- 1 -              Rev-x 388/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 388/2018-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u S., S., kojeg zastupa punomoćnica M. Č., dipl. iur., protiv tuženika E. o. d.d., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. L., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & p. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1871/14-4 od 11. siječnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-1552/2009 od 27. lipnja 2014., u sjednici održanoj 25. kolovoza 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tuženika i ukidaju se presuda Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1871/14-4 od 11. siječnja 2018. i presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-1552/2009 od 27. lipnja 2014., u dijelu pod točkom I. i III. izreke te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju 93.398,87 kn sa zateznim kamatama tekućim od 27. lipnja 2014. do isplate (točka I. izreke), dok je u preostalom dijelu zahtjeva (preko dosuđenog iznosa do iznosa od 243.090,00 kn), kao i sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate za razdoblje od podnošenja tužbe do 26. lipnja 2014. odbijen tužbeni zahtjev (točka II. izreke), te je određeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka (točka III. izreke).

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu pod točkom I. i III. izreke te je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka za sastav žalbe i pristojbe na žalbu (točka I. i II. izreke).

 

Protiv navedene presude reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbu članka 382. stavak 2. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP). Reviziju podnosi zbog materijalnopravnih pitanja koja su (po prosudbi revidenta) važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu odluku u smislu revizijskih navoda.

 

U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio sve revizijske navode i predložio odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Postavljena pravna pitanja glase:

 

„1. Da li su za odluku u predmetnom sporu bile relevantne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 102/98 - čl. 160. i 163.) koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja 12.08.2004. godine ili odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05 - čl. 27) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete 23.04.2007. godine kada je osiguraniku tužitelja E. D. priznato pravo na invalidsku mirovinu?

 

2. Je li prilikom odlučivanja o osnovu tužbenog zahtjeva odluka drugostupanjskog i prvostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno sa pravnim shvaćanjem revizijskog sida izraženog u presudama Rev-1067/12-2 od 5. prosinca 2017., Rev-454/08-2 od 14. siječnja 2009. godine i Rev-1061/03-2, od 23. rujna 2004. godine, u kojim odlukama je revizijski sud zauzeo stajalište da su za odluku o sporu relevantne odredbe iz Zakona o obveznim osiguranjima u prometu – NN 151/05 (koji zakon je bio na snazi u vrijeme nastanka štete kada je osiguraniku bilo priznato pravo na invalidsku mirovinu), a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju – NN 102/98 (koji zakon je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja)?“

 

Revident opravdano tvrdi da je pobijana odluka utemeljena na pravnom shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz revizijskih odluka broj Rev-1067/12-2, Rev-454/08-2 i Rev-1061/03-2.

 

Slijedom toga, postavljena pitanja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U pobijanoj odluci izraženo je pravno shvaćanje da je za pravilnu odluku o tužbenom zahtjevu u ovom sporu pravno relevantan Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03 i 30/04 - dalje: ZMO) jer je osiguraniku tužitelja pravo na invalidsku mirovinu utvrđeno prema odredbama tog zakona i to zbog štetnog događaja od 12. kolovoza 2004., s tim da se obračun visine utužene štete ima izvršiti prema odredbama ZMO-a kao posebnog zakona, uz zaključak da je to izričito propisano u članku 163. stavak 7. ZMO-a, a ne primjenom članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05 - dalje: ZOOP), koja odredba na drugačiji način propisuje obračun razmjernog iznosa mirovine.

 

Iz odluke broj Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., utvrđeno je da je pobijana odluka drugostupanjskog suda, kako se to pravilno navodi u reviziji, suprotna pravnom shvaćanju zauzetom u naznačenoj revizijskoj odluci.

 

Naime, prema tom pravnom shvaćanju, za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode).

 

Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama ovoga suda, tako npr. u odluci broj Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020.

 

Prema tome, shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana odluka nije podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda,  stoga je revizija u ovom predmetu, sukladno odredbi iz članka 382. stavak 2. točka 2. ZPP-a, dopuštena i osnovana.

 

Slijedom izloženog, s obzirom da u postupku koji je prethodio reviziji zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova prilikom odlučivanja o visini naknade štete nije pravilno utvrđeno činjenično stanje (visina štete nije obračunata temeljem odredbe članka 27. stavak 3. ZOOP), to nema uvjeta za preinaku nižestupanjskih presuda.

 

Iz tih je razloga, na temelju odredbe članka 395. stavak 2. ZPP-a, valjalo prihvatiti reviziju tuženika i ukinuti drugostupanjsku kao i prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu (pod točkom I. izreke), kao i odluku o troškovima postupka (točka III. izreke) i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

O troškovima parničnog postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP).

 

Zagreb, 25. kolovoza 2020.