Broj: Rev 1660/09

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, te Davorke Lukanović-Ivanišević, Đure Sesse, Mirjane Magud i Jasne Guštek, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Š. iz Ž., zastupanog po punomoćniku K. G., odvjetniku u Ž., protiv tuženika Đ. M. iz Ž., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-88/09-3 od 20. listopada 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Županji broj P-508/08-13 od 24. listopada 2008., u sjednici održanoj 19. svibnja 2011.,

p r e s u d i o   j e

              Djelomično se prihvaća revizija tuženika i preinačava presuda Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-88/09-3 od 20. listopada 2009. i presuda Općinskog suda u Županji broj P-508/08-13 od 24. listopada 2008., u dijelu u kojem je udovoljeno tužbenom zahtjevu da se tužitelj utvrdi vlasnikom nekretnine kč.br. 1316 kuća, dvorište i livada sa 1672 m2, upisane u zk.ul. … k.o. Ž., tako što se taj dio tužbenog zahtjeva odbija kao neosnovan.

              U preostalom se dijelu revizija tuženika odbija kao neosnovana.

              Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

              Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužitelj kao kupac, temeljem kupoprodajnog ugovora od 25. rujna 1998. sklopljenim s tuženikom kao prodavateljem, te potom i u cijelosti izvršene isplate ugovorene kupovnine tuženiku, stekao pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u zk.ul. … k.o. Ž., kč.br. 1316 kuća dvorište i livada sa 1672 m2, što da je tuženik dužan priznati tužitelju i izdati mu valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis njegovog vlasništva u zemljišnim knjigama, u roku od 15 dana, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda.

              Ujedno je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 9.150,00 kn, u roku od 15 dana.

              Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.

              Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik, pozivom na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predlaže da se revizija prihvati i nižestupanjske presude ukinu. Traži i troškove revizije.

              U odgovoru na reviziju tužitelj se reviziji usprotivio smatrajući ju prije svega nedopuštenom, a potom i neosnovanom, pa je predložio da se odbaci, odnosno odbije. Traži i trošak odgovora na reviziju.

              Revizija je djelomično osnovana.

              Ovaj je revizijski sud ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi iz čl. 392.a) st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08 i 123/08 – dalje ZPP) u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u okviru određeno navedenih razloga u reviziji, a pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

              Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ne nalazi se da bi u njenom donošenju bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

              Iako se u svojoj reviziji tuženik poziva na bitne povrede odredaba parničnog postupka, on ih određeno u reviziji ne iznosi, zbog čega se ostalim bitnim povredama odredaba parničnog postupka ovaj sud nije bavio, osim onom na koju pazi po službenoj dužnosti.

              I materijalno je pravo u postupku pravilno primijenjeno, ali samo u onom dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju izdati tabularnu ispravu za upis prava vlasništva na prijepornoj nekretnini, dok je u preostalom dijelu, a u kojem se tužitelja utvrđuje vlasnikom nekretnine, materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

              Naime, u ovom je postupku tužitelj zatražio tužbenim zahtjevom da se utvrdi da je stekao vlasništvo s osnove kupoprodaje nekretnine označene kč.br. 1316 kuća, dvorište i livada sa 1672 m2, upisane u zk.ul. 3549 k.o. Županja. Zatražio je i da se naloži tuženiku izdavanje tabularne isprave za upis njegovog prava vlasništva na navedenoj nekretnini u zemljišnim knjigama.

              Odredbom iz čl. 120. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96 i 68/98 - dalje ZV) propisano je da se pravo vlasništva na nekretnini stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

              Pozivom na tu zakonsku odredbu, tužbeni zahtjev u svom prvom dijelu utvrđenja prava vlasništva stečenog kupoprodajom ukazuje se zato neosnovanim.

              Kako su stoga u tom dijelu nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, kada su tom dijelu tužbenog zahtjeva udovoljili, valjalo je za taj dio prihvatiti reviziju tuženika i pobijanu presudu u tom dijelu preinačiti, na način da se taj dio tužbenog zahtjeva odbija i tako odlučiti za taj dio kao u izreci, a pozivom na odredbu iz čl. 395. st. 1. ZPP.

              Glede odluke po tužbenom zahtjevu na izdavanje tabularne isprave valja reći sljedeće.

              U postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a od tih je utvrđenja pošao i sud drugog stupnja, da su stranke 25. rujna 1998. sklopile kupoprodajni ugovor kojim je tuženik tužitelju prodao samovlasništvo svojih nekretnina upisanih u zk.ul. … k.o. Ž. i to kč.br. 1316/2 – kuća, dvorište i livada sa 1672 m2, za cijenu od 50.000 tadašnjih DEM, obročno mjesečno na rok od 10 godina, s time da je prvi obrok od 500 DEM dospio 14. rujna 1998., a kupoprodajna cijena uvećana za kamate ugovorena je u iznosu od ukupno 62.000 tadašnjih DEM. Utvrđeno je da je tužitelj stupio u posjed kupljene nekretnine odmah i da je cijenu isplatio u ugovorenom roku.

              Slijedom utvrđenja da je tužitelj kupio cijelu nekretninu tuženika, pravilno su nižestupanjski sudovi prihvatili tužbeni zahtjev i naložili tuženiku izdavanje tabularne isprave, jer je kupoprodajni ugovor u potpunosti realiziran.

              Naime, u postupku je utvrđeno da je prava volja stranaka bila upravo ona izražena i u navedenom kupoprodajnom ugovoru, u onom dijelu gdje se navodi da tužitelj kupuje od tuženika samovlasništvo cijele nekretnine.

              Prema tome, sukladno odredbi čl. 71. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96 i 91/96 – dalje ZOO) propisano je da ako je ugovor sklopljen u posebnoj formi, bilo na temelju zakona bilo voljom stranaka, važi samo ono što je u toj formi izraženo.

              Propisano je, doduše, da će pravovaljane biti istovremeno i usmene pogodbe o sporednim točkama o kojima u formalnom ugovoru nije ništa rečeno, ako nisu u opreci sa njegovim sadržajem ili ako nisu protivni cilju zbog kojeg je forma propisana.

              Prema odredbi čl. 99. ZOO proizlazi da se odredbe ugovor primjenjuju onako kako glase, a pri tumačenju spornih odredbi da se ne treba držati doslovnog značenja upotrijebljenih izraza, već treba istražiti zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim tim zakonom.

              Slijedom utvrđenja nižestupanjskih sudova ne proizlazi da bi se parnične stranke, prilikom kupoprodaje sporne nekretnine, dogovorile na način da se prodaje samo jedan njezin dio, zbog čega je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da je zajednička namjera stranaka bila prodaja cijele nekretnine, a ne njezinog dijela.

              Navedeni zaključci nižestupanjskih sudova revizijskim navodima nisu dovedeni u sumnju.

              Revizijskim navodima kojima se pobija utvrđeno činjenično stanje ovaj se revizijski sud nije ovlašten baviti jer to nije dopušten revizijski razlog, sukladno odredbi iz čl. 385. ZPP.

              Kako stoga odluka suda nije dovedena u sumnju u onom dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev za izdavanje tabularne isprave, valjalo je reviziju u tom dijelu kao neosnovanu odbiti i tako odlučiti kao u izreci ove presude, pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.

              Trošak odgovora na reviziju tužitelju se ne dosuđuje, jer on nije bio potreban u ovoj revizijskoj fazi postupka, sukladno odredbi iz čl. 155., u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 19. svibnja 2011.