Poslovni broj: 35 Pž-552/2019-3

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 35 Pž-552/2019-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinje Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Nikoline Mišković, sutkinje izvjestiteljice te Ane Cvitković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. L. d.d. L., R. S., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica M. Ž., odvjetnica u P., protiv 1. tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli, Rovinjska 2a, 2. tuženika I. d.d. u stečaju V., OIB …, 3. tuženika I. G. d.d. V., OIB … i 4. tuženika I. d.d. V., OIB …, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci, Stalne službe u Pazinu poslovni broj
P-2147/2012-40 od 2. ožujka 2015., u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2020.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presude Trgovačkog suda u Rijeci, Stalne službe u Pazinu poslovni broj P-2147/2012-40 od 2. ožujka 2015. u pobijanoj točki I. njene izreke.

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda Trgovačkog suda u Rijeci, Stalne službe u Pazinu poslovni broj P-2147/2012-40 od 2. ožujka 2015. u točkama II. i III. njezine izreke i predmet u tim dijelovima vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem Općinskog suda u Splitu broj Ovr-1788/14 od 12. ožujka 2014. (točka I. izreke). Odbijen je kao neosnovan i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenom uknjižbe prava zaloga radi osiguranja iznosa od 66.172.485,90 kn u predmetu Općinskog suda u Puli poslovni broj Ovr-2381/10 (točka II. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi prvotuženiku parnične troškove u iznosu od 4.500,00 kn, dok je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova (točka II. izreke).

 

Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj kao treća osoba, u ovršnom postupku koji se kod Općinskog suda u Puli poslovni broj Ovr-2381/10, vodi između prvotuženika kao ovrhovoditelja i drugotuženika kao ovršenika, upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

 

Raspravljajući o razlozima koje je tužitelj istaknuo u svom prigovoru protiv rješenja Općinskog suda u Puli poslovni broj Ovr-2381/10-7 od 16. studenoga 2019. kojim je određeno osiguranje uknjižbom založnog prava (čl. 56. st. 1. Ovršnog zakona, „Narodne novine“ broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08; dalje: OZ), prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao da na nekretninama koje su predmet ovrhe ima pravo koje bi spriječilo osiguranje određeno sudskom odlukom. Tužitelj na tim nekretninama nije do donošenja rješenja o osiguranju i do uknjižbe prava zaloga, u svoju korist upisao pravo vlasništva u zemljišnim knjigama, zato je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (čl. 19., 120. i 122. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, „Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06; dalje: ZV).

 

O zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka, prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredaba čl. 154. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).

 

Protiv ove presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da je ovaj sud ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tužitelj je u žalbi ponovio razloge koje je iznosio tijekom trajanja postupka pred prvostupanjskim sudom. Tužitelj je tako ponovio da je on vlasnik spornih nekretnina i da je te nekretnine stekao prije nego što je prvotuženik upisao svoje pravo zaloga. Prema njegovom mišljenju, prvostupanjski sud nije sa sigurnošću utvrdio činjenicu je li on doista prijavio nadležnoj Poreznoj upravi Ugovore o kupoprodaji spornih nekretnina. Prvostupanjski sud je zanemario i njegove dokaze o plaćanju komunalnih i ostalih usluga za te nekretnine. Tužitelj smatra da je na temelju tih dokaza prvotuženik mogao imati saznanja o tome tko je stvarni vlasnik predmetnih nekretnina. On se u prilog svojih tvrdnji pozvao i na pravomoćnu odluku prvostupanjskog suda poslovni broj P-2143/14. Tužitelj je napomenuo da je prvotuženik svoju tražbinu prijavio u predstečajnom postupku koji se vodi nad drugotuženikom te je većim dijelom prvotuženikova tražbina namirena.

 

Tužiteljeva žalba djelomično je osnovana, ali ne iz razloga u njoj navedenih.

 

Nakon što je pobijana presuda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2.
ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da ona nije u svemu pravilna i zakonita.

 

Tužitelj je kao treća osoba upućen pokrenuti ovaj parnični postupak za proglašenje ovrhe nedopuštenom. Tijekom postupka tužitelj je istaknuo i tužbeni zahtjev za proglašenje uknjižbe prava zaloga nedopuštenom.

 

U odnosu na tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom:

 

Stanje u spisu u ovoj pravnoj stvari upućuje na to da je u postupku koji se kod Općinskog suda u Puli vodi pod poslovnim brojem Ovr-2381/10, između prvotuženika kao predlagatelja osiguranja i drugotuženika kao protivnika osiguranja, doneseno rješenje od 16. studenoga 2010. kojim je određeno osiguranje uknjižbom založnog prava na nekretninama u drugo tuženikovom vlasništvu. Riječ je o nekretninama označenim kao etaža 26. sagrađena na k.č.br. …/… upisana u z.k.ul.br. … k.o. K. te o nekretninama označenim kao etaža 25., etaža 26., etaža 27. i etaža 28., sagrađeni na k.č.br. …/… upisanima u z.k.ul.br. … k.o. K..

 

Protiv rješenja Općinskog suda u Puli poslovni broj Ovr-2381/10 od 16. studenoga 2010. tužitelj je podnio prigovor tvrdeći da je on stekao pravo vlasništva na nekretninama označenim kao etaža 26. sagrađena na k.č.br. …/… upisana u z.k.ul.br. … k.o. K. te na nekretninama označenim kao etaža 25., etaža 26., etaža 27. i etaža 28., sagrađeni na k.č.br. …/… upisanima u z.k.ul.br. … k.o. K.. Zato je on i upućen pokrenuti ovu parnicu (str. 4. spisa).

 

Dakle, Općinski sud u Puli odlučio je tužitelja kao treću osobu uputiti u parnicu za proglašenje ovrhe nedopuštenom, na temelju odredbe čl. 56. st. 1., u vezi s odredbom čl. 253. OZ-a. Međutim, po ocjeni ovog suda Općinski sud u Puli, nije imao osnove za takvu uputu tužitelju.

 

Naime, u postupku kod Općinskog suda u Puli doneseno je rješenje o osiguranju kojim je određeno prisilno zasnivanje založnog prava na spornim nekretninama na temelju odredaba čl. 257. - 260. OZ-a, dok nije doneseno rješenje o ovrsi radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine utvrđene u ovršnoj ispravi. Na to upućuje sadržaj spisa (primjerice, sadržaj tužiteljevog podneska od 28. siječnja 2014., str. 149. - 150. spisa). Zbog toga nisu ni ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 56. st. 1. OZ-a, na temelju kojeg bi Općinski sud u Puli mogao osnovano uputiti tužitelja (tamo treća osoba) na pokretanje parnice za proglašenje ovrhe nedopuštenom. To upravo iz razloga što je rješenjem Općinskog suda u Puli poslovni broj Ovr-2381/10 od 16. studenoga 2010. određeno osiguranje (a ne ovrha) prvotuženikove tražbine (tamo predlagatelj osiguranja) utvrđene ovršnom ispravom, prisilnim zasnivanjem založnog prava na drugotuženikovim nekretninama (tamo protivnik osiguranja koji je u vrijeme donošenja rješenja o osiguranju bio upisan kao vlasnik nekretnina). Tim rješenjem ne ostvaruje se prisilno ostvarenje prvotuženikove tražbine.

 

Ovakav stav (da u slučaju kada nije doneseno rješenje o ovrsi radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine, nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 56. st. 1. OZ-a) zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama.

 

Unatoč tome što nisu bile ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 56. st. 1.
OZ-a, činjenica je da je tužitelj upućen u parnicu za proglašenje ovrhe nedopuštenom i tužitelj je po toj uputi postupio. No kako ne postoji osnova za prihvaćenje takvog tužiteljevog zahtjeva, ovaj sud dijeli zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva za proglašenje ovrhe nedopuštenom. Odatle pravilnost i zakonitost odluke iz točke I. izreke pobijane presude i odluka iz izreke ove presude (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

 

U odnosu na tužbeni zahtjev za proglašenje uknjižbe prava zaloga nedopuštenom:

 

Kako je već naprijed navedeno, tužitelj je tijekom postupka istaknuo tužbeni zahtjev za proglašenje uknjižbe prava zaloga nedopuštenom. Tužitelj je isticanje tog tužbenog zahtjeva utemeljio na tvrdnji da ga je Općinski sud u Puli trebao uputiti u parnicu za proglašenje uknjižbe prava zaloga radi osiguranja nedopuštenom, no omaškom ga je uputio na parnicu za proglašenje ovrhe nedopuštenom.

 

Prvostupanjski sud je odlučivao o ovom tužbenom zahtjevu bez da je provjerio njegovu dopuštenost. Prvostupanjski sud tako nije provjerio je li Općinski sud u Puli tužitelja uopće uputio u parnicu za proglašenje uknjižbe prava zaloga/osiguranja, nedopuštenom, odnosno je li eventualno ispravio svoje ranije rješenje o uputi tužitelja u parnicu. U slučaju da Općinski sud u Puli nije odlučio tužitelja uputiti u takvu parnicu, ovakav put pravne zaštite ne bi bio dopušten (Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1100/17-2 od 23. svibnja 2017.).

 

Zbog ovog propusta, prvostupanjski sud propustio je ispitati dopuštenost tužiteljevog zahtjeva za proglašenje uknjižbe prava zaloga/osiguranja, nedopuštenom. Zato je odluka iz točke II. izreke pobijane presude ukinuta i predmet vraćen u tom dijelu prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a).

 

U nastavku postupka, prvostupanjski će sud u skladu s uputama iz ove odluke, prije svega ocijeniti dopuštenost tužiteljevog zahtjeva za proglašenje uknjižbe prava zaloga nedopuštenom, a potom donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

 

Kako odluka o trošku postupka ovisi o odluci o glavnoj stvari, valjalo je pobijanu odluku iz točke III. izreke pobijane presude u cijelosti ukinuti, uz napomenu da sud svoju odluku o troškovima postupka mora detaljno obrazložiti, u smislu navođenja za koje parnične radnje strankama pripada pravo na naknadu troškova, u kojoj visini i po kojoj osnovi.

 

Zagreb, 27. kolovoza 2020.

 

Predsjednica vijeća

Jagoda Crnokrak