- 1 -              I Kž 371/2019-4

                            I Kž 397/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 371/2019-4

              I Kž 397/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog I. R., zbog kaznenog djela iz članka 218. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. - ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: KZ/97.) odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 15. svibnja 2019. broj Kv I-184/18 (Kv I-80/16) te o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 28. ožujka 2019. broj Kv I-184/18 (Kv I-80/16), u sjednici održanoj 28. kolovoza 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se žalba osuđenog I. R., preinačuje se rješenje Županijskog suda u Zagrebu od 15. svibnja 2019. broj Kv I-184/18 (Kv I-80/16) te se žalba osuđenog I. R. podnesena protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 28. ožujka 2019. broj Kv I-184/18 (Kv I-80/16) smatra pravovremenom.

 

II. Odbija se kao neosnovana žalba osuđenog I. R. podnesena protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 28. ožujka 2019. broj Kv I-184/18 (Kv I-80/16).

 

 

Obrazloženje

 

Osuđeni I. R. podnio je zahtjev za preinačenje pravomoćne presude bez obnove kaznenog postupka iz razloga navedenih u članku 498. stavku 1. točki 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12.- odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.). Županijski sud u Zagrebu je rješenjem od 28.ožujka 2019. broj Kv I-184/18 (Kv I-80/16) odbio osuđenikov zahtjev za tzv. "nepravu obnovu kaznenog postupka" kao neosnovan. Osuđenik je protiv tog rješenja osobno podnio žalbu koja je na Županijski sud u Zagrebu zaprimljena 19. travnja 2019 (list 33 spisa predmeta Kv I-184/18), a koju je isti sud rješenjem od 15. svibnja 2019. broj Kv I-184/18 (Kv I-80/16) (list 38 spisa predmeta) odbacio kao nepravovremenu. U obrazloženju tog rješenja se navodi da je osuđenik pobijano rješenje zaprimio 14. travnja 2019., da je zadnji dan roka za podnošenje žalbe istekao 17. travnja 2019., a kako je žalba predana preporučeno na poštu 18. travnja 2019., to je ista, iz navedenog razloga, odbačena kao nepravovremena.

 

Osuđenik je protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 15. svibnja 2019. broj Kv I-184/18 (Kv I-80/16) podnio žalbu (list 40-41 spisa predmeta) bez navođenja žalbenih osnova, a iz sadržaja izjavljene žalbe proizlazi njegov prijedlog da se žalba prihvati i pobijano rješenje preinači.

 

Na temelju članka 495. u svezi članka 474. stavka 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Osnovano osuđenik pobija rješenje o odbačaju žalbe kao nepravovremene, dok je žalba protiv rješenja kojim je odbijen zahtjev za preinačenje pravomoćne presude bez obnove kaznenog postupka neosnovana.

 

Naime, potpuno osnovano osuđenik pobija rješenje o odbačaju žalbe kao nepravovremene, obzirom da je izvršenim uvidom u spis predmeta nedvojbeno utvrđeno kako je osuđeni I. R. rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-184/18 (Kv I-80/16) od 28. ožujka 2019. osobno zaprimio 14. travnja 2019., a što proizlazi iz potpisane dostavnice koja se nalazi na poleđini lista 31 spisa predmeta, dok je žalbu protiv navedenog prvostupanjskog rješenja predao starijem pravosudnom policajcu Kaznionice u L. D. H. 17. travnja 2019. u 18,05 sati, što je ovaj osobno potvrdio svojim potpisom na poleđini žalbe (poleđina lista 34 spisa predmeta), nakon čega je žalba predana na poštu, preporučenom pošiljkom, 18. travnja 2019., što proizlazi iz pečata poštanske omotnice koji se nalazi na listu 35 spisa predmeta, a izjavljena žalba je putem poštanske službe zaprimljena na sudu prvog stupnja 19. ožujka 2019., što je vidljivo iz prijemnog štambilja koji se nalazi otisnut na žalbi, na listu 33 spisa predmeta.

 

I. u vidu činjenicu da se osuđeni I. R. nalazi na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici u L., da se radi o neukoj stranci te da je isti, osobno napisanu žalbu, predao pravosudnom policajcu koji je službena osoba u Kaznionici, valjalo je uzeti da je njegova žalba, koja je u prostorijama Kaznionice predana starijem pravosudnom policajcu 17. travnja 2019., izjavljena u zakonskom roku. To što navedena žalba nakon toga nije predana upravi ustanove u kojoj se osuđenik nalazi na izdržavanju kazne zatvora, već ju je netko očigledno predao na poštu, preporučenom pošiljkom, i to dan nakon isteka roka, ne može se smatrati propustom osuđenika i na temelju toga ne može se zaključivati, kako to pogrešno čini sud prvog stupnja u navedenom pobijanom rješenju, da je zbog toga žalba podnesena izvan roka.

 

S obzirom da članak 492. stavak 2. ZKP/08. izričito propisuje da se žalba protiv rješenja podnosi u roku od tri dana, računajući od dana dostave rješenja, a u ovoj konkretnoj situaciji osuđenik je tako i postupio, predajući žalbu službenom djelatniku Kaznionice u L., to je njegova žalba, po ocjeni suda drugog stupnja, protivno navodima u pobijanom rješenju, pravovremeno izjavljena.

 

Stoga je prvostupanjsko rješenje od 15. svibnja 2019. broj Kv I-184/18 (Kv I-80/16), na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., trebalo preinačiti i odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

 

S druge strane, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je u postupku tzv. "neprave obnove kaznenog postupka" sud prvog stupnja trebao prihvatiti olakotne okolnosti za koje nije znao kada je donosio presudu broj Kv I-80/16 od 1. lipnja 2016., a kojom je osuđen zbog kaznenih djela iz članka 218. stavka 1. i 2. KZ/97. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) godina te mu navedenu kaznu ublažiti i potom izreći blažu kaznu.

 

Argumentirajući žalbene razloge osuđenik, u suštini, ističe razloge koji se odnose na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, pri čemu isti u bitnome osporava pravilnost i ispravnost zaključaka prvostupanjskog suda koji se odnose na ostvarenje uvjeta iz članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08. za preinačenje pravomoćne presude bez obnove kaznenog postupka, smatrajući kako je sud prvog stupnja pogrešno zaključio da okolnosti koje je iznio u svome zahtjevu nisu takvog značaja i kvalitete da bi mogle opravdati izvanredno ublažavanje kazne. Obrazlažući žalbene razloge osuđenik smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da okolnosti koje je naveo u zahtjevu za obnovu kaznenog postupka (smrt oca, za koju sud nije znao u trenutku donošenja odluke i teško zdravstveno stanje njegove majke, koje je nastupilo nakon donošenja odluke) ne predstavljaju one okolnosti iz članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08., a koje bi očigledno dovele do blaže osude.

 

Međutim, nasuprot ovakvim žalbenim tvrdnjama osuđenika pravilno je prvostupanjski sud ocijenio i u pobijanom rješenju obrazložio da činjenica smrti njegovog oca, za koju sud nije znao prilikom donošenja jedinstvene kazne zatvora, te okolnost koja se odnosi na pogoršanje zdravstvenog stanja majke osuđenika, a koja je nastupila nakon donošenja navedene odluke, nemaju takav značaj i nisu takve prirode i karaktera da bi očito dovele do blaže kazne, a da se za to znalo u vrijeme izricanja presude. U tom pogledu sud prvog stupnja s pravom ističe da pri tome posebno treba imati u vidu vrstu i težinu kaznenih djela za koja je osuđenik osuđen te svrhu kažnjavanja koja se izrečenom kaznom u konkretnom slučaju treba postići.

 

Osim toga, iako iz izvješća nadležnog Centra za socijalnu skrb Z. B. proizlazi da je zdravstveno stanje majke osuđenika u međuvremenu pogoršano (utvrđeno 70% tjelesnog oštećenja), zbog čega joj je potrebna tuđa pomoć i njega, iz istog je također utvrđeno kako njegovu majku, osim izvanbračne supruge i sina osuđenika, posjećuju i tri kćeri, a koje joj pomažu sukladno svojim mogućnostima, pa stoga nije osuđenik jedina osoba koja može pružati pomoć i njegu majci, tako da je u pravu sud prvog stupnja kada je u pobijanom rješenju ocijenio da zdravstveno stanje osuđenikove majke, a koje je narušeno dugi niz godina i koje se zadnjih godina pogoršalo, nije takve prirode i u kvalitativnom smislu nije od takvog presudnog značaja da bi to očito dovelo do blaže osude. Pri tome isto tako treba napomenuti i da žalbeni navodi osuđenika, a u kojima on komentira i iznosi svoje viđenje izrečenih kazni u odnosu na neke druge, neimenovane osuđenike, te iste uspoređuje s kaznom koja je njemu izrečena u ovom kaznenom predmetu, nisu od odlučujućeg utjecaja u ovom konkretnom slučaju.

 

Stoga, a imajući u vidu navedeno, pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev osuđenog I. R. za preinačenje pravomoćne presude bez obnove kaznenog postupka kao neosnovan jer nije bilo uvjeta da se osuđeniku, u smislu članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08., izrekne blaža kazna.

 

Budući da su žalbeni navodi osuđenika neosnovani, a ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

 

Zagreb, 28. kolovoza 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Vesna Vrbetić, v. r.