1               Poslovni broj: Gž Ob-573/2020-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ob-573/2020-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Ankice Matić, predsjednice vijeća, te Dragice Samardžić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić, članice vijeća, u pravnoj stvari pravnoj tužitelja L. H., OIB: …, iz Kanade, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Z. K. i D. D. u B., protiv tuženice mlt. A. H., OIB: …, iz B., B. koju zastupa majka i zakonska zastupnica I. H., OIB: …, iz B., a nju punomoćnica R. P. Š., odvjetnica u B., radi smanjenja iznosa za uzdržavanje maloljetnog djeteta, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P Ob-97/2019-27 od 26. ožujka 2020., u sjednici održanoj 26. kolovoza 2020.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P Ob-97/2019-27 od 26. ožujka 2020.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom je presudom odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„L. H. OIB: …, iz Kanade, dužan je za uzdržavanje svoje maloljetne kćeri A. H., OIB: …, iz B., rođene..., doprinositi od 7. siječnja 2019., umjesto iznosa od 2.300,00 kn mjesečno prema Presudi broj P Ob-77/18 Općinskog suda u Bjelovaru od 4. listopada 2018., iznos od 1.000,00 kn mjesečno, sve dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti."

 

Odlukom o troškovima postupka naloženo je tužitelju da naknadi mlt. tuženici parnične troškove u iznosu od 1.250,00 kuna.

 

Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07, 96/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 43/13 i 89/14, 70/19, dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači na način da se smanji iznos uzdržavanja koji je tužitelj dužan doprinositi za uzdržavanje mlt. tuženice.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba nije osnovana.

 

Pobijana presuda sadrži jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti sa sadržajem spisa, a izreka presude nije u proturječju s razlozima presude, pa neutemeljeno tužitelj u žalbi ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

 

U provedenom postupku nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje temeljem odredbe članka 354. stavka 2. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Predmet spora je zahtjev kojim tužitelj zbog promijenjenih okolnosti traži sniženje iznosa uzdržavanja kojega je dužan doprinositi za mlt. tuženicu, kao svoju kćer, od onoga koji je određen ranijom pravomoćnom sudskom odlukom.

 

U postupku nije bilo prijeporno da je presudom suda prvog stupnja poslovni broj P Ob-77/18-23 od 4. listopada 2018. razveden brak između I. H. i L. H., sklopljen 1. ožujka 2014., te da je određeno da će zajedničko maloljetno dijete A. H., rođena ..., stanovati sa majkom, dok je ocu L. H. određena obveza plaćanja uzdržavanja za maloljetnu kćer u iznosu od 300,00 kuna mjesečno počev od 6. travnja 2028. do 4. listopada 2018., a od 5. listopada 2018. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti u iznosu od 2.300,00 kuna mjesečno. Nije prijeporno ni to da iz razloga navedene presude proizlazi da je za maloljetnu A. H. utvrđen ukupan iznos sredstva potrebnih za uzdržavanje u visini od 2.500,00 kuna mjesečno.

 

Među strankama je sporno jesu li se od donošenja navedene presude promijenile okolnosti na temelju kojih je donesena ta odluka na način da je potrebno sniziti iznos uzdržavanja određen predmetnom odlukom.

 

Prvostupanjski je sud po provedenom postupku utvrdio da u vrijeme donošenja ranije presude tužitelj nije imao u vlasništvu nekretnina, da je živio sam u iznajmljenom stanu za koji je plaćao 800 CAD, da je imao troškove za internet, mobitel, električnu energiju, osiguranje automobila, bankovnog računa ukupno 280 CAD mjesečno, odnosno sveukupno sa najmom stana 1080 CAD, da u vrijeme donošenja navedene odluke tužitelj nije bio zaposlen već je tražio posao, da je do mjeseca rujna 2018. tužitelj bio zaposlen u skladištu gdje je ostvarivao plaću od 2560 CAD i u ljetnim mjesecima s osnova prekovremenog rada još 100 do 150 CAD, da je nakon prestanka radnog odnosa još ostvarivao pravo na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor i štednju kroz plaću, da tužitelj sada stanuje sa partnericom – socijalnom radnicom u stanu koji njegova partnerica otplaćuje sa režijama i drugim troškovima koji se odnose na stan i zgradu u ukupnom iznosu od 1.500 CAD, da joj tužitelj daje 500 CAD mjesečno za stan i režije, da plaća osiguranje za osobni automobil 121 CAD mjesečno i 78 CAD mjesečno za mobitel, da sveukupno za troškove stanovanja, mobitela i osiguranje osobnog automobila mjesečno plaća 699 CAD, da je od 7. siječnja 2019. do kraja mjeseca travnja 2019. bio zaposlen u stalnom radnom odnosu na puno radno vrijeme u E. W. P., P. C. (čeličani) gdje je za vrijeme probnog rada ostvarivao 18 CAD po satu, a nakon uspješno završenog probnog rada 19 CAD po satu, da je za puno radno vrijeme od 40 sati tjedno mjesečno ostvario minimalno 2880 CAD, da je tužitelju 18. siječnja 2019. poslodavac isplatio s osnova plaće 628,66 CAD, a 1. veljače 2019. 875,24 CAD, iz čega bi proizlazilo da mu je plaća za mjesec siječanj isplaćena u dva navrata u ukupnom iznosu od 1.503,90 CAD (i da za vrijeme probnog roka nije radio puno radno vrijeme ili da određene dane u mjesecu nije radio), da od kraja mjeseca travnja 2019. nakon što je dobio otkaz radi "na crno" kao pomoćni radnik na građevinskim poslovima te prosječno mjesečno ostvari 2.000 do 2.500 CAD. Prema daljnjim utvrđenjima prvostupanjskog suda majka mlt. tuženice I. H. i nadalje u vlasništvu nema nekretnina ni vrjednijih pokretnina, stanuje sa roditeljima i braćom u kući koju su roditelji dobili od grada B. i za koju roditelji plaćaju najam od 200,00 kuna mjesečno, te je u razdoblju od 5. rujna 2018. do 4. rujna 2019. bila je na stručnom osposobljavanju kod društva T. j. d.o.o. iz B., gdje je ostvarivala oko 3.000,00 kuna mjesečno, dok je trenutno nezaposlena i prijavljena na Zavod za zapošljavanje. Prvostupanjski je sud nadalje utvrdio da je maloljetna tuženica A. H. sada starija i u dobi od 4 godine i 5 mjeseci, da su njezine osnovne životne potrebe povećane, kako u odnosu na troškove stanovanja, prehrane, odjeće, obuće tako i u odnosu na održavanje higijene, obrazovanja, da i nadalje pohađa vrtić kojeg je cijena 500,00 kuna mjesečno, da je pohađala sate engleskog jezika za koje je majka plaćala 320,00 kuna mjesečno i 500,00 kuna za knjige, da ju majka planira ponovno upisati u školu H. D. radi učenja engleskog jezika, te da njezine potrebe i nadalje iznose 2.500,00 kuna mjesečno.

 

S obzirom na navedena činjenična utvrđenja prvostupanjski je sud smatrao da se na strani tužitelja nakon donošenja prijašnje pravomoćne presude kojom je odlučeno o načinu uzdržavanja nisu promijenile okolnosti na temelju kojih je donesena odluka o uzdržavanju u tolikoj mjeri da bi se smanjio iznos uzdržavanja određen tom presudom.

 

Naime, prvostupanjski je sud smatrao da je tužitelj bez obzira na smanjenu zaradu i nadalje u mogućnosti doprinositi iznos uzdržavanja određen ranijom pravomoćnom sudskom odlukom, posebno u situaciji kada su njegovi troškovi stanovanja i režija znatno smanjeni (za 381 CAD), uvažavajući pri tom okolnost da je tužitelj mlada i fizički zdrava muška osoba i da je dužan uložiti maksimum zalaganja kako bi pribavio potrebna sredstva za uzdržavanje svoga maloljetnog djeteta.

 

Navedena činjenična utvrđenja kao i pravne zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

 

Naime, sukladno odredbi članka 285. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, dalje u tekstu: ObZ) osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile, dok je prema odredbi članka 307. ObZ-a sud dužan utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje, te ocijeniti potrebe uzdržavane osobe pri čemu će uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju, dok će pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.

 

Kad se uzdržavanje traži za dijete, sud je sukladno odredbi članka 311. stavka 1. ObZ-a dužan utvrditi ukupne materijalne potrebe djeteta koje se odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta.

 

Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe članka 307., 311. stavka 1. ObZ-a utvrdio ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje mlt. tuženice, te ocijenio imovinske i osobne prilike tužitelja, pa je na temelju takvih utvrđenja pravilno utvrdio novčani iznos koji je na ime uzdržavanja tužitelj u mogućnosti doprinositi za svoju maloljetnu kćer.

 

Žalbeni navodi tužitelja svode se na osporavanje ocjene dokaza izvršene po prvostupanjskom sudu i na osnovi nje utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu tužitelj u žalbi iznosi vlastitu interpretaciju i ocjenu provedenih dokaza.

 

Međutim, prvostupanjski sud relevantne činjenice utvrđuje prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjeni provedenih dokaza, dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima, kako bi se moglo provjeriti da li ocjena provedenih dokaza izvršena po sudu prvoga stupnja ima pravnu i činjeničnu osnovu.

 

Po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju, sukladno odredbi članka 8 ZPP-a, utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

Žalitelju treba ukazati na odredbu članka 310. stavka 1. ObZ-a po kojoj roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja prema djetetu ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obavezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, s tim da se po stavku 2. tog članka, svakodnevna skrb o djetetu smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Iz navedenog proizlazi da imovina majke mlt. tuženice i njeni prihodi nisu od utjecaja na odluku o uzdržavanju.

 

Točno je da prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine", broj 32/19, koja je stupila na snagu 1. travnja 2019.) prosječene potrebe maloljetnog djeteta dobi mlt. tuženice iznose 1.061 kunu, međutim, ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi da je sud prvog stupnja trebao odrediti tužitelju smanjenu visinu uzdržavanja upravo u navedenom iznosu. To stoga jer navedeni podaci služe kao okvir za odlučivanje o mjesečnim potrebama djeteta i nisu za sud od obvezatnog značaja na način da potrebe djece istog uzrasta određuje u iznosima navedenim u tim podacima, kao minimalnom iznosu. Visina uzdržavanja, kao i potrebe djece istog uzrasta nedvojbeno ovise o mogućnosti, dakle životnom standardu roditelja, u konkretnom slučaju tužitelja, kao roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja i pri tome treba imati u vidu i odredbu članka 311. st. 2. ObZ-a.

 

U konkretnom slučaju, okolnosti koje se tiču životnog standarda tužitelja, kao osobe koja ima obvezu plaćanja, i po ocjeni ovog suda opravdavaju određivanje uzdržavanja mlt. tuženice u većem iznosu od minimuma određenog navedenom Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta, donesenom od strane nadležnog Ministarstva.

 

Pri tome valja ukazati da uzdržavanje djece ima prednost pred drugim obvezama te je primarna i najveća dužnost roditelja uzdržavati svoju maloljetnu djecu i podmirivati njihove potrebe koje im omogućavaju normalan razvoj zbog čega moraju iskoristiti sve mogućnosti, što znači i ulagati i pojačani napor, pa makar i na štetu svog vlastitog uzdržavanja, upravo iz razloga da bi toj dužnosti mogli udovoljiti (članak 313. stavak 4. ObZ). Tužitelj, a radi se o mladoj i zdravoj osobi, tijekom postupka nije dokazao da je radno nesposoban i da svojim radom bilo u struci ili izvan nje ne može ostvariti dodatne prihode za svoje uzdržavanje, kao i uzdržavanje svoga mlt. djeteta.

 

Odluka o troškovima postupka donesena je uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a u svezi s člankom 366. ObZ-a.

 

S obzirom na izneseno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

U Splitu, 26. kolovoza 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Ankica Matić