- 1 -

Broj: Jž-3141/2017

 

                                      

Broj: Jž-3141//2017

 

 

                                 U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

                                          P R E S U D A

                                                                     

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj  kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. S. K. zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90.- pročišćeni tekst, 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okr. S. K. podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru od 8. rujna 2017., broj: 18. Pp J-1082/17, u sjednici vijeća održanoj 26. kolovoza 2020.,

 

p r e s u d i o    j e:

 

I. U povodu žalbe okr. S. K., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda na načina da se izriče:

 

            Na temelju čl. 182. toč. 1. Prekršajnog zakona  („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15. i 70/17. i 118/18.) okr. S. K. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

 

 

OSLOBAĐA  SE  OD  OPTUŽBE

da bi se :

2. veljače 2017. oko 14,30 sati, u V., u ulici V., nasuprot kućnog broja x, upustio u fizički obračun sa J. K., gdje su oboje zadobili ozljede i zatražili liječničku pomoć

 

-dakle, na javnom mjestu tučom remetio javni red i mir,

 

-pa da bi time počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira

 

II. Na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

 

            III. Uslijed odluke iz toč. I. žalba okr. S. K. je bespredmetna.

 

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru od 8. rujna 2017., broj: 18. Pp J-1082/17 proglašen je krivim okr. S. K. da je na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna od 600,00 kuna, što je protuvrijednost 157,99 DEM, odnosno 80,78 EUR, koju kaznu je dužan platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, a obvezan je naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka od 600,00 kuna.

 

Protiv te presude okr. S. K. po branitelju odvjetniku A. F. pravodobno je podnio žalbu zbog bitne povrede prekršajnog postupka, povrede materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se preinači pobijana presuda sukladno navodima žalbe, podredno da se predmet vrati na ponovni postupak.

 

Žalba je bespredmetna.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud na temelju  čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ispitivao je prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga koji se navode u žalbi i po službenoj dužnosti, te je po službenoj dužnosti utvrdio da je počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika iz čl. 196. st. 1. toč. 1. Prekršajnog zakona, jer djelo za koje se okr. S. K. optužuje, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane prvostupanjske presude, po propisu nije prekršaj.

 

Čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisuje da će se kazniti za prekršaj tko se na javnom tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir.

 

Okr. S. K. je proglašen krivim da se upustio u fizički obračun sa J. K., dakle, na javnom mjestu tučom narušavao javni red i mir, čime je počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. 

 

Takav činjenični opis prekršaja ne sadrži ni jednu konkretnu radnju odnosno propust okrivljenika, budući nije opisana dinamika događaja iz koje bi bilo razvidno da je okrivljenik tjelesnim napadom na drugu osobu remetio javni red i mir. Na takav način djelo prekršaja nije uopće određeno, a okrivljenik se mogao upustiti u fizički obračun izazvan postupanjem, odnosno napadom druge osobe, postupajući u nužnoj obrani, a način fizičkog obračuna, kako je već navedeno, u izreci presude ni na koji način nije opisan.

 

Da bi se moglo zaključiti da se radi o prekršaju, djelo prekršaja mora biti točno određeno na način da se jasno konkretiziraju radnje odnosno propusti okrivljenika. Ovakav činjenični opis, u kojem nije opisana ni jedna konkretna radnja odnosno propust okrivljenika, nego se samo prepisuje jedan dio zakonske odredbe čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (tučom), nije po propisu prekršaj iz razloga jer djelo nije određeno.

 

Treba naglasiti da se u optužnom prijedlogu PP Trogir od 14. ožujka 2017. u činjeničnom opisu radnje prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret detaljno navode i opisuju radnje okrivljenika za koje se tereti, a prvostupanjski sud cijeli optužni prijedlog svodi na opis da se okrivljenik upustio u fizički obračun i na taj način tučom remetio javni red i mir.

 

             Činjenica da se okrivljenik upustio u fizički obračun sa J. K. sama po sebi ne znači da je okrivljenik počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, budući da nije navedeno u čemu bi se remećenje sastojalo i na koji način, odnosno, kojim postupcima je remetio javni red i mir. Fizički obračun, ukoliko je do njega došlo, bez da se objasni u čemu bi se isti sastojao, ne može biti osnova za počinjenje prekršaja, a prvenstveno imajući na umu činjenicu da je u pobijanoj presudi u cijelosti izbačen činjenični sadržaj optužnog prijedloga koji se odnosi na remećenje javnog reda i mira.   

 

Suprotno obrazloženju prvostupanjskog suda, da nije bitan konkretan tijek fizičkog sukoba, radnja izvršenja remećenja javnog reda i mira tučom morala je biti konkretizirana jer se upravo iz dinamike događaja zaključuje da li je okrivljenik svojim postupanjem  počinio prekršaj ili je postupao u nužnoj obrani, odnosno prekoračio nužnu obranu.

Prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi da „više nije moguće sa sigurnošću utvrditi što se točno dogodilo“. U takvoj situaciji prvostupanjski sud je trebao primijenio pravilo in dubio pro reo. Naime, navedeno načelo podrazumijeva da sud odlučuje presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika ako se nakon ocjene dokaza, pojedinačno u vezi s ostalim dokazima, ne daju otkloniti dvojbe o postojanju odnosno nepostojanju nekih činjenica koje tvore obilježja inkriminiranog prekršaja ili o kojima ovisi primjena neke druge odredbe prekršajnog zakonodavstva, o čemu se u konkretnom slučaju ovdje radi, jer je očigledno prvostupanjski sud ostao u dvojbi o pravno relevantnim činjenicama koje tvore obilježja inkriminiranog prekršaja. 

 

Slijedom navedenog, djelo za koje se okr. S. K. optužuje, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane presude, po propisu nije prekršaj, te je ovaj sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu na način da je okr. S. K. za predmetno djelo prekršaja oslobodio od optužbe, kako je to i navedeno u toč. I.  izreke ove drugostupanjske presude.

 

Uslijed takve odluke žalba okrivljenika je postala bespredmetna, dok je o troškovima prekršajnog postupka odlučeno u skladu sa čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona.

 

              Iz navedenih razloga na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

                  Zagreb, 26. kolovoza 2020.

 

 

Zapisničarka :                                                                                          Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

Emina Bašić, v. r.                                                                                          Gordana Korotaj, v.r.             

                  

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.