- 1 -              Kž-eu 13/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: Kž-eu 13/2020-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđ. S. K., zbog kaznenog djela iz čl. 254. st. 3. i st. 1. u vezi s čl. 27. 1. Kaznenog zakonika Republike Slovenije, odlučujući o žalbi osuđ. S. K. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 30. travnja 2020. broj Kv-eu-1/2020-5., u sjednici održanoj 27. kolovoza 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se žalba osuđ. S. K. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom je presudom, na temelju čl. 89. st. 1. u vezi s čl. 91. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije ("Narodne novine" broj 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17., 68/18. i 70/19. – dalje: ZPSKS-EU), priznata presuda Okružnog suda u Krškom broj II K 15724/2012. od 20. rujna 2018., potvrđena presudom Višeg suda u Ljubljani broj II Kp 15724/2012. od 9. listopada 2019. Određeno je izvršenje kazne zatvora u trajanju osam mjeseci, zbog kaznenog djela pomaganja u izvršenju kaznenog djela utaje financijskih obveza iz čl. 254. st. 3. i st. 1. u vezi s čl. 27. st. 1. Kaznenog zakonika Republike Slovenije, koje kazneno djelo je činjenično opisano u izreci pobijane presude. Utvrđeno je da kazneno djelo, zbog kojeg je S. K. osuđen u Republici Sloveniji, sadrži sva bitna obilježja kaznenog djela protiv gospodarstva, pomaganje u utaji poreza ili carine iz čl. 256. st. 3.  u vezi sa st. 1. i čl. 38. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.).

 

Protiv te presude žalbu je podnio osuđ. S. K., putem branitelja B. K., odvjetnika iz V., pobijajući presudu "... iz svih žalbenih razloga ...", s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i odbiti priznanje presude Okružnog suda u Krškom, odnosno pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Spis je, sukladno čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), koji se u ovom postupku primjenjuje prema odredbi čl. 132. ZPSKS-EU, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba je neosnovana.

 

Premda osuđenik navodi kako se žali "... iz svih žalbenih razloga ...", iz sadržaja žalbe je razvidno kako se žali zbog odluke o kazni.

 

Nije u pravu žalitelj kada osporava visinu izrečene kazne, smatrajući da je osuđeniku, koji je bio mlađi punoljetnik u vrijeme počinjenja kaznenog djela, kazna previsoko odmjerena.

 

Žalitelj zanemaruje kako iz odredbe čl. 91. st. 4. ZPSKS-EU, jasno, proizlazi da će se kazna zatvora, iz dostavljene presude, uskladiti s domaćim pravom samo ako prelazi najveću, domaćim pravom, propisanu kaznu zatvora za isto ili slično kazneno djelo. Tada će se kazna uskladiti na način da će se izreći maksimalna, domaćim pravom, propisana kazna za isto ili slično kazneno djelo.

 

Prvostupanjski sud je, pravilno, utvrdio kako kazneno djelo zbog kojeg je žalitelj osuđen u Republici Sloveniji, sadrži sva bitna obilježja kaznenog djela pomaganja u utaji poreza ili carine iz čl. 256. st. 3. u vezi sa st. 1. i čl. 38. KZ/11. Za ovo kazneno djelo, domaćim pravom, propisana je kazna zatvora od jedne do deset godina. Dakle, kazna zatvora u trajanju osam mjeseci, na koju je žalitelj osuđen u Republici Sloveniji, ne prelazi najveću, domaćim pravom, propisanu kaznu zatvora za odnosno kazneno djelo.

 

Stoga nije u pravu žalitelj kada, upirući na sudsku praksu u Republici Hrvatskoj, te mogućnost ublažavanja kazne iz čl. 48. i 49. KZ/11., tvrdi da je prvostupanjski sud bio dužan primijeniti blažu kaznu od kazne izrečene u državi izdavanja.

 

S obzirom na izloženo, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da su ispunjene sve zakonske pretpostavke iz čl. 91. ZPSKS-EU za priznanje i izvršenje strane presude, kao i da ne postoje osnove za odbijanje priznanja i izvršenja iz čl. 94. ZPSKS-EU.

 

Prigovori žalitelja kojima ističe nastup novih okolnosti, kojih nije bilo kad se priznavala i preuzimala strana presuda, ili sud za njih nije znao iako su postojale, mogu biti osnova za podnošenje izvanrednog pravnog lijeka, obnove kaznenog postupka. Međutim, primjenom čl. 94. ZPSKS-EU, ne predstavljaju osnovu za odbijanje priznanja strane presude i izvršenja izrečene kazne zatvora prema čl. 89. ZPSKS-EU.

 

Zato je osnovano priznata citirana presuda Republike Slovenije, i zato je osnovano nad osuđenikom određeno izvršenje kazne zatvora u trajanju osam mjeseci.

 

Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene ni bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Imajući u vidu navedeno, primjenom čl. 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 27. kolovoza 2020.