- 1 -              II Kž 352/2020-4

 

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 352/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. V., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog D. V. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 12. kolovoza 2020. broj Kov-14/2020-8 (Kov-15/2020) o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 31. kolovoza 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Žalba okrivljenog D. V. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. V., zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žali se okrivljeni D. V. po branitelju, odvjetniku R. B., s prijedlogom da se okrivljeniku ukine istražni zatvor.

 

Žalba nije osnovana.

 

Suprotno žalbi, u cijelosti su ispunjene pretpostavke za donošenje pobijanog rješenja, i to opći uvjet iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. u vidu osnovane sumnje, kao i posebni uvjet iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

Okrivljenik smatra da navodi suda o broju udaraca nanesenih oštećenici inkriminirane zgode ne korespondiraju s nalazom i mišljenjem vještaka sudske medicine. Time u suštini osporava osnovanu sumnju da se događaj odvio na način opisan u optužnici te se upušta u analizu dokaza. Međutim, kod činjenice da su i dalje aktualni dokazi koji potkrepljuju osnovanu sumnju, ovakvi žalbeni navodi nadmašuju ono razmatranje činjenica koje je potrebno za odluku o istražnom zatvoru. Svoj osvrt na dokaze, koje žalba apostrofira, donijet će raspravno vijeće nakon provedenog kontradiktornog postupka, a obrana će imati prilike na raspravi aktualizirati sporna činjenična pitanja. Stoga su neutemeljeni žalbeni navodi usmjereni na pobijanje osnovane sumnje, odnosno općeg uvjeta za primjenu istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. pa tako i na osporavanju ustrajnosti okrivljenika u namjeri da naudi oštećenici opisanoj u činjeničnom supstratu optuženog akta.

 

Opovrgavajući opasnost od ponavljanja djela žalitelj dalje ističe da je u međuvremenu općina M. pokrenula postupak radi usklađenja stvarnog stanja nerazvrstane ceste u suvlasništvu obitelji okrivljenika i obitelji oštećenice pa da će okončanjem tog postupka biti otklonjeni svi uzroci koji su dovodili do njihovih sukoba. Također navodi da se kod okrivljenika, prema nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka, radilo o prolaznom privremeno promijenjenom psihičkom stanju, da kod okrivljenika ne postoje nikakvi motivi za sukob sa žrtvom, da isti žali zbog svog postupka, a da je već šest mjeseci u istražnom zatvoru, obiteljski čovjek, oženjen, kazneno neosuđivan i prekršajno nekažnjavan pa da sve ove okolnosti dovode u pitanje iteracijsku opasnost.

 

To su doista okolnosti koje idu u korist okrivljeniku, no nisu takve naravi da s uspjehom osporavaju stav suda o opasnosti da će okrivljenik dovršiti kazneno djelo ili počiniti novo kazneno djelo. Naime, iz iskaza svjedoka proizlazi da sukobi između obitelji okrivljenika i žrtve, koji su kulminirali inkriminiranim događajem, datiraju iz 2003. i da su duboko ukorijenjeni pa nije za očekivati da je opasnost od novih konflikata otklonjena u kratkom vremenu od inkriminiranog događaja do sada. Nadalje, podaci u spisu ukazuju da je obitelj žrtve kratko vrijeme prije događaja koji je predmet ovog postupka pozvala policiju koja je izašla na teren što znači da niti ta ranija intervencija policije nije otklonila opasnost od svađe i napada na žrtvu opisanog u činjeničnom supstratu. Kad se te okolnosti povežu s argumentima pobijanog rješenja, tada je opasnost od ponavljanja djela odnosno dovršenja pokušanog djela iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., takva i neposredna da se, za sada, može uspješno otkloniti jedino mjerom lišenja slobode okrivljenika. Kod takvog stanja stvari nikakve se blaže mjere, pa niti predložene mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08., ne pokazuju kao adekvatna zamjena istražnom zatvoru.

 

Ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 31. kolovoza 2020.