- 1 -              III Kr 42/2020-4

Broj: III Kr 42/2020-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. K. G. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 2. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.-ispravak - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu os. K. G. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 20. rujna 2019. broj K-800/17-147 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 30. siječnja 2020. broj Kž-780/2019-7, u sjednici održanoj 27. kolovoza 2020.,

p r e s u d i o   j e:

Odbija se zahtjev os. K. G. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 20. rujna 2019. broj K-800/17-147 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 30. siječnja 2020. broj Kž-780/2019-7 proglašen je krivom K. G. zbog dva kaznena djela iz čl. 236. st. 2. KZ/11. te je osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju tri godine i tri mjeseca.

Protiv te presude osuđenica je putem branitelja T. M., odvjetnika iz Z., podnijela zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku  s prijedlogom da se prvostupanjska i drugostupanjska presuda ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja „na ponovnu odluku“ te da se odgodi izvršenje pravomoćne presude.

Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.).

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) nije osnovan.

Osuđenica smatra da je glede kaznenog djela iz toč. 1. izreke pobijane presude drugostupanjski sud propustio primijeniti odredbu čl. 479. ZKP/08., a u odnosu na drugo kazneno djelo da je drugostupanjski sud „nepravilno primijenio odredbu čl. 10. st. 2. u pogledu nezakonitih dokaza“.

Po mišljenju osuđenice, kada je prvostupanjska presuda ukinuta u odnosu na okr. K. Š. i kazneno djelo iz toč. 1. te presude (zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08. jer tijekom postupka nije ispitan jedini svjedok obrane na okolnost alibija) trebalo je, primjenom načela beneficium cohaesionis iz čl. 479. ZKP/08., presudu ukinuti i u odnosu na osuđenicu jer „…kriminalnu aktivnost I i III okr. nije moguće promatrati odvojeno…“ pa je u ponovljenom postupku bilo nužno „…utvrditi tko je u konačnici počinio djelo i tko je dužan naknaditi i u kojem iznosu i imovinskopravni zahtjev jer je ovakvo presuđenje drugostupanjskog suda u konačnici na štetu i u odnosu na ošt. K. Š.“

Nadalje, tvrdi se da je u žalbenom postupku povrijeđena odredba čl. 468. st. 2. i 3. ZKP/08. jer se pravomoćna presuda temelji na nezakonitom dokazu, a k tome je i povrijeđeno „…pravo zajamčeno Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz čl. 13.1. kojom se jamči pravo na djelotvoran pravni lijek, odnosno drugostupanjski je sud nepravilno primijenio odredbu čl. 10. st. 2. u pogledu nezakonitih dokaza, a koje su povrede utjecale na presudu.“ Obrazlaže da su policijski službenici podatke o lokaciji mobitela osuđenice pribavili kršenjem policijskih ovlasti jer u spisu predmeta ne prileži odobrenje načelnika Uprave kriminalističke policije predviđeno u čl. 68. st. 3. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima, pa da je stoga analitička obavijest, pribavljena temeljem naloga suca istrage, „… proizašla iz nezakonitih izviješća policijskih službenika na koje se…poziva ODO Zagreb i Županijski sud u Zagrebu…“, dakle da je „…posljedica takvog nezakonitog postupanja [policije] i nezakonitost naloga suca s obzirom da se radi o plodu otrovane voćke.“

Nije u pravu osuđenica da je drugostupanjski sud povrijedio odredbu čl. 479. ZKP/08.

Naime, osuđenica i okr. K. Š. proglašeni su krivima da su zajedno sa još jednom nepoznatom osobom, kao supočinitelji, počinili kazneno djelo prijevare na štetu K. Š., na način da je najprije osuđenica na prijevaran način iz stana oštećenice uzela 500,00 eura, a slijedećeg dana su, po uputama osuđenice, u zajedničku korist uzeli, okr. K. Š. 65.000,00 eura, a nepoznata osoba 1.500,00 kuna i 400,00 eura, oštetivši K. Š. za ukupan iznos od 488.896,40 kuna (toč. 1. izreke presude). Ujedno je prvostupanjskom presudom dosuđen imovinskopravni zahtjev ošt. K. Š. tako da je os. K. G. naložena isplata iznosa od 32.700,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, te iznos od 750,00 kuna, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a jednako tako je u istim iznosima i roku naložena isplata okr. K. Š. Ovdje odmah valja naglasiti da se ne radi o solidarnoj obvezi već obvezi naknade štete u jednakim dijelovima, uvažavajući pri tome činjenicu da je osuđenica vratila oštećenoj 500,00 eura (str. 7 prvostupanjske presude).

U odnosu na ovo kazneno djelo prvostupanjski sud je prihvatio žalbu okr. K. Š. utvrdivši da je „…prvostupanjska presuda donesena uz apsolutno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08.“, i to povredu načela jednakosti oružja budući da je odbijen jedini prijedlog obrane za ispitivanje svjedoka alibija, čime je i „...činjenično stanje za sada... ostalo i pogrešno utvrđeno...“

Prije svega valja istaknuti kako okolnost da su kazneno djelo počinile tri osobe (od kojih je jedna nepoznata) kao supočinitelji, kao što je to utvrđeno u prvostupanjskoj presudi, istovremeno samo po sebi ne znači da kod ukidanja presude za jednog od supočinitelja mora nužno doći i do ukidanja presude za ostale sudionike. Glede tvrdnje iz zahtjeva o propustu primjene čl. 479. ZKP/08. u ovom predmetu, iz stanja spisa i pobijane presude jasno proizlazi da je osuđenica priznala dio činjeničnih navoda optužbe (da je iz stana oštećenice na prijevaran način uzela 500 eura), navodeći da sa zbivanjem u stanu slijedećeg dana „nema nikakve veze“. Shodno tako koncipiranoj obrani na raspravama se suglasila sa provođenjem dokaza optužbe i nije imala drugih dokaznih prijedloga. Okr. K. Š. je djelo u potpunosti negirao braneći se alibijem uz prijedlog da se na tu okolnost ispita svjedok D. K. Ovaj prijedlog okr. K. Š. prvostupanjski sud je odbio, premda je proveo sve dokaze optužbe. Kraj takvog stanja stvari, ocjenjujući pravičnost postupka, poglavito povredu zajamčenih minimalnih prava obrane povredom načela jednakosti oružja, prvostupanjski sud je utvrdio postojanje ove povrede kod okr. K. Š., dok je osnovano zaključiti da u odnosu na osuđenicu takva povreda nije ostvarena. Prema tome kako kod os. K. G. nije bilo istih onih razloga zbog kojih je prvostupanjska presuda ukinuta u odnosu na okr. K. Š., nije bilo ni uvjeta za primjenu čl. 479. ZKP/08.

Nadalje, blagodat spojenosti propisna u čl. 479. ZKP/08. odnosi se na odluke kaznenopravnog karaktera i ne obuhvaća tzv. adhezioni postupak (odluku o imovinskopravnom zahtjevu). Valja dodati da je prema ovdje pobijanoj pravomoćnoj presudi djelomično dosuđen imovinskopravni zahtjev koji treba naknaditi osuđenica, dok će ostali dio oštećenica moći potraživati u ponovljenom suđenju protiv okr. K. Š. odnosno, ovisno o ishodu tog postupka, u građanskoj parnici.

Drugostupanjski sud je ocijenio i odbio kao neosnovane žalbene navode osuđenice (ponovljeni u zahtjevu) da se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu. U pravu je sud drugog stupnja da je  analitička obavijest rezultat zakonito naložene radnje provjere uspostavljanja telekomunikacijskog kontakta iz čl. 339.a ZKP/08. po sucu istrage. Iz podataka u spisu proizlazi da je državni odvjetnik zatražio izdavanje naloga argumentirajući ga saznanjima koja je policija prikupila tijekom izvida kaznenog djela odnosno kriminalističkog istraživanja na što je ovlaštena prema čl. 68. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima, kako je to i navedeno u izviješću policijskog službenika M. B. od 26. siječnja 2017. (list 72 spisa). Nema dvojbe da spomenuto izviješće odnosno podaci koje je policija pribavila provjerom uspostavljanja elektroničke komunikacije, pozivom na ovlast iz čl. 68. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima, nisu dokaz u kaznenom postupku, već čine materijal koristan za vođenje postupka odnosno tek saznanje o postojanju dokaza koje treba zakonitim putem (nalogom suca istrage) prikupiti. Stoga osnovano drugostupanjski sud navodi kako „...okolnost što uz izviješće policije o izvršenoj analizi lokacije ...mobitela kojim se koristila opt. K. G. nije priloženo pisano odobrenje načelnika uprave kriminalističke policije samo po sebi ne ukazuje da bi se radilo o nezakonitom dokazu.“ Odlučno je za ocjenu zakonitosti dokaza činjenica da je „analitička obavijest“ sa lista 329-333 spisa (podaci o telekomunikacijskoj komunikaciji) pribavljena sukladno čl. 339.a ZKP/08., uz nalog suca istrage, pa se tako prikupljeni podaci mogu upotrijebiti kao dokaz u postupku, kako je to pravilno, uz jasnu i dostatnu argumentaciju (str. 7 drugi odlomak) zaključio sud drugog stupnja. Prema tome, neosnovana je tvrdnja da se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu, dok je prigovor o povredi prava na djelotvoran pravni lijek, koji je evidentno osuđenica koristila, izraz nezadovoljstva odlukom suda drugog stupnja.

Slijedom navedenog, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 27. kolovoza 2020.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.