- 1 -              II Kž 351/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 351/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. O., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 3. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog B. O. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 31. srpnja 2020. broj Kvm-34/2020-6 (Kzd-4/2020-11), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 31. kolovoza 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba optuženog B. O. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog B. O., zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 3. KZ/11. i kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.), protiv optuženika je produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi B. O. po braniteljici, odvjetnici S. O., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da mu se istražni zatvor ukine, podredno da se zamijeni nekom od mjera opreza iz članka 98. ZKP/08.

 

Žalba nije osnovana.

 

Nakon što je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice koje se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., kao i one koje se odnose na ispunjenje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., prvostupanjski sud je dao jasne, dostatne i valjane razloge za svoju odluku. Također je valjano obrazložio i zašto smatra da se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne bi mogla ostvariti primjenom blažih mjera.

 

Optuženik u žalbi, doduše, ni ne osporava postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu istražnozatvorske mjere, već prigovara pravilnosti utvrđenja prvostupanjskog suda u odnosu na postojanje iteracijske opasnosti kao posebne pretpostavke za primjenu istražnozatvorske mjere iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Tako ističe da se njegova dosadašnja osuđivanost ne odnosi na istovrsna kaznena djela, dok prekršajna kažnjavanost, s obzirom na težinu i narav prekršaja, ne daje dostatne osnove za produljenje istražnog zatvora na temelju članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

Izloženim žalbenim navodima, međutim, nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o opravdanosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženog B. O. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Naime, prema navodima potvrđene optužnice optuženik je svoju izvanbračnu suprugu, prema kojoj je godinama bio fizički nasilan, usmrtio i to u prisutnosti njihove maloljetne kćeri. Iz provedenih dokaza proizlazi da je tada bio pod utjecajem alkohola, kao i to da se prema žrtvi i ranije nasilnički ponašao, odnosno verbalno ju je i fizički zlostavljao, a okolnost da je kazneno djelo teškog ubojstva počinjeno u prisutnosti zajedničkog maloljetnog djeteta žrtve i optuženika upućuje na izrazitu upornost, bešćutnost i visok stupanj kriminalne volje optuženog B. O.

 

Točno je da kaznena djela za koja je optuženik do sada osuđivan, a riječ je o kaznenom djelu teške krađe u pokušaju iz članka 229. stavka 1. točke 1. u svezi s člankom 228. stavkom 1. i člankom 34. KZ/11. i kaznenom djelu protuzakonitog lova i ribolova iz članka 204. stavka 2. KZ/11., nisu istovrsna kaznenim djelima za koja se on sada tereti. Međutim, navedeno upućuje na to da ni optuženikovo ranije ponašanje nije bilo usklađeno s pravnim poretkom te da ni osude na bezuvjetne kazne zatvora na njega nisu utjecale na način da shvati pogibeljnost ponašanja protivnih pravnom poretku i u budućnosti se suzdrži od istih, već je ono, naprotiv, progrediralo. Optuženik je, naime, sada osnovano sumnjiv za počinjenje dvaju novih kaznenih djela od kojih je jedno (ono iz članka 111. točke 3. KZ/11.) među najtežim kaznenim djelima propisanima kaznenim zakonodavstvom. Osim toga, optuženik je i prekršajno kažnjavan, i to zbog prekršaja protiv javnog reda i mira iz članka 13. stavka 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

 

Uzevši u obzir i to da iz iskaza svjedoka, djece optuženika i žrtve, proizlazi da je optuženik učestalo bio alkoholiziran i da je u tom stanju na njih vikao i nasilnički se ponašao, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da postoji opasnost da će on boravkom na slobodi ponoviti istovrsna kaznena djela protiv života i tijela druge osobe, odnosno na štetu svoje djece.

 

S obzirom na navedeno, a osobito imajući u vidu iskaz svjedokinje D. O., koja je navela da je optuženik, inače njezin otac, maltretirao njezinu majku, ovdje žrtvu kaznenog djela iz članka 111. točke 3. KZ/11. od kada se ona rodila, da ju je tukao svaki dan te da je prijetio i njima djeci da će ih ubiti ako pozovu policiju, zatim da je jednom prilikom i nju porezao nožem, potpuno su neprihvatljive i tvrdnje žalbe optuženika da iz provedenih dokaza proizlazi da je on na neki svojstven način bio nasilan samo prema svojoj izvanbračnoj supruzi, ali ne i prema drugim osobama u svom okruženju, zbog čega da se ne može nedvojbeno zaključiti da bi počinio nova kaznena djela s elementima nasilja prema nekim trećim osobama.

 

Ni okolnost da je izrazio iskreno kajanje zbog počinjenja kaznenih djela za koja ga se tereti, protivno daljnjoj tvrdnji optuženikove žalbe, nije od utjecaja prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora. Ista, međutim, može biti vrednovana prilikom odabira kaznenopravne sankcije u slučaju osuđujuće presude.

 

Uzevši, dakle, u obzir sve prethodno izneseno, primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženog B. O. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. je, i prema ocjeni ovoga suda, i nadalje nužna i jedina prikladna mjera otklanjanja postojeće iteracijske opasnosti, dok se ista svrha, protivno tvrdnji žalitelja, za sada ne bi mogla s uspjehom ostvariti primjenom blažih mjera, odnosno mjerama opreza.

 

S obzirom na to da žalba optuženog B. O. nije osnovana te da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi u istome bila ostvarena koja od povreda na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 31. kolovoza 2020.