- 1 -              Rev 1481/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1481/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja H. B., OIB: ..., iz P. S., i II. tužitelja V. B., OIB: ..., iz P. S., koje zastupa punomoćnica L. R., odvjetnica iz Odvjetničkog društva L. R. d.o.o. u Đ., protiv tuženika G. d.d., OIB: ..., Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji II. tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-4078/14-2 od 22. listopada 2015., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-60/14-13 od 29. travnja 2014., u sjednici održanoj 26. kolovoza 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

I.              Prihvaća se revizija II. tužitelja te se preinačuje presuda i rješenje Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-4078/14-2 od 22. listopada 2015., u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-60/14-13 od 29. travnja 2014., u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev II. tužitelja kojim potražuje od tuženika isplatu iznosa od 75.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. studenog 2013. do isplate, kao i u dijelu u kojem je naloženo II. tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 2.307,80 kn, i sudi:

 

Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-60/14-13 od 29. travnja 2014. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti II. tužitelju iznos od 75.000,00 kn sa zateznim kamatama od 1. studenoga 2013. do isplate.

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.307,80 kn, kao neosnovan.

 

II.              Nalaže se tuženiku naknaditi II. tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 7.242,04 kn, u roku od 15 dana.

 

III.              Nalaže se tuženiku naknaditi II. tužitelju trošak revizije u iznosu od 1.875,00 kn, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku naknaditi I. tužitelju iznos od 71.000,00 kn, a II. tužitelju iznos od 76.000,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose štete sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima počevši od 1. studenog 2013. do isplate, te im naknaditi parnične troškove u iznosu od 28.968,13 kn.

 

Drugostupanjskom presudom i rješenjem djelomično je odbijena žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti I. tužitelju iznos od 71.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 70.000,00 kn od 1. studenog 2013. do isplate, a na iznos od 1.000,00 kn od 29. travnja 2014. do isplate, kao i u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti II. tužitelju 1.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 29. travnja 2014. do isplate, dok je preinačena prvostupanjska presuda u preostalom dijelu na način da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev II. tužitelja kojim potražuje od tuženika isplatu iznosa od 75.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. studenog 2013. do isplate, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 1.000,00 kn za razdoblje od 1. studenog 2013. do 28. travnja 2014., te je odbijen kao neosnovan i zahtjev I. tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 1.000,00 kn za razdoblje od 1. studenog 2013. do 28. travnja 2014. Nadalje je naloženo tuženiku naknaditi I. tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 21.726,09 kn, dok je II. tužitelju naloženo naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 2.307,80 kn.

 

Protiv drugostupanjske odluke, u dijelu u kojem je preinačena prvostupanjska presuda te je odbijen tužbeni zahtjev II. tužitelja za isplatu iznosa od 75.000,00 kn sa zateznim kamatama od 1. studenoga 2013. do isplate i naloženo II. tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.307,80 kn, II. tužitelj podnosi reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) te predlaže da revizijski sud drugostupanjsku odluku u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Potražuje i troškove revizijskog postupka.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je dopuštena i osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Prema stavku 3. tog članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Revident smatrajući ga važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni naznačuje materijalnopravno pitanje:

 

''Da li se trajnija zajednica života braće svodi isključivo na zajedničko stanovanje ili može postojati i u slučaju kada ne stanuju u istom stanu ili kući te je svaki zasnovao svoju obiteljsku zajednicu, ali su u svakodnevnom životu upućeni jedni na druge, snažno emocionalno povezani, u svakodnevnom kontaktu i druženju radeći zajednički na poljoprivrednom gospodarstvu pomažući si radom ali i ekonomski i sl., a što ukazuje na trajniju zajednicu života te samim time na ispunjenje pretpostavke iz čl. 1101. st. 2. ZOO za dosuđivanje naknade nematerijalne štete za duševne boli zbog smrti bliske osobe i u tom slučaju?''.

 

Obrazlažući razlog važnosti za naznačeno pitanje revident se poziva na pravno shvaćanje revizijskog suda izneseno u odlukama poslovni broj Rev 673/06-2 od 15. veljače 2007. i Rev 398/11-2 od 3. listopada 2012., tvrdeći da je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjem revizijskog suda zauzetom u navedenim odlukama.

 

Predmet spora je zahtjev I. i II. tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog smrti bliskog srodnika – oca I. tužitelja, odnosno brata II. tužitelja, povodom štetnog događaja – prometne nezgode 21. rujna 2013., te za naknadu imovinske štete koja se odnosi na troškove crnine.

 

Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, prema kojem je II. tužitelj (rođen 1978.) bio snažno emotivno povezan sa sada pok. bratom M. B., te su od II. tužiteljeva rođenja do preseljenja M. B. s obitelji u susjednu kuću oko 1995. živjeli u zajedničkom kućanstvu, no i nakon što se je M. preselio u neposredno susjedstvo, između braće se, iako više nisu živjeli u istoj kući i zajedničkom kućanstvu i svaki od njih je zasnovao vlastitu obiteljsku zajednicu, nastavila emocionalna i ekonomska povezanost, jer su braća i nadalje bila u svakodnevnom međusobnom kontaktu, družili se unutar i izvan domaćinstva, zajedno radili na poljoprivrednom gospodarstvu, međusobno si svakodnevno pomagali u radu i životu, prvostupanjski sud je, na temelju odredbe čl. 1101. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO), II. tužitelju dosudio naknadu neimovinske štete zbog smrti brata u iznosu 75.000,00 kn s pripadajućim kamatama.

 

Međutim, drugostupanjski sud ocjenjuje da unatoč bliskim emocionalnim odnosima te svakodnevnim kontaktima u situaciji kada je svaki od braće imao svoju zasebnu obiteljsku i ekonomsku zajednicu bez obzira na blizinu stanovanja, nisu ispunjeni uvjeti da se II. tužitelju dosudi naknada štete za duševne bolove zbog smrti brata, jer među njima nije postojala trajnija zajednica života, čime je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 1101. st. 2. ZOO, slijedom čega je preinačio prvostupanjsku presudu i u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev II. tužitelja.

 

U odlukama revizijskog suda na koje se kao razlog važnosti naznačenog pitanja pozvao revident zauzeto je shvaćanje prema kojem se trajnija zajednica života braće i sestara ne svodi se isključivo na zajedničko stanovanje, već može postojati i u slučaju kada ne stanuju u istom stanu ili kući, ali su u svakodnevnom životu upućeni jedni na druge, međusobno se pomažu i sl., što može ukazivati na trajniju zajednicu života, te samim time na ispunjenje pretpostavki iz čl. 1101. st. 2. ZOO za dosuđivanje naknade neimovinske štete zbog smrti bliske osobe i u tom slučaju.

 

Slijedom navedenog proizlazi da je u odnosu na naznačeno pitanje revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

 

Stoga je po ocjeni ovog suda naznačeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu čl. 382. st. 2. ZPP, pa je revizija dopuštena.

 

U smislu prednjeg, a polazeći od odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo.

 

Polazeći od utvrđenja prvostupanjskog suda, ovaj revizijski sud nalazi pravilnom ocjenu prvostupanjskog suda da je između II. tužitelja i njegovog sada pok. brata postojala trajnija zajednica života i bez obzira na činjenicu bratova preseljenja, jer su braća i nakon toga bili upućeni jedni na druge u svakodnevnom životu i međusobno si pomagali, radili zajedno na poljoprivrednom gospodarstvu, s time da su bili i emocionalno povezani.

 

Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1101. st. 2. ZOO, pa je ovaj sud prihvatio reviziju II. tužitelja i drugostupanjsku odluku u pobijanom dijelu preinačio na način da je žalbu tuženika protiv prvostupanjske presude odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu (čl. 395. st. 1. ZPP).

 

Kako je nakon preinačenja drugostupanjske presude izmijenjen i uspjeh stranaka, te II. tužitelj samo u neznatnom dijelu nije uspio u sporu, valjalo je istome na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u vezi sa čl. 154. st. 3. ZPP dosuditi trošak parničnog postupka u preostalom iznosu od 7.242,04 kn, a uzimajući u obzir da je prvostupanjski sud tužiteljima, zastupanim po istom odvjetniku, pravilno odmjerio troškove parničnog postupka u iznosu od 28.968,13 kn, a drugostupanjski sud je I. tužitelju od navedenog iznosa dosudio iznos od 21.726,09 kn prema njegovom udjelu zahtjeva od 75%.

 

S obzirom da je revident uspio u reviziji s naznačenim pitanjem, sukladno čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP, pripada mu i trošak sastava revizije u iznosu od 1.875,00 kn prema Tbr. 10. toč. 6. i Tbr. 42. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15).

 

Zagreb, 26. kolovoza 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Željko Glušić, v.r.