Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              I -Us 65/2020-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: I -Us 65/2020-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog J. A., zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 3. u vezi s člankom 214. stavkom 5. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, dalje KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 18. prosinca 2019. broj Kv I-Us-156/2019-4 (K-Us-7/2016.), u sjednici održanoj 27. kolovoza 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Žalba osuđenog J. A. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan zahtjev osuđenog J. A. za obnovu kaznenog postupka, podnesen sukladno članku 498. stavku 1. točki 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.). Osuđeni J. A. je pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Rijeci od 9. prosinca 2016. broj K-Us-7/16. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. rujna 2017. broj I -Us-61/17-8, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

 

              Protiv tog rješenja osobnu je žalbu podnio osuđeni J. A., bez navođenja žalbene osnove kao i prijedloga žalbe, dok iz sadržaja iste proizlazi kako rješenje pobija prigovorima činjenične naravi te predlaže da ovaj drugostupanjski sud zahtjev prihvati i izrekne mu blažu kaznu. U prilogu žalbe osuđenik dostavlja Izvadak iz matice rođenih te novinski članak.

 

Spis je, u skladu s odredbom članka 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08-I) u vezi s člankom 474. stavkom 1. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Naime, pravomoćna presuda može se preinačiti bez obnove kaznenog postupka, ako se nakon njene pravomoćnosti pojave okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude.

 

Prije svega, valja naglasiti da je osuđenik J. A., u postupku čiju obnovu traži, osuđen na minimalnu kaznu zatvora koja se za kazneno djelo za koje je oglašen krivim, sukladno članku 329. stavku 1. točki 3. KZ/11., a bez primjene odredaba o ublažavanju kazne iz članka 48. KZ/11., može izreći.

 

Nadalje, za dodati je da je, kako je to utvrđeno u redovnom postupku, žalitelj prethodno kazneno osuđen za istovrsno kazneno djelo protuzakonitog ribolova iz članka 259. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11) te mu je ta činjenica tada osnovano uzeta otegotnom, dok je olakotnim cijenjena činjenica da je otac maloljetnog djeteta.

 

Stoga, sve neovisno o okolnosti što je prvo dijete osuđenika rođeno nakon učina djela za koje je pravomoćno oglašen krivim (a ne prije, kako se to pogrešno pobijanim rješenjem utvrđuje), osnovano prvostupanjski sud cijeni da okolnost rođenja još jednog djeteta, u konkretnom slučaju, nije takvog značaja da bi očito dovela do izricanja blaže kazne zatvora od one na koju je žalitelj osuđen. Ovo osobito, imajući u vidu da je činjenica roditeljstva, doduše tada jednom djetetu, bila poznata sudu te je i cijenjena tijekom postupka čija se obnova traži.

 

Pravilnost i osnovanost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje ni žalbenim navodom osuđenika "o neujednačenoj sudskoj praksi prilikom odmjeravanja kazne", kojim on, iznoseći podatke o kaznama izrečenim za isto kazneno djelo u drugom kaznenom postupku, smatra da je u ovom postupku prestrogo kažnjen. Naime, osim što navedeno ne predstavlja novu okolnost na strani osuđenog J. A., za dodati je da na izbor vrste i mjere kazne utječe niz jedinstvenih okolnosti svakog konkretnog slučaja te osobnih i životnih okolnosti svakog pojedinog optuženika, zbog čega kazne izrečene pojedinom osuđeniku u različitim kaznenim postupcima nije moguće međusobno komparirati.

 

Slijedom svega ranije navedenog, a budući da ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08-I nisu utvrđene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08-I, odlučeno  kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 27. kolovoza 2020.

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu