1

Poslovni broj: 2 UsI-31/2020-18

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 2 UsI-31/2020-18

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja D. M. iz S. B,, protiv tuženika Gradonačelnika Grada Slavonskog Broda, Slavonski Brod, Vukovarska 1, koga zastupa V. K., službena osoba, radi prestanka službe po sili zakona istekom roka raspolaganja, 27. kolovoza 2020.

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Gradonačelnika, Grada Slavonskog Broda, KLASA: UP/II-112-01/19-01/17, URBROJ: 2178/01-07-19-6 od 5. prosinca 2019. i rješenja Grada Slavonskog Broda, Upravnog odjela za komunalni sustav i komunalno redarstvo, KLASA: UP/I-112-01/19-01/10, URBROJ: 2178/01-09-19-4 od 17. listopada 2019.

Obrazloženje

 

 

Osporavanim rješenjem tuženika odbija se žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Slavonski Brod, Upravnog odjela za komunalni sustav i komunalno redarstvo, KLASA: UP/I-112-01/19-01/10, URBROJ: 2178/01-09-19-4 od 17. listopada 2019.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem utvrđuje se da tužitelju, službeniku Upravnog odjela za komunalni sustav i komunalno redarstvo, s danom 17. listopada 2019. prestaje služba po sili zakona istekom roka raspolaganja (točka 1. izreke). Ukida se rješenje o pravu na godišnji odmor KLASA: UP/I-113-01/19-01/26, URBROJ: 2188/01-09-19-1 od 28. lipnja 2019. te mu se utvrđuje pravo na razmjerni godišnji odmor za 2019. godinu u trajanju od 25 dana zbog prestanka službe te mu se utvrđuje pravo na isplatu naknade za neiskorišteni razmjerni godišnji odmor za 2019. godinu u trajanju od 25 dana (točka 2. izreke). Tužitelju se utvrđuje pravo na otpremninu u iznosu od 40.200,49 kn neoporezivo (točka 3. izreke). Isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor i otpremnine izvršit će Upravni odjel za financije i računovodstvo u roku 15 dana po izvršnosti ovog rješenja (točka 4. izreke). Žalba ne odgađa izvršenje rješenja (točka 5. izreke).

Tužitelj podnosi tužbu jer smatra da u osporavanom rješenju nisu navedene odlučne činjenice, niti je iz istog razvidno na temelju čega je utvrđeno da tužitelj nije mogao biti raspoređen na drugo radno mjesto unutar postojećeg Odjela ili u trgovačko društvo u vlasništvu Grada Slavonskog Broda – V. d.o.o., odnosno u drugu pravnu osobu kojoj je Grad Slavonski Brod osnivač ili druge lokalne jedinice. Smatra da nije postupano po članku 108. stavku 1. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“ 86/08., 61/11., 4/18. i 96/18., dalje u tekstu: Zakon) jer je postojalo odgovarajuće radno mjesto za tužitelja u Upravnom odjelu za komunalni sustav i komunalno redarstvo, a budući da odredba navedenog članka ne uvjetuje da radno mjesto mora biti slobodno. Smatra da je nejasno što je Upravni odjel za komunalni sustav i komunalno redarstvo Grada Slavonskog Broda poduzeo kako bi ustanove ili druge pravne osobe kojima je Grad Slavonski Brod osnivač, odnosno upravni odjeli drugih jedinica lokalne samouprave, iskazali potrebu za tužiteljem. Tvrdi da tuženik nije zakonito obrazložio razloge zbog kojih smatra neosnovanim prigovore tužitelja da je trebalo primijeniti odredbu članka 48. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine, broj 128/17. i 47/18.: dalje – Temeljni kolektivni ugovor), jer je isti primjenjiv i mjerodavan za službenike upravnih tijela Grada Slavonskog Broda, a budući da je prethodno, od 2003. godine tužitelj radio u Uredu državne uprave. Dodaje da je prije donošenja Pravilnika o unutarnjem redu bilo potrebno prethodno savjetovanje sa Sindikatom, a što nije bilo obavljeno. Smatra da je rješenje o prestanku službe doneseno preuranjeno, jer da se trebalo donijeti jedan dan poslije. Stoga predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te vrati predmet na ponovan postupak, podredno, da sam riješi stvar raspoređujući tužitelja na odgovarajuće radno mjesto.

Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti kod navoda iznesenih u obrazloženju pobijanog rješenja. Ističe da odredba članka 108. Zakona ne predstavlja obvezu upravnog tijela niti subjektivno pravo na premještaj službenika koji je na raspolaganju, nego samo mogućnost te da je na temelju navedene odredbe moguć jedino trajni premještaj. Dodaje da za vrijeme trajanja raspolaganja niti jedan upravni odjel, odnosno lokalna jedinica ili pravna osoba kojoj je Grad osnivač, nije iskazao potrebu za službenikom koji ispunjava stručne uvjete za raspored, a da ne postoji propisana obveza tuženika da poduzima radnje kako bi druge pravne osobe iskazale takvu potrebu. Smatra neosnovanim navod tužitelja da u postupku nisu utvrđene sve činjenice, jer je prvostupanjsko tijelo, prije donošenja rješenja, izvršilo uvide u službene evidencije i sistematizaciju radnih mjesta. Ističe da u trenutku donošenja osporavanog rješenja u upravnim tijelima Grada nije bilo niti jedno slobodno radno mjesto za koje tužitelj ispunjava stručne i druge uvjete za raspored. Dodaje da je prvostupanjsko rješenje doneseno pravovremeno, po ispunjenju pravnih pretpostavki za prestanak službe tužitelju. Navodi da Temeljni kolektivni ugovor nije primjenjiv u ovoj upravnoj stvari, budući da Grad Slavonski Brod nije potpisnik navedenog. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

Podneskom od 13. ožujka 2020. tužitelj je predložio sudu da prekine upravni spor do donošenja odluke o prethodnom pitanju. Naime, navodi da, u smislu rješenja Visokog upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Usoz-84/19-5 od 27. siječnja 2020., Odluka o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu upravnih tijela Grada Slavonskog Broda od 1. srpnja 2019. (dalje u tekstu Odluka), temeljem koje je ukinuto radno mjesto tužitelja, a on stavljen na raspolaganje, nije nikada bila objavljena u „Službenom glasniku Grada Slavonskog Broda“, pa samim time nije stupila na snagu i ne može proizvoditi pravne učinke.

Sud je u ovom sporu održao raspravu u nazočnosti službene osobe tuženika te je na takav način strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda RH i 29/17., dalje u tekstu: ZUS), prije donošenja presude, pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

Tijekom rasprave sud je odbio prijedlog tužitelja za određivanjem prekida ovog upravnog spora.

Naime, ocjena zakonitosti rješenja stavljanju tužitelja na raspolaganje, a koja je predmet posebnog upravnog spora, nije prethodno pitanje kakvo ima u vidu članak 44. stavak 1. ZUS, jer odluka suda u ovom sporu ne ovisi o pravnom pitanju koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a o kojem drugi sud ili nadležno javnopravno tijelo nije odlučilo.

U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju priloženu sudskom spisu i spisu upravnog postupka koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Upravni postupak koji je prethodio ovom sporu pokrenut je po službenoj dužnosti na temelju članka 109. i članka 111. Zakona.

Naime, prema članku 109. Zakona istekom roka raspolaganje službeniku prestaje služba po sili zakona (stavak 1.). Službenik iz stavka 1. ovoga članka ima pravo na otpremninu najmanje u visini utvrđenoj općim propisima o radu (stavak 2.). Za određivanje visine otpremnine računa se neprekidni radni staž u upravnim tijelima iste lokalne jedinice i njenim pravnim prednicima, ako kolektivnim ugovorom ili općim aktom lokalne jedinice nije drukčije propisano (stavak 3.).

Člankom 111. Zakona propisano je da se o prestanku službe donosi rješenje u roku od osam dana od nastupa okolnosti koje su razlog za prestanak službe (stavak 1.). Žalba protiv rješenja o prestanku službe ne odgađa izvršenje rješenja u slučaju kada je dan prestanka službe određen ovim Zakonom (stavak 2.).

Rješenjem prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-112-01/19-01/10, URBROJ: 2178/01-09-19-1 od 15. srpnja 2019. tužitelj se stavlja na raspolaganje danom izvršnosti ovog rješenja (točka 1.). Imenovanom se utvrđuje rok raspolaganja u trajanju od dva mjeseca i dva tjedna (točka 2.). Za vrijeme trajanja raspolaganja imenovani ostvaruje pravo na naknadu plaće u visini plaće isplaćene u mjesecu koji je prethodio stavljanju na raspolaganje te druga prava iz službe (točka 3.). Imenovani se oslobađa obveze rada za vrijeme trajanja raspolaganja, ali ostvaruje pravo na naknadu plaće i na ostala prava iz službe kao da je i radio (točka 4.).

Na navedeno rješenje, tužitelj je podnio žalbu koju je tuženik odbio rješenjem KLASA: UP/II-112-01/19-01/14, URBROJ: 2178/01-07-19-3 od 31. srpnja 2019. Drugostupanjsko je rješenje tužitelju dostavljeno 1. kolovoza 2019., zbog čega je rješenje o stavljanju na raspolaganju postalo izvršno istog dana, 1. kolovoza 2019., pa je rok raspolaganja istekao s danom 16. listopada 2019.

Tužitelj nije raspoređen na radno mjesto u Upravnom odjelu za komunalni sustav i komunalno redarstvo jer nema slobodnih radnih mjesta za koje ispunjava stručne i druge uvjete za raspored niti je tijekom raspolaganja iskazana potreba za službenicima, odnosno za premještajem zbog potreba službe na radno mjestu u okviru njegove stručne spreme u drugim upravnim tijelima iste lokalne jedinice ili u upravno tijelo druge lokalne jedinice, odnosno na radno mjesto u ustanovi ili drugoj pravnoj osobi čiji je vlasnik ili osnivač Grad Slavonski Brod.

Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja doneseno je ovdje prvostupanjsko rješenje od 17. listopada 2019. kojim se u točki 1. izreke tužitelju utvrđuje prestanak službe po sili zakona istekom raspolaganja s danom 17. listopada 2019. Prvostupanjsko je rješenje potvrđeno osporavanim rješenjem tuženika od 5. prosinca 2019.

Ovdje valja naglasiti da je rješenje koje se donosi po članku 109. stavku 1. i članku 111. Zakona deklaratorne naravi, što znači da se njime nakon proteka vremena raspolaganja  samo potvrđuju činjenice iz izvršnog rješenja o stavljanju na raspolaganja.

Naime, prema članku 110. stavku 1. točki 4. Zakona službeniku prestaje služba po sili zakona istekom roka raspolaganja.

U odnosu na prigovor tužitelja da je tijekom raspolaganja  morao biti raspoređen na upražnjena radna mjesta unutar postojećeg Odjela ili u trgovačko društvo u vlasništvu Grada Slavonskog Broda – V. d.o.o., odnosno u drugu pravnu osobu kojoj je Grad Slavonski Brod osnivač ili druge lokalne jedinice, sud isti smatra neosnovanim, jer tužitelj ničim ne dokazuje da su postojala slobodna radna mjesta odgovarajuća njegovoj stručnoj spremi, a sam tuženik u odgovoru na tužbu izričito navodi da nije zaprimio iskaz potrebe za radnikom na navedenim radnim mjestima. Pritom, pravilno zaključuje tuženik da ne postoji propisana obveza tuženika da poduzima radnje kako bi druge pravne osobe iskazale takvu potrebu.

Tužitelj neosnovano smatra da je trebalo primijeniti odredbu članka 48. Temeljnog kolektivnog ugovora. Odredbom članka 45. stavka 3. Pravilnika o radu službenika i namještenika Gradske uprave Grada Slavonskog Broda od 28. siječnja 2016., 16. listopada 2017. i 14. prosinca 2017. propisano je da se pod neprekidnim radom u Gradskoj upravi Grada Slavonskog Broda smatra ukupan neprekinuti rad u svim upravnim tijelima Grada Slavonskog Broda, kao jedinice lokalne samouprave, u tijelima bivše Skupštine Općine Slavonski Brod, uključujući mjesne odbore i mjesne zajednice te Fond stambene i komunalne djelatnosti. Stoga je tužitelju iznos otpremnine u skladu s navedenim pravilno utvrđen prema odredbi članka 109. i 126. Zakona.

U odnosu na navod tužitelja da Odluka na temelju koje je ukinuto radno mjesto tužitelja, a on stavljen na raspolaganje, nije nikada bila objavljena u „Službenom glasniku Grada Slavonskog Broda“ pa samim time nije stupila na snagu i ne može proizvoditi pravne učinke, sud smatra da se takvo pitanje mora razmotriti u posebnom postupku po ostalim izvanrednim pravnim lijekovima propisanim Zakonom o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09.), koji pokreće tuženik po službenoj dužnosti, a i stranka svojim posebnim zahtjevom.

To stoga što je rješenje od 15. srpnja 2019. kojim se tužitelj stavlja na raspolaganje potvrđeno rješenjem tuženika od 31. srpnja 2019., a Upravni sud u Osijeku presudom poslovni broj: 2 UsI-911/2019-6 od 5. studenog 2019. odbio je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje navedenih rješenja.

Iz istih razloga nije od utjecaja na ovu upravnu stvar niti navod tužitelja da je prije donošenja Pravilnika o unutarnjem redu bilo potrebno prethodno savjetovanje sa Sindikatom, a što nije bilo obavljeno.

Ostale navode tužitelja, tuženik je pravilno i opsežno otklonio u obrazloženju svog rješenja, pa ih sud neće nepotrebno ponavljati.

Slijedom svega navedenog ovaj sud je odlučio kao u izreci ove presude na temelju članka 57. stavka 1. ZUS.

 

 

Sud u smislu odredbe članka 79. ZUS nije donosio odluku o troškovima upravnog spora, budući stranke nisu postavile zahtjev za naknadu troškova.

 

 

 

U Osijeku 27. kolovoza 2020.

 

Sudac

Berislav Babić v.r.

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude.