1              Poslovni broj: Gž-1122/2020-2

 

 

 

 

Poslovni broj: 22 Gž-1122/20-2

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Svjetlani Vidović, u pravnoj stvari tužitelja U. o. d.d., OIB: ..., protiv tuženice A. M., iz S., OIB: ..., zastupane po punomoćnici I. L., odvjetnici u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Povrv-2875/12-12 od 21. siječnja 2014., 31. kolovoza 2020.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu broj Povrv-2875/12-12 od 21. siječnja 2014. u pobijanom dijelu i to u točki I. i III. izreke presude i sudi:

"Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Z. M. Š. broj Ovrv-437/12 od 3. listopada 2012. i u dijelu kojim je naloženo tuženici da tužitelju plati iznos od 467,38 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 144,33 kn od 2. rujna 2010., od 144,33 kn od 2. listopada 2010., od 144,33 kn od 2. studenog 2010., od 34,39 kn od 2. prosinca 2010., i iznos od 450,00 kn od 3. listopada 2012., sve do isplate, i zahtjev tužitelja se u tom pobijanom dijelu kao i u pogledu troškova postupka, odbija kao neosnovan."

II. Nalaže se tužitelju da tuženici, u roku od 8 dana, naknadi parnični trošak u iznosu od 800,00 kn s zakonskim zateznim kamatama od 31. kolovoza 2020. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja održan je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Z. M. Š. broj Ovrv-437/12 od 3. listopada 2012. u dijelu kojim je naloženo tuženici da tužitelju plati iznos od 467,38 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 144,33 kn od 2. rujna 2010., od 144,33 kn od 2. listopada 2010., od 144,33 kn od 2. studenog 2010., od 34,39 kn od 2. prosinca 2010., i iznos od 450,00 kn od 3. listopada 2012., sve do isplate (točka I. izreke); dok je stavljen izvan snage isti platni nalog za iznos od 350,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke). Ujedno je tuženica obvezana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 725,00 kn (točka III. izreke).

Protiv točke i. i III. izreke ove presude pravodobnu i dopuštenu žalbu podnosi tuženica pobijajući je zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) koji propis se primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19, dalje: ZID ZPP), s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači podredno, ukine.

U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio navode iste u cijelosti i predlaže žalbu odbiti.

Žalba je osnovana.

Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 467,38 kn sa pripadajućom kamatom na ime neplaćenih premija za dopunsko zdravstveno osiguranje za razdoblje rujna do prosinca 2010. godine.

Obzirom na vrijednost predmeta spora, u konkretnom slučaju, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP, radi čega se pobijana presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, prema odredbi članka 467. stavak. 1. ZPP.

Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršavati svoje obveze i odgovorni su za njezino ispunjenje, dok je odredbom članka 65. stavak 1. istog zakona propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je.

Prvostupanjski je sud na temelju provedenih dokaza pravilno zaključio da je tijekom postupka dokazano da su stranke sklopile Ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju o čemu je dokaz Polica osiguranja broj P5-1010011990 od 13. ožujka 2008. (prema ponudi broj: N5 0000029982 od 11. ožujka 2008. i kao zamjena police broj PA5 1152542726) s početkom osiguranja od 1. ožujka 2008. te završetkom osiguranja 1. ožujka 2013. s tim da je ugovorena premija za razdoblje od 1. ožujka 2008. do 1. ožujka 2009. u iznosu od po 169,34 kn mjesečno i način plaćanja obustavom iz plaće koju je tuženica ostvarivala kod poslodavca E. d.o.o. te da je tuženica potpisala Ponudu i Izjavu o dobrovoljnoj obustavi iz plaće.

Nadalje, prema tvrdnji tužitelja tuženica je platila 6 rata da bi joj zbog neplaćanja polica bila stornirana slijedom čega se u ovoj pravnoj stvari potražuju preostale dospjele a neplaćene mjesečne premije i to za mjesec rujan, listopad, studeni i dio prosinca 2010. godine.

Kod okolnosti da tuženica nije imala status osigurane osobe kod HZZO u razdoblju o 1. kolovoza 2010. do 30. lipnja 2011. jer je bila nezaposlena, i kod okolnosti da je bilo ugovoreno plaćanja obustavom iz plaće, to nedvojbeno proizlazi da ista nije dokazala da je platila utužene obroke.

S druge strane, tužitelj nije dokazao temeljem čega je i kada došlo do smanjenja premije na mjesečne iznose od po 144,33 kn niti je dokazao postojanje Ugovora broj: P5-1010021106 na kojega se poziva u izvatku iz poslovnih knjiga od 14. rujna 2012., a iz kojega proizlazi dugovanje u utuženom iznosu, niti je dostavio sve Uvjete osiguranja koji su privitak Polici broj: P5-1010011990 niti pak Polici broj P5-1010021106, niti ima dokaza da bi se tuženica koristila iskaznicom dopunskog zdravstvenog osiguranja u utuženom razdoblju.

Ovaj sud je kod odlučivanja o žalbi dužan respektirati činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda što i čini, te je slijedom navedenog zaključiti da je na potpuno I pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo.

Ovo stoga jer je odredbom članka 13. stavak 3. Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 85/06, 150/08 i 71/10) propisano da se gubitkom statusa osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju gubi status osiguranika u dopunskom zdravstvenom osiguranju, a odredbom članka 19. stavak 2. istog zakona da osiguranik dodatnog zdravstvenog osiguranja može biti samo osoba koja ima utvrđen status osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju sukladno Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju; dok iz same Police dobrovoljnog osiguranja ne proizlazi da bi se radilo o privatnom zdravstvenom osiguranju.

Kako tuženica u utuženom razdoblju nije imala status osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju, to ista nije mogla imati ni status osiguranika u dopunskom, niti pak u dodatnom zdravstvenom osiguranju bez obzira je li o tome izvijestila tužitelja ili ne; dok tužitelj nije svoj zahtjev postavio s naslova naknade štete ili dr.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke temeljem odredbe članka 373. točka 3. ZPP.

Kako je prvostupanjska presuda preinačena, to je u smislu odredbe članka 166. stavak 2. ZPP valjalo odlučiti i o troškovima cjelokupnog postupka a primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP. Tbr. 48. točka 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: OT) određuje da, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka. Dakle, ne radi se o dva zasebna postupka, ovršnom i parničnom, već je ovršni postupak po ispunjenju zakonskih uvjeta prerastao u parnični postupak.

Slijedom navedenog, tuženici pripada na ime jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak prema Tbr. 7. točka 8. Tarife 50 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kn iznosi 500,00 kn. Prema Tbr. 10. točka 3. Tarife, za sastavljanje redovnih pravnih lijekova, kao i odgovora protiv tih lijekova, u parnicama iz Tbr 7. točka 8. odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 30 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kn iznosi 300,00 kn.

 

Split, 31. kolovoza 2020.