Poslovni broj: 3 Gž-666/2018-2

1

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Srđana Kuzmanića kao predsjednika vijeća, Marije Vetme  kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Emira Čustovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. H., OIB….., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u G., Građansko upravni odjel G., protiv tuženice  R. Š. (M.), OIB…., iz B. D., D. L., sada u E., koju zastupan punomoćnik J. T., odvjetnik u K.., radi novčane tražbine - stjecanja bez osnove, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću broj 7 P-60/2017-13 od 13. srpnja 2018., u sjednici održanoj 26. kolovoza 2020.

 

p r e s u d i o j e

 

              Žalba se djelomično uvažuje, a djelomično odbija kao neosnovana tako da se presuda Općinskog suda u Gospiću broj 7 P-60/2017-13 od 13. srpnja 2018.:

 

a) preinačuje u dijelu točke 1. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Nalaže se tuženici da tužiteljici plati svotu od 29.760,22 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. listopada 2015. do dana plaćanja po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope HNB-a na stanje kredita za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena"

i u tom dijelu tužbeni zahtjev prihvaća;

 

- u točki 2 izreke tako da točka 2 izreke glasi:

 

- Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u svoti od 3.062,12 kn u roku od 15 dana;

 

b) potvrđuje u preostalom dijelu točke 1. izreke.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

 

"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

'1. Nalaže se tuženiku da tužitelju R. H. plati iznos od 161.760,22 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 7. srpnja 2015. pa do isplate i to prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. uvećanjem prosječne kamatne stope HNB-a na stanja kredita za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

kao i troškove ovog postupka sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope HNB-a na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

 

sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.'

 

2. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 5.984,00 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

Protiv navedene presude pravodobnu žalbu izjavila je tužiteljica zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti ili pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U žalbi žaliteljica u bitnom osporava pravilnost primjene i tumačenja odredbe članka 1117. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) te ukazuje na brojnu praksu županijskih sudova i Vrhovnog suda R. H. u kojima je izraženo shvaćanje suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda.

 

Žaliteljica u žalbi osporava i parnični trošak u dijelu kojim je tuženici dosuđen trošak nagrade odvjetniku za sastav odgovora na tužbu u svoti od 2.500,00 kn (prema tvrdnjama žaliteljice odgovor na tužbu nije dostavljen), a osporava i trošak pristojbu u iznosu od 984,00 kn koji trošak tužitelj nije tražio.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Predmet spora i u ovom stadiju postupka jest tužiteljičin zahtjev za povrat stečenog bez osnove u svoti od 161.760,22 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7. srpnja 2015. do dana plaćanja koji iznos predstavlja glavnicu te obračunate zatezne kamate na glavnicu i troškove postupka isplaćenog tuženici u ovršnom postupku koji je vođen pred Općinskim sudom u G. pod brojem Ovr…. radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine na temelju ovršne isprave - presude Općinskog suda u G., S. službe u K. poslovni broj P… od 20. travnja 2010. koja je preinačena presudom Županijskog suda u K., S. služba u G. poslovni broj Gž… od 21. travnja 2011.,a kojom je naloženo R. H. nadoknaditi ovdje tuženici R. Š. iznos od 132.000,00 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 20. travnja 2010. i nadoknaditi parnične troškove. Drugostupanjsku presudu je (u dijelu kojim je djelomično prihvaćena tužiteljeva žalba i preinačena presuda prvostupanjskog suda ) presudom broj Rev… od 7. srpnja 2015. preinačio Vrhovni sud i odbio kao neosnovanu tužiteljevu žalbu te potvrdio prvostupanjsku presudu i naložio tužiteljima naknaditi tuženici trošak revizijskog postupka u svoti od 15.000,00 kn u roku od 8 dana.

 

Prvostupanjski je sud utvrdio i proizlazi iz procesne građe:

 

- da je tužiteljica temeljem točke 1. presude Županijskog suda u K., S. službe u G. broj Gž… od 21. travnja 2011., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u G., S. službe u K. broj P…. od 20. travnja 2010., u ovršnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u G. pod brojem Ovr….., dakle u postupku prisilnog ostvarenja tražbine, isplatila tuženici svotu od ukupno 161.760,22 kn 12. rujna 2012.;

 

- da je tuženici navedeni iznos isplaćen iz osnove naknade štete u iznosu od 132.000,00 kn, zakonskih zateznih kamata na glavnicu iznos od 26.501,26 kn, troškova izvršenja u iznosu od 3.162,96 kn i naknade u iznosu od 96,00 kn odnosno ukupno 161.760,22 kn;

 

- da je tužiteljica iznos od 132.000,00 kn platila tuženici iz osnove naknade neimovinske štete zbog smrti oca;

 

- da je presuda Županijskog suda u K., S. služba u G. broj Gž…. od 21. travnja 2011. preinačena odlukom V. suda R. H. broj Rev….. od 7. srpnja 2015. kojim je odbijena tužiteljeva žalba i potvrđena presuda Općinskog suda u G., S. služba u K. broj P…. od 20. travnja 2010.

 

Iz procesne građe proizlazi da je tuženičin punomoćnik odluku Vrhovnog suda primio 19. listopada 2015.

 

Prvostupanjski je sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev pogrešno protumačivši odredbu članka 1117. stavak 2. ZOO-a s obrazloženjem da je tuženica pošteni stjecatelj naknade neimovinske štete.

 

Pravilno je prvostupanjski sud odbio dio zahtjeva kojim je tužiteljica zahtijevala iznos od 132.000,00 kn iz osnove glavnice odnosno naknadu neimovinske štete isplaćene na temelju pravomoćne presude pozivom na odredbu članka 1117. stavak 1. ZOO-a. Prvostupanjski je sud međutim propustio obvezati tuženicu na povrat primljenog iznosa po osnovi kamata na glavnicu i troškova koje iznose je tuženica dužna vratiti zajedno s kamatama od trenutka primitka revizijske odluke, kada je postala nepoštena stjecateljica.

 

Odredbom članka 1117. stavak 1. ZOO-a koji odgovara odredbi članka 216. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91) propisano je da se ne može tražiti vraćanje neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog povrede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, ako je isplata izvršena savjesnom pribavitelju.

 

U primjenu i tumačenje navedene zakonske odredbe izraženo je i pravno shvaćanje u odlukama Vrhovnog suda R. H. (primjerice u odluci broj Revr… od 31. kolovoza 2016., Rev….. od 17. prosinca 2019.) da se navedena odredba ne odnosi na sporedne zahtjeve za isplatu zateznih kamata i troškova postupka jer se kod ispunjavanja izvanugovorne obveze naknade štete davanjem naknade u novcu kao obliku popravljanja štete, zatezne kamate plaćaju na tu novčanu obvezu, pa stoga ne mogu predstavljati njezin dio, a time ne mogu niti u primjeni odredbe članka 1117. ZOO-a dijeliti pravnu sudbinu neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete.

 

Stoga je pravilno sud postupio kada je odbio zahtjev za glavnicu tj. naknadu neimovinske štete pa je u tom dijelu valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu kako je odlučeno u točki b) izreke ove drugostupanjske presude temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, dok je u preostalom dijelu točke 1. izreke valjalo prvostupanjsku presudu preinačiti i tužiteljici dosuditi 29.760,22 kn od kojeg zatezne kamate na glavnicu u iznosu od 26.501,26 kn , 3.162,96 kn iz osnove troškova i 96,00 kn iz osnove troška prisilne naplate u FIN-i, pa je u tom dijelu valjalo prihvatiti zahtjev sa zateznim kamatama od dana primitka odluke Vrhovnog suda uručene tužiteljičinom punomoćniku. Stoga je u tom dijelu tužiteljičinu žalbu valjalo uvažiti i prvostupanjsku presudu u točki 1. preinačiti kako je odlučeno u točki a) izreke ove drugostupanjske presude temeljem odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a.

 

Ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odluci o parničnim troškovima jer je tužiteljičin uspjeh u parnici 18 %, a tuženičin 82 %.

 

Tužiteljici pripadaju troškovi ( zatraženi u zahtjevu koji prileži na stranici 45. spisa ): za sastav tužbe iznos od 2.500,00 kn, za pristup ročištu 30. listopada 2017. iznos od 250,00 kn, za pristup ročištu 1. veljače 2018. iznos od 1.250,00 kn, pristup ročištu 12. veljače 2018. iznos od 250,00 kn, pristup ročištu 3. srpnja 2018. iznos od 2.500,00 kn, odnosno ukupno 6.750,00 kn. S obzirom da je tužiteljica uspjela u parnici 18 % pripadaju joj troškovi u svoti od 1.215,00 kn.

 

Tuženici pripada trošak sastava odgovora na tužbu u svoti od 2.500,00 kn (prileži na stranici 34. i 35. spisa), pristup na ročište 3. srpnja 2018.  iznos od 2,500,00 kn, dakle ukupno 5.000,00 kn. Obzirom na uspjeh od 82% tuženici pripada trošak nagrade odvjetniku u svoti od 4.100,00 kn. Tuženici pripada i trošak pristojbe odgovora na tužbu u svoti od 177,12 kn, pa tuženičin ukupan trošak iznosi 4.277,12 kn.

 

Naime, odredbom članka. 4. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 118/18 – dalje: ZSP) propisano je da obaveza plaćanja pristojbe, ako tim zakonom nije drukčije propisano, za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Iz navedene odredbe, koja je u odnosu na druge specijalna u pogledu propisivanja obveznika plaćanja sudske pristojbe za odgovor na tužbu i njezina dospijeća, jasno proizlazi da obaveza plaćanja sudske pristojbe za odgovor na tužbu nije nastala prije pravomoćnog završetka postupka, zbog čega će sud u naplati ove pristojbe razmjerno uspjehu u parnici teretiti tuženicu da plati 12 % pristojbe.

 

Kada se od iznosa koji pripada tuženici (4.277,12 kn) odbije svota koja pripada tužiteljici (1.215,00 kn), tužiteljica je obvezna naknaditi tuženici svotu od 3.062,12 kn parničnih troškova radi čega je preinačena točka 2. izreke temeljem odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a.

 

Dubrovnik, 26. kolovoza 2020.

 

Predsjednik vijeća:

 

Srđan Kuzmanić