- 1 -              I Kž 456/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 456/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika Z. Ž., zbog kaznenih djela iz članka 179.a i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 65/15. – ispravak, 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 6. kolovoza 2020. broj Ik I-398/2020-7, u sjednici održanoj 27. kolovoza 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

 

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, pod točkom I. izreke na temelju članka 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11-19), članka 157. stavka 1. i članka 159. stavka 3. Zakona o izvršavanju kazne („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00. - ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. - ispravak, 11/02. - ispravak, 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje: ZIKZ), zatvorenik Z. Ž. uvjetno je otpušten s izdržavanja jedinstvene kazne zatvora u trajanju 1 (jedne) godine na koju je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 13. siječnja 2020. broj Kzd-207/2019. zbog kaznenih djela iz članka 179.a i članka 177. stavka 2. KZ/11. Nadalje, mjesto prebivališta zatvorenika na uvjetnom otpustu je u S., G., ..., dok uvjetni otpust traje od dana otpuštanja s izdržavanja kazne zatvora pa do isteka kazne, odnosno do 29. rujna 2020.

 

Pod točkom II. izreke tog rješenja, a na temelju članka 62. stavka 2. točaka 11. i 12. KZ/11-19, zatvoreniku su naložene posebne obveze da se u roku od tri dana po uvjetnom otpuštanju javi sucu izvršenja Županijskog suda u Zagrebu, Policijskoj postaji S., Policijske uprave zagrebačke i Probacijskom uredu Z. te da se ne približava niti uznemirava žrtvu J. Ž.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, bez navođenja žalbene osnove, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da je podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se odbije prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust.

 

U skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), koji se u smislu odredbe članka 44. stavka 2. ZIKZ-a primjenjuje u ovom postupku, spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

              Žaleći se protiv odluke prvostupanjskog suda da se zatvorenik Z. Ž. otpusti na uvjetni otpust s izdržavanja kazne zatvora, državni odvjetnik smatra da nisu ispunjeni uvjeti za otpuštanje zatvorenika s izdržavanja kazne zatvora iz članka 59. KZ/11-19, s obzirom na činjenicu da se radi o pravomoćno osuđivanoj osobi, a da izdržavanje jedinstvene kazne zatvora nije polučilo rezultate, budući da je program izdržavanje te kazne ocijenjen razinom zadovoljava, da je kriminalni povrat procijenjen od srednjeg prema visokom, dok zatvorenik počinjena kaznena djela opravdava alkoholiziranim stanjem, pa čak smatra odgovornom i bivšu suprugu. Zbog svega navedenog, državni odvjetnik smatra da se u odnosu na zatvorenika do sada izdržanom kaznom nije ostvarila svrha kažnjavanja i da je nužno da on nastavi s izdržavanjem kazne.

 

Protivno ovakvim žalbenim navodima državnog odvjetnika, ocjena je i ovog suda da podaci u spisu predmeta na koje upućuje državni odvjetnik, nisu od odlučnog značaja kod procjene zatvorenikovog ponašanja na slobodi u smislu mogućnosti počinjenja novog kaznenog djela te da nije riječ o takvim okolnostima koje bi same za sebe ili zajedno s ostalim utvrđenim okolnostima trebale dovesti do zaključka da prijedlog Zatvora u Z. za uvjetni otpust zatvorenika ne treba prihvatiti, kako to neopravdano tvrdi žalitelj.

 

Stoga je, a prihvaćajući razloge prvostupanjskog suda, prijedlog Zatvora u Z. za uvjetni otpust zatvorenika Z. Ž. trebalo prihvatiti i pustiti ga na uvjetni otpust, cijeneći pritom prije svega okolnost da je zatvoreniku od ukupno izrečene jedinstvene kazne zatvora ostalo za izdržati oko mjesec dana, činjenicu da je tijekom izdržavanja te kazne zatvora bio radno angažiran na različitim poslovima i uključen u zajednicu UZOR (uspjeh, zajedništvo, odgovornost i rad), da počinjena kaznena djela priznaje, okolnost da ima osiguran postpenalni prihvat na adresi različitoj od oštećenice, sada već bivše supruge, kao i osigurano zaposlenje u trgovačkom društvu koje trenutno vodi njegov punoljetni sin, a koje okolnosti umanjuju vjerojatnost kriminalnog povrata. Osim toga, zatvoreniku su određene i posebne obveze, koje će mu po otpuštanju s izdržavanja kazne pomoći da s uspjehom do kraja provede resocijalizaciju u procesu prilagođavanja društvenoj sredini.

 

Stoga je, budući da žalbom državnog odvjetnika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 27. kolovoza 2020.