- 1 -              I Kž 409/2020-4

Broj: I Kž 409/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika J. V., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 25. lipnja 2020. broj Kov-22/2020., u sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika J. V.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u kaznenom postupku protiv okrivljenika J. V., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. KZ/11., odbijen je prijedlog obrane za izdvajanje iz spisa kao nezakonitih dokaza zapisnika o ispitivanju svjedoka J. V. od 18. veljače 2020. (listovi 62. - 65. spisa), V. R. od 18. veljače 2020. (listovi 66.-68. spisa) i A. V. od 18. veljače 2020. (listovi 69.-71. spisa).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljenik J. V. po branitelju D. R., odvjetniku iz Z., navodeći da istu podnosi „zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka“, s time da se obrazlaže ssmo pogrešno utvrđeno činjenično stanje i bitna povrede odredaba kaznenog postupka. Predlaže se da se „žalbu usvoji, te pobijano rješenja preinači na način da (se) iz spisa izdvoji nezakonite dokaze“.

Sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim tvrdnjama, pravilno je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem odbio kao neosnovan prijedlog okrivljenika J. V. za izdvajanje iz spisa predmeta kao nezakonitih dokaza zapisnika o ispitivanju svjedoka J. V., V. R. i A. V. Za takvu svoju odluku prvostupanjski je sud dao jasne, valjane i dostatne razloge. Pritom, s obzirom na činjenicu da je u prijedlogu navedeno da se predlaže izdvajanje navedenih zapisnika jer „da obrana nije prisustvovala ispitivanju navedenih svjedoka, postoji sumnja da je prilikom ispitivanja postupljeno protivno odredbi čl. 289. st.3. Zakona o kaznenom postupku jer ispitivanje svjedoka nije snimano…“, odnosno da je mogućnost obmanjivanja svjedoka od strane državnog odvjetnika (koja ničim u prijedlogu nije konkretizirana niti potkrijepljena dokazima) zapravo istaknuta u sklopu povrede konfrontacijskog načela koju je prvostupanjski sud u potpunosti jasno i valjano otklonio, u pobijenom rješenju nije ostvarena u žalbi istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. time što se prvostupanjski sud nije posebno osvrnuo na moguće postupanje državnog odvjetnika suprotno odredbi članka 289. stavka 3. ZKP/08. Ispitujući pobijano rješenje u povodu žalbe sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., ovaj sud nije utvrdio niti postojanje drugih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti.

Stoga, s obzirom na to da niti jedna odredba ZKP/08. ne propisuje obvezu državnog odvjetnika da u okviru tzv. državnoodvjetničke istrage obavještava branitelje o vremenu ispitivanja svjedoka, okrivljeniku nije povrijeđeno konvencijsko i ustavno pravo na pošteno suđenje, konfrontacijsko načelo i načelo jednakosti oružja, sadržano u članku 29. stavku 2. točki 6. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14.) i članku 6. stavku 1. točki d Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. –ispravak, 14/02. i 1/06.). Naime, kao što to navodi i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju, ovdje se radi o dokazima koje je državni odvjetnik proveo u svrhu utvrđivanja postojanja osnovane sumnje da je počinjeno kazneno djelo dostatne za donošenje rješenja o provođenju istrage, a potom i podizanja optužnice, dok će okrivljeniku u stadiju rasprave pred prvostupanjskim sudom biti omogućeno ostvarivanje konfrontacijskog prava uz poštivanje načela pravičnog suđenja i jednakosti oružja. Premda je u pravu okrivljenik kada u žalbi ističe da je u odlukama Europskog suda za ljudska prava Lisica protiv Hrvatske, Mađer protiv Hrvatske (a i u drugima, npr. Horvatić protiv Hrvatske) istaknuto da se načelo konfrontacije primjenjuje, ne samo u raspravnom stadiju, nego i u prethodnom postupku, samim time nisu navedeni zapisnici nezakoniti dokazi. Naime, niti u navedenim odlukama Europskog suda za ljudska prava, nije navedeno da se ovo načelo mora nužno osigurati u svim stadijima postupka, već ono mora biti ostvareno barem u jednom dijelu postupka, pa je stoga pravilno prvostupanjski sud u pobijanom rješenju naveo da „"Konfrontacijsko pravo" nije nužno ostvarivati u ranijem stadiju postupka, već dolazi do punog izražaja u raspravnom stadiju“. Osim toga, treba napomenuti da, unatoč tome što se ovakvi iskazi sukladno odredbi članka 431. stavka 2. ZKP/08. mogu pročitati, samo na njima se ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda.

Slijedom svega navedenog, a budući da niti jednim žalbenim navodom okrivljenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 31. kolovoza 2020.