Broj: Revt 262/10

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Damira Kontreca suca izvjestitelja i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. t. d.o.o. – u stečaju, iz S. D., kojeg zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u S., protiv tuženika V. M. iz S. D., kojeg zastupa punomoćnik B. A., odvjetnik u S., radi pobijanja pravnih radnji u stečaju, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6208/07 od 9. ožujka 2010., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu br. P-1528/06 od 10. srpnja 2007., u sjednici održanoj dana 9. lipnja 2011.,

p r e s u d i o   j e

              Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

              Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da je Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 23. srpnja 1999., koji je ovjeren kod javnog bilježnika P. Ž. pod brojem Ov. 1187/05 bez ikakvog pravnog učinka prema stečajnoj masi tužitelja u stečajnom postupku koji se vodi kod Trgovačkog suda u Splitu, te da je tuženik dužan vratiti u stečajnu masu sve imovinske koristi koje je stekao temeljem pobijane presude. Ujedno je naložena uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u pogledu nekretnina koje su bile predmet spornog ugovora. Tuženik je obvezan tužitelju nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 44.252,00 kn.

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

              Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 – dalje: ZPP) i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik predlaže da se obje nižestupanjske presude preinače u skladu s revizijskim navodima, odnosno ukinu i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

              Revizija tuženika nije osnovana.

U smislu odredbe čl. 392. a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

              Postupajući u skladu s gore citiranom odredbom ovaj sud ne nalazi da bi sud drugoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

              Tuženik u reviziji tvrdi da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo i to odredbu čl. 138. Stečajnog zakona („Narodne novine“ br. 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04 – dalje SZ). Tuženik tvrdi da je sporni ugovor sklopljen 23. srpnja 1999., pa su protekli svi rokovi za pobijanje istoga, te da je potpuno irelevantno kada je ovjeren potpis prodavatelja na tom ugovoru, odnosno kada je tuženik zatražio polog ugovora kod Općinskog suda u Sinju.

              U postupku pred nižestupanjski sudovima je utvrđeno:

-          da je nad tužiteljem otvoren stečajni postupak 2. svibnja 2005., time da je prijedlog za otvaranje stečajnog postupka podnesen 23. siječnja 2004.,

-          da je na predmetnom kupoprodajnom ugovoru, koji je prema tvrdnji tuženika sklopljen 23. srpnja 1999., ovjeren potpis prodavatelja odnosno ovlaštene osobe prodavatelja 8. ožujka 2005.,

-          da je prijedlog za polog ugovora kod Općinskog suda u Sinju podnesen nakon toga, te je rješenjem tog suda br. Pol-146/05 od 18. travnja 2005. dozvoljen sudski polog isprave,

-          da su zakonski zastupnik tužitelja i tuženik u srodstvu i to u odnosu sina i oca.

Suprotno shvaćanju revidenta nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili da se u konkretnom slučaju radi o kongruentnom namirenju, te da je sporna pravna radnja poduzeta godinu dana, 3 mjeseca i 2 dana nakon podnošenja prijedloga za otvaranje stečaja.

U smislu odredbe čl. 119. st. 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 -  dalje:  ZV) vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije drukčije određeno.

U konkretnom slučaju to znači da je tuženik vlasništvo na temelju predmetnog Ugovora o kupoprodaji nekretnine stekao tek nakon što je Općinski sud u Sinju dozvolio polog ugovora, a to je bilo nakon što je podnesen prijedlog za otvaranje stečaja nad tužiteljem.

Prema odredbi čl. 138. st. 1. SZ smatra se da je pravna radnja poduzeta u vrijeme kada nastupe njeni pravni učinci. Pravni učinak Ugovora o kupoprodaji je stjecanja vlasništva od strane kupca na nekretninama koje su bile predmet ugovora, a taj pravni učinak je nastupio u vrijeme kada je nadležni sud dozvolio polog isprava, dakle 18. travnja 2005.

Kako je navedena pravna radnja poduzeta nakon podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka nad tužiteljem, to je pravilno primijenjeno materijalno pravo i to odredba čl. 128. st. 2. SZ prema kojoj je pobojna i pravna radnja kojom se jednom stečajnom vjerovniku daje ili omogućava osiguranje ili namirenje u skladu sa sadržajem njegova prava, ako je poduzeta nakon podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka.

U konkretnom slučaju na strani zz. tužitelja i tuženika nalazile su se bliske osobe, osobe u srodstvu oca i sina, radi čega se smatra da je tuženik znao da se poduzetom pravnom radnjom šteti vjerovnicima tužitelja, u skladu st. 4. čl. 128. SZ.

Zbog toga nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao i u izreci.

U Zagrebu, 9. lipnja 2011.