravo ocjene dokaza pridržano je za prvostupanjski sud, a ocjena dokaza provedena po prvostupanjskom sudu nije dovedena u sumnju, jer nema proturječja između obrazloženja prvostupanjske presude i izvedenih dokaza.

              Treba dodati da je i drugostupanjski sud u žalbenom postupku postupio u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP i u obrazloženju presude ocijenio sve žalbene navode revidenta koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom predmetu.

              Naime, nižestupanjski sudovi su utvrdili:

-          da su parnične stranke zaključile kupoprodajni ugovor glede predmetne nekretnine dana 30. listopada 1996.,

-          da je tužiteljica upisana u zemljišnoj knjizi kao vlasnica predmetnog stana,

-          da iz samog ugovora proizlazi da je kupoprodajna cijena tuženiku u cijelosti isplaćena na dan sklapanja ugovora,

-          da tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi predmetni kupoprodajni ugovor bio fiktivni i da bi prikrivao sklopljeni ugovor o zajmu između tuženika i supruga tužiteljice K. Ž.,

-          da je tuženik predao tužiteljici ključeve predmetnog stana, a i primjerak kupoprodajnog ugovora kojim je on kupio predmetni stan od „I.“, te je tužiteljica najprije izvršila uknjižbu tuženika u zemljišnim knjigama, a nakon toga sebe,

-          da se tuženik nalazi u posjedu predmetnog stana i da ga odbija predati tužiteljici,

-          da je tuženik u dosadašnjem tijeku postupka pravomoćno odbijen sa zahtjevom za poništaj predmetnog kupoprodajnog ugovora.

              Obzirom na takva činjenična utvrđenja pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su zahtjev tužiteljice u cijelosti usvojili primjenom odredbe čl. 161. i 162. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 -  dalje:  ZV), a prigovor fiktivnosti predmetnog ugovora o kupoprodaji iznesen od strane tuženika u smislu čl. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje: ZOO) nisu prihvatili osnovanim.

              Iako tuženik u reviziji ističe jedino bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, iz sadržaja revizije jasno proizlazi da isti smatra da su nižestupanjski sudovi pogrešno odnosno nepotpuno utvrdili činjenično stanje, odnosno tuženik iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza, a zbog kojeg razloga se revizija ne može podnijeti (čl. 385. ZPP).

Zbog toga nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu, 6. travnja 2011.