Broj: Rev 835/09

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića, Viktorije Lovrić, Branka Medančića i Marine Paulić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Š. iz I., kojeg zastupa punomoćnik J. A., odvjetnik u D., protiv tuženika L. M. iz S., kojeg zastupa punomoćnik A. Š., odvjetnik u S., radi iseljena i predaje u posjed te po protutužbi tuženika L. M. iz S., kojeg zastupa A. Š., odvjetnik u S., protiv tužitelja D. Š. iz I., kojeg zastupa punomoćnik J. A., odvjetnik u D., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-2774/07 od 10. siječnja 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Supetru broj P-624/03 od 20. prosinca 2006., u sjednici održanoj 25. svibnja 2011.,

p r e s u d i o   j e

              Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

              Presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-2774/07 od 10. siječnja 2008., potvrđena je presuda Općinskog suda u Supetru broj P-624/03 od 20. prosinca 2006. u dijelu pod toč. II. izreke kojim je odbijen protutužbeni zahtjev i toč III. izreke u dijelu odluke o parničnim troškovima.

              Protiv drugostupanjske presude tuženik-protutužitelj je podnio reviziju pobijajući je iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava predloživši ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

              Tužitelj-protutuženik nije odgovorio na reviziju.

              Revizija nije osnovana.

              Revizijski sud je pobijanu presudu ispitao u okviru razloga određeno navedenih u reviziji u smislu odredbe čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – dalje: ZPP).

              Predmet spora u revizijskoj fazi postupka je protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja kao poštenog posjednika radi isplate iznosa 127.640,00 kn na ime naknade za učinjene nužne i korisne troškove koje je imao u smislu odredbe čl. 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 173/00, 114/01, 79/06 i 141/06 – dalje: ZV).

              U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

              - da je tužitelj-protutuženik nekretninu označenu kao čest. zem. 1242/15 K.O. S., u naravi stambena kuća s dvorištem, kupio od zemljišnoknjižne vlasnice I. G. iz N. S. temeljem ugovora o prodaji od 22. prosinca 1999. ovjerenog u potpisu prodavateljice također 22. prosinca 1999.,

              - da je tuženik-protutužitelj ušao u posjed opisane nekretnine na temelju rješenja Komisije za privremeno preuzimanje i korištenje imovine Općine S. od 20. kolovoza 1997. donesenog na temelju odredbe tada važećeg Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom ("Narodne novine" broj 73/95, 7/96 i 100/97),

              - da je tuženik-protutužitelj zatražio izradu troškovnika za izvođenje određenih građevinskih radova na objektu „stambena kuća S.“ i da je trgovačko društvo „Đ. c.“ iz S., sačinilo troškovnik prema kojem bi izvođenje radova stajalo 133.600,00 kn,

              - da je tužitelj-protutuženik priznao tuženiku trošak postavljanja električne grijalice (1.000,00 kn), postavljanja ormara i mjerila za struju (4.000,00 kn), postavljanje i brušenje parketa (960,00 kn), u ukupnom iznosu 5.360,00 kn.

              Na temelju takvog utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi utvrđuju da je tuženik-protutužitelj bio pošteni posjednik u trenutku stupanja u posjed predmetnog stana te da u smislu odredbe čl. 164. ZV ima pravo držati stvar dok mu ne bude nadoknađeni nužni i korisni troškovi, pa zaključuju da tužitelj nije dokazao nužne i korisne troškove na predmetnom objektu odnosno nije dokazao je li imao i u kojem iznosu navedene troškove iznad iznosa 5.960,00 kn, koje je tužitelj protutuženik priznao, slijedom čega prihvaćaju tužbeni zahtjev u iznosu 5.960,00 kn jer se radi o nespornoj činjenici, dok u preostalom dijelu odbijaju tuženika-protutužitelja sa postavljenim protutužbenim zahtjevom, jer nije dokazao da je doista imao navedene troškove.

Prema odredbi čl. 164. ZV zahtjeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni.

              Imajući na umu odredbu čl. 164. ZV, te činjenice utvrđene po nižestupanjskim sudovima, pravilno su i po ocjeni ovog suda nižestupanjski sudovi primijenili naprijed navedenu zakonsku odredbu i zaključili da tuženik-protutužitelj nije dokazao je li imao troškove koji su se mogli smatrati nužnim i korisnim za predmetni objekt, a preko iznosa 5.960,00 kn koji su tijekom postupka utvrđeni nespornim.

              Ovaj sud prihvaća pravni zaključak nižestupanjskih sudova kao jasne i valjane razloge sadržane u obrazloženju nižestupanjskih odluka. Naime, tuženik-protutužitelj u reviziji ne navodi bilo koji razlog koji bi osnovano doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanih odluka.

              Prema tome, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 164. ZV kada su odbili tužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja za iznos 127.640,00 kn, te obvezali tužitelja-protutuženika na isplatu iznosa 5.960,00 kn, pa je neosnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

              Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 25. svibnja 2011.