1               Poslovni broj: Gž-1227/2020-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1227/2020-2

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud po sucu tog suda Mihi Mratoviću, na temelju nacrta odluke koji je izradila viša sudska savjetnica Tihana Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja L. Z. iz V., OIB:… zastupana po punomoćniku T. P. odvjetniku iz V., protiv tuženika R. A. d.d. Z.,..., OIB:… zastupan po punomoćniku odvjetniku J. G. iz Odvjetničkog društva G. & G. d.o.o. Z., radi ništetnosti i dr., odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-1102/19-10 od 15. lipnja 2020., 28. kolovoza 2020.,

 

 

r i j e š i o j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-1102/19-10 od 15. lipnja 2020.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

Protiv tog rješenja žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP), predlažući ovom sudu, pobijano rješenje preinačiti.

U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio sve žalbene navode tuženika.

Žalba nije osnovana.

Iz stanja spisa proizlazi:

- kako je tužitelj dana 13. lipnja 2019. podnio tužbu prvostupanjskom sudu koji je sud njegova prebivališta;

- kako je predmet ovog postupka utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu broj …sklopljenog…. (u daljnjem tekstu Ugovor) te isplate;

- kako je tuženik u odgovoru na tužbu, prije nego li se upustio u raspravljanje istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda, navodeći da je člankom 12. Ugovora među strankama ugovorena nadležnost suda sjedišta tuženika.

Prvostupanjski sud je pobijano rješenje donio nakon što je ocijenio da bi odredba članka 12. Ugovora bila nepoštena u smislu odredbe članka 49. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14, 110/15 i 14/19), ovo jer kao odredba unaprijed formuliranog ugovora uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Nadalje sud zaključuje kako u takvoj situaciji, prilikom ocjene nadležnosti suda, ne može doći do primjene odredbi članka 46. i 48. ZPP-a, već valja primijeniti odredbu članka 19.l Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16) koja propisuje da potrošač u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu može protiv druge ugovorne strane pokrenuti postupak bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište ili neovisno o tome, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište.

Izneseni stav prvostupanjskog suda kao pravilan prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj oduci poslovnog broja Grl- 143/2019-2 od dana 11. prosinca 2019. iznio pravno shvaćanje prema kojem je, za spor u vezi s ugovorom o kreditu, u smislu odredbe članka 19.l Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15 i 52/16, dalje u tekstu: ZPK), mjesno nadležan sud prebivališta potrošača.

Odredbom članka 20. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18 i 126/19) propisano je kako Vrhovni sud Republike Hrvatske:

1. osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni,
2. odlučuje o redovnim pravnim lijekovima kad je to propisano posebnim zakonom,
3. odlučuje o izvanrednim pravnim lijekovima protiv pravomoćnih odluka sudova u Republici Hrvatskoj,

4. rješava o sukobu nadležnosti kad je to propisano posebnim zakonom,
5. razmatra aktualna pitanja sudske prakse te predlaže područja za stručno usavršavanje sudaca, sudskih savjetnika i sudačkih vježbenika radi podizanja učinkovitosti I kvalitete pravosuđa u cjelini,

6. obavlja druge poslove određene zakonom.

S obzirom da je jedna od zadaća Vrhovnog suda Republike Hrvatske osiguravanje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a uzimajući u obzir stajalište izneseno u većem broja odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske prema kojem nižestupanjski sudovi odluke višestupanjskih sudova moraju akceptirati "in abstracto", a ne samo "in concreto", tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti je valjalo odbiti kao neosnovan.

Dodatno, potrebno je istaknuti kako je na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu dana 29. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje da je prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti.

Nadalje, a u odnosu na žalbene navode tuženika, u kojima u bitnom ističe kako u ovom predmetu ne može doći do primjene odredbe čl. 19.l ZPK-a, ovo jer je spomenuti Zakon stupio na snagu nakon sklapanja predmetnog Ugovora, potrebno je navesti kako se u konkretnom slučaju radi o čisto procesnoj odredbi koja se primjenjuje na sporove koji nastanu nakon stupanja zakona na snagu radi čega se ne može govoriti o povratnom djelovanju, a pogotovo ne o nedopuštenom povratnom djelovanju u smislu odredbi Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 6/10, 85/10 i 5/14).

Slijedom svega navedenoga, na temelju odredbe članka 380. toč. 2. ZPP-a, riješeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

U Splitu, 28. kolovoza 2020.