1              Poslovni broj: Gž Ovr-785/2019-2

Poslovni broj: Gž Ovr-785/2019-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu tog suda Mihi Mratoviću, na temelju nacrta odluke koji je izradila viša sudska savjetnica Tihana Lovrić, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja P. B. eGen, sa sjedištem u Republici Austriji, OIB:…, zastupani po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., protiv ovršenice Đ. Š. iz M. L., OIB:…, zastupana po punomoćnici A. G. C., odvjetnici iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Ovr-8766/2016-8 od 11. travnja 2019., 28. kolovoza 2020.,

r i j e š i o j e

Prihvaća se žalba ovrhovoditelja kao osnovana, ukida se rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Ovr-8766/2016-8 od 11. travnja 2019. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I. Pljenidba i prijenos temeljem zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu od 16. rujna 2016., zaprimljen u Financijskoj agenciji dana 19. lipnja 2016., po osnovi bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika D. P. iz R. broj OV-9476/10 od 1. srpnja 2010.godine i po osnovi bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika D. P. iz R. broj OV-9477/10 od 1. srpnja 2010., se proglašavaju nedopuštenim.

II. Odbacuje se prijedlog ovršenice za odgodu prijenosa i za odgodu ovrhe.

III. Nalaže se ovrhovoditelju da ovršenici naknadi trošak u iznosu od 8.125,00 kuna (slovima: osam tisuća sto dvadeset pet kuna), u roku od 8 (osam) dana.

IV. Odbija se zahtjev za naknadu troška ovršenice u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa iz točke III izreke.

Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditelj, pobijajući ga iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP), u svezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje u tekstu: OZ), predlažući sudu pobijano rješenje ukinuti.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je osnovana.

Prvostupanjski sud donio je pobijano rješenje nakon što je utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- kako je ovrhovoditelj 19. rujna 2016. dostavio na naplatu FINI dvije bjanko zadužnice poslovni broj OV-9476/10 i OV-9477/10, ovjerene po javnom bilježniku D. P. u ukupnom iznosu od 2.000.000,00 kuna, a radi naplate potraživanja od 1.870.316,54 kune; kako su navedene bjanko zadužnice ovršne isprave, a svojstvo ovršnosti su, sukladno odredbi članka 183. stavka 1. Ovršnog zakona/96 ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 - dalje OZ/96) stekle ovjerom potpisa ovršenice kod javnog bilježnika, dakle 1. srpnja 2010.;

- kako je ovršenica, na temelju odredbe članka 210. OZ-a, dana 28. listopad 2016 Općinskom sudu u Rijeci podnijela zahtjev za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

S obzirom na navedena utvrđenja, prvostupanjski sud je smatrao kako ovršne isprave koje ovrhovoditelj posjeduje, s obzirom da su svojstvo ovršnosti stekle 01. srpnja 2010., ne ispunjavaju uvjete za provedbu ovrhe putem Financijske Agencije, u smislu odredbe članka 10. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj 112/12, dalje u tekstu: ZIDZPONS)

Člankom 210. OZ-a regulirana su pravna sredstva ovršenika. Tako je stavkom 1. tog članka propisano da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

Nadalje, stavkom 2. istog članak propisano je da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. na odgovarajući način primjenjuju odredbe o žalbi protiv rješenja o ovrsi.

Odredba članka 3. stavka 1. točke 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj 91/10 i 112/12, dalje u tekstu: ZPONS/10) bilo je propisano kako "osnova za plaćanje" jest ovršna odluka i nagodba domaćeg suda ili upravnog tijela koje glase na ispunjenje određene novčane obveze i koje imaju potvrdu ovršnosti, obračun poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine, rješenje o ovrsi, rješenje o osiguranju, zadužnica, nalog Ministarstva financija za naplatu po aktiviranom državnom jamstvu, nalog za pljenidbu u postupku prisilnog izvršenja pravomoćno izrečene novčane kazne u kaznenom i prekršajnom postupku i svaka druga odluka nadležnog tijela kojom se u cijelosti ili djelomice prihvaća prijedlog za provedbu ovrhe. Identičnu odredbu sadrži i novi Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj 68/18, 2/20, 47/20, 46/20 i 83/20, dalje u tekstu: ZPONS/18).

Nadalje, odredbom članka 10. ZIDZPONS-a je propisano kako se odredbe ovoga Zakona primjenjuju na ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela koje glase na ispunjenje određene novčane obveze koje su postale ovršne nakon 15. listopada 2012.

Zaista prema ZPONS/10, da bi se temeljem ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela mogla zahtijevati izravna naplata putem Financijske Agencije takva odluka ili nagodba je trebala glasiti na ispunjenje novčane obveze i biti pravomoćna nakon 15. listopada 2012. Međutim navedeno se nije zahtijevalo za ostale osnove za plaćanje propisane odredbom članka 3. stavka 1. to. 1. ZPONS/10, među kojima je i zadužnica, a koja je ovršna isprava u konkretnom predmetu.

Uzgredno je još potrebno napomenuti kako je 4. kolovoza 2018. stupio na snagu novi ZPONS/18 koji više ne predviđa primjenu odredbe članka 10. ZIDZPONS i koji u odredbi članka 32. određuje kako njegovim stupanjem prestaje važenje ZPONS/10.

Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, pobijano rješenje je valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Odluka o trošku postupka, temeljem odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a, u vezi sa člankom 21. st. 1. OZ-a, ostavlja se za konačnu odluku.

Slijedom svega navedenog, temeljem odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a, u vezi sa člankom 21. st. 1. OZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Splitu 28. kolovoza 2020.