Broj: Rev 32/11

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, mr. sci. Lucije Čimić, Jasne Guštek i Jasenke Žabčić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika A. N. iz K., zastupanog po punomoćniku M. Š., odvjetniku u K., protiv tuženika Z. B. iz S., tuženice-protutužiteljice V. B. iz O. i tuženice-protutužiteljice B. B. iz O., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika Z. B. i tuženica-protutužiteljica V. B. i B. B. protiv presude Županijskog suda u Virovitici poslovni broj Gž-222/10-3 od 14. listopada 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slatini poslovni broj P-108/07-37 od 10. studenog 2009., u sjednici održanoj dana 18. svibnja 2011.,

p r e s u d i o   j e

Preinačuju se presuda Županijskog suda u Virovitici poslovni broj Gž-222/10-3 od 14. listopada 2010. i presuda Općinskog suda u Slatini poslovni broj P-108/07-37 od 10. studenog 2009. u dijelu kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za utvrđenje prava suvlasništva i sudi:

              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

              „Utvrđuje se da je nekretnina upisana u zemljišnoknjižni uložak 222 k.o. S., a koja se sastoji od kč. br. 4235 kuća i dvor u …, površine 658 m² i oranica površine 246 m² u 1/2 dijela ostavinska imovina pokojne Đ. N. iz S., i u drugoj polovici suvlasništvo tužitelja A. N. iz K.“

r i j e š i o   j e

I. Ukidaju se iste presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za izdavanje tabularne isprave za iste nekretnine, te u odluci o troškovima postupka i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odbacuje se revizija tuženica-protutužiteljica V. B. i B. B. u dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev, kao nedopuštena.

III. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom po tužbenom zahtjevu (toč. I. izreke) suđeno je:

„Utvrđuje se da je nekretnina upisana u zemljišno knjižni uložak 222 k.o. S., a koja se sastoji od kč. br. 4235 – kuća i dvor u ulici …, površine 658 m² i oranica površine 246 m² u 1/2 dijela ostavinska imovina pokojne Đ. N. iz S., … i u drugoj polovici suvlasništvo tužitelja A. N. iz K., …, te su dužni izdati valjanu tabularnu ispravu sposobnu za uknjižbu u zemljišne knjige na ime Đ. N. i A. N., te istovremenim brisanjem suvlasništva I-tuženog Z. B. s 3/7 dijela, V. B. u 1/7 dijela i B. B. u 2/7 dijela, a koju ispravu će u protivnom zamijeniti ova presuda, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

              Ujedno je odbijen protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice V. B. za isplatu iznosa od 11.663,88 kn i tuženice-protutužiteljice B. B. za isplatu iznosa od 23.328,47 kn s pripadajućom zateznom kamatom (toč. II. izreke). Naloženo je tuženicima tužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od 73.907,51 kn (toč. III. izreke).

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i protutužiteljica te je potvrđena prvostupanjska presuda.

              Protiv te presude reviziju su izjavili tuženik i tuženice-protutužiteljice i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 - dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu preinačenje pobijane presude odbijanjem tužbenog i prihvaćanjem protutužbenog zahtjeva, a podredno ukidanje nižestupanjskih presuda.

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

              Revizija tuženika djelomično je osnovana, dok je revizija protutužiteljica nedopuštena.

              Predmet spora po tužbenom zahtjevu je utvrđenje ostavinske imovine i prava suvlasništva, kao i zahtjev za izdavanje tabularne isprave, a koji zahtjev tužitelj temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da su tužitelj i njegova sada pok. supruga Đ. N. od tuženika kupili nekretnine upisane u z.k. ul. br. 222. k.o. S., da su stupili u posjed i kuću renovirali, time da su isplatu kupovnine u iznosu od 60.000 CHF izvršili za sve suvlasnike na ruke Z. B.

              Sud prvog stupnja prihvatio je činjenične tvrdnje tužitelja te je uz obrazloženje da su tužitelj i pok. Đ. N. „vlasništvo stekli konsenzusom stranaka o prepuštanju objekta uz određenu cijenu“ tužbeni zahtjev u cijelosti prihvatio. Pri tome, bez posebnog obrazloženja otklonio je istaknuti prigovor zastare.

              Drugostupanjski sud očitujući se na žalbene navode tuženika kojima oni ustraju u tvrdnji da tužitelj i njegova pok. supruga nisu mogli steći vlasništvo spornih nekretnina jer da je izostao odgovarajući načina stjecanja (uknjižbom u zemljišnu knjigu), prigovore otklanja uz obrazloženje da su kupci isplatili kupoprodajnu cijenu i stupili u posjed nekretnine, da je ugovor izvršen i da unatoč nedostatku pisane forme proizvodi pravne učinke. O istaknutom prigovoru zastare ne daje razloge.

              Prihvatljivi su razlozi drugostupanjskog suda o konvalidaciji ugovora kojem je nedostajao potreban oblik (pisana forma), a u smislu čl. 73. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01).

Međutim, osnaženjem ugovora nedostatnog oblika tužitelj i njegova supruga tek su stekli pravnu osnovu za upis spornih nekretnina na njihovo ime, a nisu, kako to pogrešno smatraju drugostupanjski sudovi, stekli i vlasništvo tih nekretnina.

              Prema odredbi čl. 120. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/96, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06 – dalje: ZV), na temelju pravnog posla vlasništvo na nekretninama stječe se uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

              Kako je u konkretnoj situaciji izostao potreban način stjecanja - upis u zemljišnu knjigu, to su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo iz čl. 120. ZV, kada su prihvatili tužbeni zahtjev za utvrđenje ostavinske imovine i utvrđenje prava suvlasništva.

              Slijedom iznesenog, kako u tom dijelu nije nađena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno ukazuju revidenti, ni ona iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem čl. 395. ZPP preinačiti pobijanu presudu i zahtjev za utvrđenje prava suvlasništva i postojanje ostavinske imovine, kao neosnovan odbiti.

              U dijelu kojim je odlučeno o obveznopravnom zahtjevu tužitelja za izdavanje tabularne isprave nižestupanjske presude nemaju razloge o činjenicama odlučnim za primjenu materijalnog prava (vrijeme potrebno za zastaru, tijek i eventualni prekid zastarijevanja), zbog kojeg nedostatka presudu nije moguće ispitati, čime je u tom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

              Slijedom iznesenog valjalo je u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za izdavanje tabularne isprave temeljem  čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

              Zbog neizvjesnog uspjeha stranaka u postupku ukinuta je i odluka o troškovima postupka koja o njemu ovisi.

              Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

              Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 i 84/08 – dalje u tekstu: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b toga Zakona.

U ovom predmetu ne radi se o sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, a niti je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl.373.a i 373.b ZPP.

Vrijednosti pobijanih dijelova presude po protutužbenom zahtjevu iznose 11.663,88 kn i 23.328,47 kn, dakle, ne prelaze navedenu graničnu vrijednost dopuštenosti revizije od 100.000,00 kn, pa je revizija protutužiteljica nedopuštena (382. st. 1. toč. 1. ZPP).

Slijedom iznesenog valjalo je reviziju tuženica-protutužiteljica, u tom dijelu, temeljem čl. 392. st. 1. ZPP, kao nedopuštenu odbaciti.

U Zagrebu, 18. svibnja 2011.