- 1 -              II Kž 349/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 349/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića, kao predsjednika vijeća, te Damira Kosa i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. V. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona i drugih ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog A. V. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 4. kolovoza 2020. broj Kv I-98/20 (K-29/20), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 31. kolovoza 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Žalba optuženog A. V. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog A. V. i drugih, zbog kaznenih djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. i drugih KZ/11., pod točkom I./ izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog A. V. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II./ izreke optuženiku je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 2. listopada 2019. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi A. V. po branitelju, odvjetniku V. S., ne navodeći izrijekom žalbene osnove, s prijedlogom da mu se istražni zatvor zamijeni nekom od mjera opreza.

 

Žalba nije osnovana.

 

Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice koje se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog A. V. iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., kao i one koje se odnose na ispunjenje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv tog optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a za svoju odluku je dao jasne, dostatne i valjane razloge, koje u svemu prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Optuženi A. V. svojom žalbom ne osporava postojanje opće, a ni posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, već tvrdi da se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju može postići i nekom od blažih mjera opreza. Međutim, u navedenom nije u pravu.

 

Naime, prema izvatku iz kaznene evidencije optuženik je višestruko osuđivana osoba, odnosno do sada je osuđen u devet navrata, i to zbog imovinskih kaznenih djela – krađa, teških krađa, razbojništva i razbojništva u pokušaju, i to uglavnom na bezuvjetne kazne zatvora. Prema navodima potvrđene optužnice u ovom predmetu osnovano je sumnjiv da bi u razdoblju od svega nekoliko dana počinio četiri nova imovinska kaznena djela koja, osim toga, karakterizira i element primjene sile, i to kazneno djelo razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavka 1. u vezi s člankom 34. KZ/11., kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11. i dva kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. Iz izloženoga proizlazi da ranije osude na optuženika očito nisu u dostatnoj mjeri utjecale na način da shvati pogibeljnost postupanja protivnih pravnom poretku i ubuduće se suzdrži od istih.

 

Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra, dr. med. A. B. proizlazi da je optuženik osoba s razvijenom ovisnošću o opijatima i kokainu te štetnom uporabom više psihoaktivnih tvari i psihofarmaka te da ovisnička problematika kod njega već duže vrijeme predstavlja dominantni oblik njegova poremećenoga psihičkog i socijalnog funkcioniranja, dok u psihijatrijskom pogledu glavno dijagnostičko obilježje ipak pripada specifičnim oznakama njegove ličnosti. Pri tome se misli na duboko ukorijenjeni i trajan obrazac ponašanja koji se očituje kao neprilagodljivo reagiranje u različitim situacijama, što predstavlja znatno odstupanje u odnosu na očekivano prosječno funkcioniranje pojedinca. Mišljenje je vještaka da bi psihičko stanje optuženika odnosno njegova ovisnost i ubuduće mogla poticajno djelovati na činjenje novih kaznenih djela, pogotovo kada se uzme u obzir veliki kriminogeni značaj kokaina, visoka adiktivnost te činjenica da se nasilničko ponašanje i djela protiv imovine posebno vezuju za tu vrstu droge.

 

Uzevši u obzir značaj i brojnost svih prethodno izloženih okolnosti, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da iste upućuju na visok stupanj realne i konkretno predvidive iteracijske opasnosti na strani optuženika. Stoga je, i prema ocjeni ovoga suda, mjera istražnog zatvora protiv optuženog A. V. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i nadalje jedina prikladna mjera otklanjanja te opasnosti, dok se ista svrha, protivno žalbenoj tvrdnji tog optuženika, za sada ne bi mogla s uspjehom ostvariti zamjenom istražnozatvorske mjere nekom od mjera opreza. Ovo osobito kada se imaju na umu okolnosti počinjenja optuženiku ovdje terećenih kaznenih djela koje upućuju na visok stupanj kriminalne volje, zatim struktura optuženikove ličnosti te činjenica da je riječ o višestrukom specijalnom povratniku.

 

Imajući na umu razmjer između težine kaznenih djela za koje se optuženi A. V. tereti, kazne koja se prema podacima kojima sud raspolaže može očekivati u slučaju osuđujuće presude te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora s obzirom na prethodno izložene okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti na strani tog optuženika, za sada nije povrijeđeno ni načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08., na čiju povredu upire žalitelj isticanjem duljine vremena koje je do sada proveo u istražnom zatvoru.

 

Budući da žalba optuženog A. V. nije osnovana te da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi u istome bila ostvarena koja od povreda na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 31. kolovoza 2020.