- 1 -

Broj: Jž-1441/2018

 

 

                                      

                                                                                                                           Broj: Jž-1441/2018

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. Ž. M., zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90. - pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbi okr. Ž. M. podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Karlovcu od 18. travnja 2018., broj: 4. Pp J-260/17-17, u sjednici vijeća održanoj 26. kolovoza 2020.,

 

            p r e s u d i o    j e:

 

 

I. Djelomično se prihvaća žalba okr. Ž. M., preinačuje se prvostupanjska  presuda u odluci o troškovima prekršajnog postupka na način da se okr. Ž. M. na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) oslobađa dužnosti  naknade troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00  (dvjesto) kuna.

 

II. U ostalom dijelu žalba okr. Ž. M. odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu  prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

III. Na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona  okr. Ž. M. se oslobađa obveze da naknadi troškove žalbenog postupka iz čl.138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona.

 

        Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Karlovcu od 18. travnja 2018., broj: 4. Pp J-260/17-17 proglašen je krivim okr. Ž. M. da je na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna od 567,50 kuna, što je protuvrijednost 150 DEM, odnosno 76,69 €, koju kaznu je dužan platiti u roku 15 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

 

Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi paušalne troškove postupka u iznosu od 200,00 kuna.

 

Protiv te presude okr. Ž. M. osobno je pravodobno podnio žalbu u kojoj ne navodi zakonske žalbene osnove, ističući da se radi o nezakonitom rješenju (presudi), s prijedlogom da se žalba prihvati i oslobodi ga se krivnje za djelo koje nije počinio.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona  ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a  po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

Prvenstveno, žalbom se ističe da odluka prvostupanjskog suda nije sastavljena sukladno Sudskom poslovniku (NN 37/14), te da poslani mu papir nema nikakve naznake bilo kakvog rješenja, jer hrvatski grb nije u izvornim bojama, nema pečata pokraj potpisa suca, ne postoji potpis suca, ne postoji ime i prezime osobe za točnost otpravka, niti potpisa, nego paraf, a pouka o pravima je nepotpuna, nema naznake po kojem članku i kojeg zakona može izjaviti žalbu, te nedostaje naputak kome se žalba podnosi.

 

Nije u pravu okrivljenik navodima žalbe, jer mu je, sukladno čl. 65. st. 1. Sudskog poslovnika („Narodne novine“, broj 37/14., 49/14., 8/15., 35/15., 123/15., 45/16., 29/17., 33/17., 34/17., 57/17., 101/18., 119/18., 81/19., 128/19., 39/20. i 47/20.), dostavljen otpravak, a ne izvornik presude. Naime, prema čl. 65. st. 1. Sudskog poslovnika otpravak je prijepis izvornika ili dodatni ispis koji se izrađuje po službenoj dužnosti radi dostavljanja strankama i drugim zainteresiranim osobama. Čl. 62. st. 2. Sudskog poslovnika propisuje:

„2) Na svim otpravcima u papirnatom obliku stavlja se ime i prezime potpisnika izvornika na mjestu gdje je izvornik potpisao predsjednik vijeća, sudac ili drugi ovlašteni službenik, kao i kratica koja označuje da je izvornik potpisan vlastoručno (v. r.). Ispod toga stavlja se potvrda o ovjeri točnosti otpravka koja glasi: »Za točnost otpravka – ovlašteni službenik«. Potvrdu potpisuje upravitelj sudske pisarnice ili drugi ovlašteni službenik uz stavljanje službenog pečata suda.“

 

Dakle, otpravak dostavljen okrivljeniku sastavljen je sukladno odredbi čl. 62. st. 2. Sudskog poslovnika, pa su neosnovani žalbeni navodi istaknuti u tom smjeru.

 

U odnosu na uputu o pravnom lijeku, čl. 66. st. 2. Sudskog poslovnika propisano je da uputa o pravnom lijeku sadrži uputu o tome kakav je pravni lijek dopušten, u kojem roku, te kome i u koliko broju primjeraka se može podnijeti, pa je u pravu okrivljenik da prvostupanjski sud nije dao potpunu uputu u smislu da se žalba podnosi Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, već se samo navodi „nadležnom sudu“. Međutim, očito na opisani način nije povrijeđeno nikakvo pravo okrivljenika, budući je žalba dostavljena nadležnom drugostupanjskom sudu, koji o žalbi i odlučuje. 

 

Međutim, treba navesti, iznijeti prigovori žalbe u odnosu na formu prvostupanjske odluke, sve da su i točni, ne bi predstavljali nikakvu niti bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka, niti procesnu povredu i ne utječu na odluku o krivnji okrivljenika za prekršaj prema optuženju.

 

Žalbeni navodi o dostavljenim uplatnicama sa netočnom adresom okrivljenika nisu od značaja, budući prvostupanjski sud ni po kojoj zakonskoj odredbi nije dužan uz presudu kojom je okrivljeniku izrečena novčana kazna, dostaviti uplatnice za uplatu kazne i troškova postupka.

 

U odnosu na prigovor mjesne nenadležnosti Prekršajnog suda u Karlovcu, ističe se da se, u smislu odredbe čl. 102. st. 2. Prekršajnog zakona, nakon započinjanja postupka, sud ne može proglasiti mjesno nenadležnim niti stranke mogu isticati prigovor mjesne nenadležnosti. No, ističe se okrivljeniku da je čl. 98. st. 1. Prekršajnog zakona propisano da je mjesno nadležan sud na čijem je području prekršaj počinjen ili pokušan, u ovoj situaciji to je Prekršajni (sada Općinski) sud u Karlovcu budući je sporni podnesak okrivljenika zaprimljen u Postaji prometne policije Karlovac.

 

Nadalje, iz sadržaja žalbe kojom se ističe da tužitelj nije pristupio na glavnu raspravu, što znači da je odustao od progona, da je okrivljenik za glavnu raspravu zakazanu 18. travnja 2018. u spis dostavio podnesak koji se u presudi niti ne spominje, te da  mu nije omogućeno ispitivanje S. L. (načelnika PRPP Karlovac),  moglo bi se zaključiti da okrivljenik ističe bitnu povredu iz čl. 195. st. 2. u vezi čl. 167. Prekršajnog zakona, odnosno da je sud nepravilno primijenio odredbe o glavnoj raspravi, a što je utjecalo na presudu.

 

Iz zapisnika o glavnoj raspravi od 18. travnja 2018. pred Prekršajnim sudom u Karlovcu, razvidno je da je uređujuća sutkinja, kada je utvrđivala pretpostavke za glavnu raspravu, konstatirala da na raspravu nisu pristupili uredno pozvani tužitelj i okrivljenik. Čl. 167. st. 3. Prekršajnog zakona, druga rečenica, propisano je da se glavna rasprava može održati bez nazočnosti okrivljenika ako njegovo ispitivanje nije potrebno i ako to nije od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude. Budući je okrivljenik iznio svoju obranu pred zamolbenim Prekršajnim sudom u Splitu 7. rujna 2017., pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su se stekli uvjeti iz čl. 167. st. 3.  Prekršajnog zakona za održavanje glavne rasprave bez nazočnosti uredno pozvanog okrivljenika, te u nastavku glavne rasprave izveo materijalne dokaze koji prileže spisu predmeta, između kojih i obranu okrivljenika, koju je u obrazloženju presude i ocijenio.

 

Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud održao glavnu raspravu bez nazočnosti tužitelja, kako je to propisano čl. 167. st. 5. Prekršajnog zakona, budući to nije bilo na štetu njegova pravnog interesa i nije ugrozilo pravilno utvrđenje činjenica u postupku.

 

Dakle, prvostupanjski je sud održao glavnu raspravu u potpunosti poštujući odredbe čl. 167. Prekršajnog zakona koji propisuje pretpostavke za održavanje glavne rasprave, pa su neosnovani žalbeni navodi istaknuti u tom smjeru.

 

Prvostupanjski je sud u obrazloženju presude dao jasne i valjane razloge zašto je odbio dokazni prijedlog okrivljenika za ispitivanjem S. L. u svojstvu svjedoka i suočenjem okrivljenika sa tim svjedokom, koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

U odnosu na povredu materijalnog prava okrivljenik ističe da nije sprječavao službenu osobu u obavljanju službe, niti nije vrijeđao službenu osobu, već je samo uvjetovao da, ako mu se ubuduće bude slao nezakonit materijal, da mu se to čini sa puno mekšim papirom, što se nije dogodilo, nego je uvjetovano i isprovocirano nezakonitostima S. L. Ističe da djelo nije počinio, nema nikakve namjere ni sada, a niti ubuduće sa S. L. ili bilo kojim policijskim službenikom pogrdno razgovarati.

 

Tijekom ovog prekršajnog postupka okrivljenik je iskazao je da se ne smatra krivim, međutim, nije poricao da je pisani podnesak navedenog sadržaja uputio Postaji prometne policije Karlovac. Dakle, okrivljenik nije poricao objektivni učin prekršaja, već svoju prekršajnu odgovornost, smatrajući da u spornom pisanom podnesku nije vrijeđao i omalovažavao policijske službenike Postaje prometne policije Karlovac. Međutim, prvostupanjski je sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i okr. Ž. M. proglasio krivim zbog počinjenja prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

 

Naime, čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je da će se kazniti tko omalovažava ili vrijeđa državne organe odnosno službene osobe prilikom vršenja ili u vezi s vršenjem službe ili njihova zakonita naređenja, podnesak okrivljenika upućen je u vezi Obavijesti o počinjenom prekršaju broj 511-05-13/61-17-5419/2016 od 11. siječnja 2017., a iz sadržaja podneska neprijeporno je da okrivljenik vrijeđa i omalovažava službenike policije u vezi vršenja službe, sadržaj spornog podneska objektivno je omalovažavajući i njime se na uvredljiv način negiraju vrijednosti koju imaju službene osobe.

 

Iz navedenih razloga nije osnovana ni žalba niti zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Ostali žalbeni navodi nisu od značaja, ne utječu na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i ovaj drugostupanjski sud ih nije razmatrao.

 

Nadalje, a kako iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio na primijenjenu prekršajnopravnu sankciju, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno čl.  202. st. 5. Prekršajnog zakona žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

Cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i cijeneći težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenika, ovaj sud smatra da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena primjerena novčana kazna, koja nije previsoka, koja je primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

Naime, za prekršaj iz članka 17. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira propisana je novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50-200 DEM, odnosno odgovarajuća protuvrijednost EUR ili kazna zatvora do 30 dana, a prvostupanjski je sud, cijeneći okolnosti koje u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, za počinjeni prekršaj izrekao blažu vrstu propisane kazne, koju je, cijeneći olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika, izrekao u iznosu od 567,50 kuna. Iako je, sukladno čl. 77. st. 2. Prekršajnog zakona, u odnosu na osuđivanost okrivljenika za prekršaje iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, koju je prvostupanjski sud cijenio kao otegotnu okolnost, nastupila rehabilitacija, jer je od pravomoćnosti tih odluka proteklo više od tri godine (list 14 spisa), pa se okrivljenik sukladno navedenoj zakonskoj odredbi smatra neosuđivanom osobom u odnosu na te odluke, po ocjeni ovog suda, težina počinjenog prekršaja ne opravdava izricanje novčane kazne u nižem iznosu.   

 

Žaleći se zbog troškova prekršajnog postupka okrivljenik ističe da bi, a prema izvatku Financijske agencije koji se nalazi u spisu, plaćanjem troškova postupka bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, kao i uzdržavanje djece za koje ga se putem iste agencije ovršuje.

 

Uzimajući u obzir navode žalbe o lošem materijalnom stanju okrivljenika, što proizlazi i iz njegovih osobnih podataka u spisu, a iz preslike OKP-a okrivljenika (list 39 i 40 spisa) vidljivo je da je 3. travnja 2018. ukupan iznos blokade po njegovom računuiznosio 140.916,76 kuna, ovaj sud je na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona okrivljenika oslobodio dužnosti  naknade troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, smatrajući da bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

Iz istih razloga, odlučujući o troškovima prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona ovaj sud je okrivljenika oslobodio obveze naknade istih, jer bi, po ocjeni ovog suda, plaćanjem troškova žalbenog postupka bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje. 

 

Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. (toč. I.) i čl. 205. (toč. II) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude. 

 

 

 

Zagreb, 26. kolovoza 2020.

 

 

Zapisničarka :                                                                                     Predsjednica vijeća:

 

                                                                                                            

Emina Bašić, v. r.                                                                        Gordana Korotaj, v.r.             

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.