- 1 -              I Kž 434/2020-5

Broj: I Kž 434/2020-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv izručenika F. S. zbog kaznenog djela iz članka 362. stavka 1. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine i drugih, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 21. srpnja 2020. broj Kv II-888/2020-2 (Kir-1028/2020), u sjednici vijeća 28. kolovoza 2020.

r i j e š i o   j e:

Odbija se kao neosnovana žalba izručenika F. S..

Obrazloženje

Rješenjem prvostupanjskog suda utvrđeno je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje iz članka 33. i članka 34. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 178/04.; dalje: ZOMPO) te je odobreno izručenje Republici Bosni i Hercegovini stranca F. S. radi izvršenja kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci izrečene presudom koju čine presuda Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 K 262394 16 K od 6. srpnja 2016. i presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 K 262394 16 Kž od 18. svibnja 2018., zbog počinjenja kaznenih djela nasilničkog ponašanja iz članka 362. stavka 1. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, narušavanja nepovredivosti doma iz članka 184. stavka 1. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, ugrožavanja sigurnosti iz članka 183. stavka 1. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine i napada na službenu osobu iz članka 359. stavka 1. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine. Nadalje je određeno da se na temelju članka 37. ZOMPO-a stranac F. S. ne može kazneno progoniti, kazniti ili izručiti trećoj državi zbog određenog djela počinjenog prije izručenja, a u odnosu na koje djelo nije odobreno izručenje, da se ne može ograničiti u njegovim osobnim pravima iz razloga koji nije nastao u vezi s izručenjem te da se ne može izvesti pred izvanredni sud.

Protiv ovog rješenja žalbu je podnio izručenik F. S. po branitelju odvjetnika I. F., zbog radi "nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja", s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Naknadno je zaprimljen podnesak branitelja izručenika naslovljen "Žalba na rješenje – dostava presude". Budući da je on podnesen unutar zakonom propisanog roka za podnošenje žalbe protiv prvostupanjskog rješenja te da sadržajno predstavlja dopunu prethodno podnesene žalbe, razmotren je kao dopuna žalbe izručenika F. S..

Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.), koji se, prema odredbi članka 81. ZOMPO-a, na odgovarajući način primjenjuje i u ovom postupku, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za izručenje stranca F. S. Republici Bosni i Hercegovini radi izvršenja kazne zatvora predviđene u člancima 33. i 34. ZOMPO-a te da ne postoje zapreke za izručenje iz članka 35. ZOMPO-a, a za svoja utvrđenja dao je jasne, dostatne i valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu nepostojanja tzv. negativnih pretpostavki za izručenje te o ispunjenosti svih tzv. pozitivnih pretpostavki za izručenje, kao i razloge prvostupanjskog suda za takva utvrđenja ne osporava ni izručenik F. S..

On, međutim, tvrdi da je Općinskom sudu u Tuzli – odjelu za izvršenje krivičnih sankcija podnio zahtjev za zamjenu kazne zatvora čije izvršenje je ovdje predmetom odlučivanja u postupku izručenja novčanom kaznom sukladno odredbi članka 43a Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine pa, kako je taj sud prihvatio njegovu molbu i bezuvjetnu kaznu zatvora mu zamijenio novčanom kaznom, smatra da više ne postoje razlozi za izručenje.

Iz odluke Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 K 262394 20 Kv od 15. srpnja 2020., koju je žalitelj dostavio u dopuni svoje žalbe, doista proizlazi da je izručeniku F. S. kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci iz pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Tuzli  broj 32 0 K 262394 16 K od 6. srpnja 2016. i presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 K 262394 16 Kž od 18. svibnja 2018. zamijenjena novčanom kaznom u iznosu od 18.000,00 KM, koju je dužan platiti u jednokratnom iznosu u roku od 30 dana po pravomoćnosti rješenja. U toj je odluci nadalje navedeno da će, ako se novčana kazna ne plati u određenom roku, sud donijeti odluku o izvršenju kazne zatvora, a ako se novčana kazna plati samo djelomično, izvršit će se kazna zatvora razmjerno iznosu koji nije plaćen.

Nije, dakle, sporno da je kazna zatvora čije je izvršenje ovdje predmetom odlučivanja u postupku izručenja odlukom strane države, odnosno države moliteljice u međuvremenu zamijenjena novčanom kaznom, međutim, ni iz te odluke niti iz bilo kojeg drugog dokumenta nije vidljivo da bi ta odluka bila pravomoćna, a nema ni dokaza o tome da je izručenik postupio po istoj, odnosno da je platio novčanu kaznu bilo u cijelosti bilo djelomično. S druge strane, i dalje je egzistentna molba Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine za izručenje stranca F. S. radi izvršenja kazne zatvora.

Prema tome, okolnost postojanja odluke strane države, odnosno države moliteljice o zamjeni kazne zatvora (čije je izvršenje predmetom odlučivanja u ovom postupku izručenja) novčanom kaznom, a u odnosu na koju odluku nema podatka je li pravomoćna, kao niti podatka o tome je li po njoj postupljeno odnosno je li novčana kazna plaćena, nije zapreka za izručenje u konkretnom slučaju.

Žalitelj, osim toga, ističe i da je u međuvremenu sklopio brak s državljankom Republike Hrvatske (o čemu je kao dokaz priložio izvadak iz matice vjenčanih), s kojom ima malodobno dijete.

Navedene okolnosti, međutim, nisu od utjecaja prilikom odlučivanja u postupku izručenja radi izvršenja sankcije.

Budući da žalba izručenika F. S. nije osnovana te da ni ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu odredbe članka 494. stavka 4. ZKP/08. nisu utvrđene ni povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 28. kolovoza 2020.

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v. r.