Poslovni broj Kž-192/2020-6

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Kž-192/2020-6

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Iztoka Krbeca kao predsjednika vijeća, te Sene Midžić Putigna i Edvine Draguzet Suevich kao članica vijeća, uz sudjelovanje Tanje Lorencin kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljene T. P. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 303. st. 1. i 2. Kazneni zakon („Narodne novine“ broj 110/97,27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 113/03, 190/03-odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 u daljnjem tekstu  KZ/97), odlučujući o žalbi 1. okrivljene T. P. podnesenoj putem branitelja B. Z., odvjetnika iz Z., protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-410/12 od 26. studenog 2019., na sjednici vijeća održanoj 28. kolovoza 2020.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba 1. okrivljene T. P., te se u odnosu na tu okrivljenu ukida prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

 

Presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-410/12 od 26. studenog 2019., 1. okrivljena T. P. i 2. okrivljeni D. I. oglašeni su krivima da su počinili kaznena djela protiv pravosuđa davanjem lažnog iskaza i to 1. okrivljena T. P. kazneno djelo opisano po čl. 303. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/97., a kažnjivo po st. 2. KZ/97 istog članka, a 2. okrivljenik kazneno djelo opisano i kažnjivo po čl. 303. st. 1. KZ/97, te je 1. okrivljena temeljem iste zakonske odredbe osuđena na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci.

 

Temeljem čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 prema 1. okrivljenoj T. P. primijenjena je uvjetna osuda kojom je određeno da se izvršenje izrečene kazne zatvora u trajanju od deset mjeseci neće izvršiti ako u tom roku 1. okrivljena ne počini novo kazneno djelo.

 

2. okrivljeni D. I. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci te mu je temeljem čl. 56. st. 1, 2. i 3. KZ/11 primijenjena uvjetna osuda kojom je određeno da se izrečena kazna na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od dvije godine 2. okrivljenik ne počini novo kazneno djelo.

 

Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 u daljnjem tekstu ZKP/08) sud je odredio da su 1. i 2. okrivljeni dužni podmiriti troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 500,00 kuna svaki.

 

Protiv ove presude pravodobnu žalbu je podnijela 1. okrivljena T. P. putem branitelja B. Z., odvjetnika iz Z. iz žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenopravnoj sankciji s prijedlogom da se pobijanu presudu preinači na način da se okrivljeniku oslobodi optužbe, a podredno da se pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Ovaj sud je temeljem čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavio spis na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Puli – Pola.

 

Žalba 1. okrivljene T. P. je osnovana iz žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Nije osnovana žalba 1. okrivljene iz žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, obzirom da, suprotno žalbenim navodima, time što je u izreci navedeno da se konačna odluka u upravnom postupku temeljila na svjedočenju 2. okrivljenika, a ne samo na iskazu 1. okrivljenice, izreka nije proturječna samoj sebi.

 

Naime, konačna odluka se ne mora temeljiti nužno samo na iskazu jedne osobe, pa ukoliko se temelji na više lažnih iskaza, svaka od osoba koja je dala takav lažni iskaz u postupku može biti počinitelj kaznenog djela davanja lažnog iskaza.

 

Također, prvostupanjski sud je dao jasne i neproturječne razloge za zaključak da je lažni iskaz 1. okrivljenice temelj za konačnu odluku donesenu u upravnom postupku u kojem se utvrđivalo pravo na obiteljsku invalidninu i ostvarenje statusa člana obitelji hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iza pokojnog hrvatskog branitelja J. P., a navodima kojima se dovodi u pitanje pravilnost takvog zaključka obrazlaže se žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Stoga nije osnovana žalba 1. okrivljene iz žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

 

Ovaj sud je povodom žalbe 1. okrivljene temeljem odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 ispitao pobijanu presudu, te je našao da nisu počinjene povrede odredaba kaznenog postupka navedene u točci 1. te zakonske odredbe, kao i da na štetu okrivljenika nije povrijeđen Kazneni zakon.

 

Međutim, u pravu je žaliteljica kada ističe da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno u pogledu odlučne činjenice da li se na iskazu 1. okrivljene T. P. od 2. svibnja 2011. kojeg je dala u prostorijama Ureda ..., Službi .., Odsjeka ..., u svojstvu stranke u upravnom postupku po zahtjevu za utvrđivanje prava za obiteljsku invalidninu i ostvarenja statusa člana obitelji hrvatskog branitelja iz Domovinskog rada iza pokojnog hrvatskog branitelja J. P. da ne živi u vanbračnoj zajednici sa 2. okrivljenikom D. I., temelji konačna odluka u tom postupku.

 

Naime, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi pravilno utvrdio da je u tom predmetu prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje od 13. svibnja 2011., kojem je 1. okrivljenici T. P. ukinuo status člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja, te joj je prestalo pravo na obiteljsku invalidninu zbog nezadovoljavanja zakonskih uvjeta sukladno čl. 117.  Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rada i članova njihovih obitelji ("Narodne novine" broj 137/09), obzirom da je utvrđeno da je živjela u izvanbračnoj zajednici sa 2. okrivljenikom D. I..

 

Također je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je 1. okrivljenika na takvo rješenje izjavila žalbu, pa da je Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, kao drugostupanjsko tijelo poništilo svojim rješenjem od 6. lipnja 2011., prvostupanjsko rješenje, i to stoga što u prvostupanjskog postupku nije postupljeno po odredbi čl. 6. st. 3. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji kojim je propisano da se status izvanbračne zajednice utvrđuje u izvanparničnom sudskom postupku.

 

Međutim, prvostupanjski sud je propustio cijeniti prije navedene okolnosti zaključujući da se konačna odluka u upravnom postupku temelji na iskazu 1. okrivljenice kao stranke da nije živjela u izvanbračnoj zajednici sa 2. okrivljenikom, a posebice je propustio cijeniti da prvostupanjskim rješenjem 1. okrivljenoj je ukinut status člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja i prestalo pravo na obiteljsku invalidninu, upravo stoga što se nije prihvatilo takav iskaz 1. okrivljenice, već je iz drugih dokaza utvrđeno da je postojala izvanbračna zajednica sa 2. okrivljenikom, a da je drugostupanjskim rješenjem ukinuto prvostupanjsko rješenje zbog nepostupanja po odredbi čl. 6. st. 3. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, a ne zbog prihvaćanja iskaza 1. okrivljenice danog 2. svibnja 2011.

 

Stoga je činjenično stanje u pogledu odlučne činjenice da li se na iskazu 1. okrivljenice od 2. svibnja 2011. danog u svojstvu stranke u upravnom postupku temelji konačna odluka u tom postupku ostalo nepotpun i time pogrešno utvrđeno.

 

Stoga je valjalo prihvatiti žalbu 1. okrivljene iz žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te temeljem odredbe čl. 483. st. 1. ZKP/08 ukinuti prvostupanjsku presudu u odnosu na 1. okrivljenu i u tom dijelu predmet vratit prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će provesti sve do sada provedene dokaze, a u koliko ocijeni potrebnim i druge dokaze, a nakon toga će ocjenom svakog dokaza posebno i u njihovoj ukupnosti pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje u pogledu svih odlučnih činjenica, te temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanje donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

 

Posebice će prvostupanjski sud voditi računa o pravilnoj ocjeni svih okolnosti na koje mu je ukazano ovim rješenje, te razjasniti da li se na iskazu 1. okrivljene danom 2. svibnja 2011., u upravnom postupku u svojstvu stranke temelji kakva konačna odluka u tom postupku, dakle da li je upravno tijelo donijelo konačnu odluku prihvaćajući kao istinite navode iz tog iskaza u pogledu neke odlučne činjenice.

 

Slijedom izloženog, a temeljem  čl. 483. st. 1. ZKP/08 je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

 

 

U Puli – Pola, 28. kolovoza 2020.