-1-

Broj:Jž-1143/2020 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sudaca, Renate Popović, predsjednice, Siniše Senjanovića i Ivanke Mašić, članova, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika L.Đ. i A.Đ., zbog prekršaja iz čl. 20. st. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN  137/09, 14/10 i 60/10), odlučujući o žalbama okrivljenika L.Đ., kojeg brani A.B., odvjetnica iz O. i okrivljenice A.Đ. koju brani A.Ć., odvjetnik Odvjetničkog društva xx j.t.d., protiv presude Općinskog suda u Đakovu od 1. lipnja 2020., broj:10-PpJ-291/2020-18, u sjednici održanoj 25. kolovoza 2020.

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe okrivljenika L.Đ. i A.Đ. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

II. Temeljem čl. 138. st. 2. toč. 3c. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), okrivljenicima, L.Đ. i A.Đ., određuje se trošak žalbenog postupka u iznosu 300,00 (tristo) kuna, svakom, a koji su dužni platiti u roku 30 dana po primitku ove presude.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom okrivljenici L.Đ. i A.Đ. proglašeni su krivima  zbog prekršaja iz čl. 20. st. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci, za koji im je temeljem citiranog propisa izrečena kazna zatvora u trajanju deset dana, svakom, s tim da je temeljem čl. 44. st. 3. Prekršajnog zakona primijenjena uvjetna osuda i kazna zatvora neće se izvršiti ukoliko okrivljenici u roku 6 mjeseci ne počine jedan ili više prekršaja za koji im je izrečena kazna zatvora.

 

Istom presudom okrivljenicima je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja u trajanju dva mjeseca na udaljenosti manjoj od 5 metara

 

Istom presudom okrivljenicima je određen trošak prekršajnog postupka u iznosu 200,00 kuna, svakom.

 

Protiv navedene presude okrivljenici su po odvjetnicima pravodobno podnijeli žalbe, L.Đ. zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima prekršajnog postupka, a A.Đ.zbog povrede materijalnog prekršajnog prava.

 

Okrivljenik L.Đ. smatra da je izreka presude nerazumljiva, jer nije precizirano o kojoj je vrsti nasilja riječ, a posebno ukazuje na manjkavost optužnog prijedloga, jer nije naznačeno da je prouzročena povreda dostojanstva ili uznemirenost žrtve. Nadalje, žalitelj L.Đ. smatra da je sud trebao primijeniti Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17) i djelo kvalificirati kao prekršaj iz čl. 22. citiranog Zakona. Posebno se ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, jer u njegovom ponašanju nije bilo elemenata nasilja i njegova obrana iznesena je točno, vjerodostojno i istinito, a sud nije cijenio odlučne činjenice te predlaže oslobođenje od optužbe.

 

Žaliteljica A.Đ. smatra da njeno djelovanje prema okrivljeniku L.Đ. ne sadrži tjelesno, psihičko, spolno pa tako i ekonomsko nasilje i da zbog toga nisu ostvarena bitna obilježja prekršaja za koje se tereti.

 

Žaliteljica predlaže preinačenje prvostupanjske presude u smislu čl. 207. Prekršajnog zakona ili podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ovaj Sud je utvrdio da na štetu žalitelja nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da nije nastupila zastara progona te nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, a na koje se pazi po službenoj dužnosti.

 

Posebno se ukazuje žaliteljima da je prekršajni sud pravilno primijenio Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 137/09, 14/10 i 60/10), jer je djelo počinjeno 9. rujna 2017. kada još nije stupio na snagu Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (70/17).

 

Razlozi o odlučnim činjenicama su obrazloženi i pravilno je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza zaključio da su žalitelji svojim ponašanjem ostvarili bitna obilježja, prekršaja iz čl. 20. st. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Naime, okrivljenicu su se u prisustvu svog malodobnog djeteta verbalno sukobili, vrijeđajući jedno drugog, s tim da je L.Đ. ispoljio i tjelesno nasilje, jer je A.Đ. udario u lice te je povukao za nos i kosu.

 

Dakle, suprotno žalbenim navodima, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je valjano i argumentirano obrazložio provedene dokaze, koje je slobodno cijenio u smislu odredbe čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona.

 

Izreka presude je jasna i nije manjkava i u skladu je sa razlozima presude. Presuda ima razloge koji su obrazloženi i odgovaraju odlučnim činjenicama utvrđenim u postupku. Dakle, nisu počinjene bitne povreda odredaba prekršajnog postupka, a kao što se to neutemeljeno navodi u žalbi okrivljenika L.Đ.. Razmatrajući žalbe okrivljenika utvrđeno je da nije došlo do povrede materijalnog prekršajnog prava, odnosno pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su se okrivljenici svađali oko skrbi zajedničkog djeteta  i pri tom se vrijeđali s tim da je okrivljenik L.Đ. izvršio i tjelesno nasilje.

 

Ispitujući odluku o kazni zatvora i primijenjenoj uvjetnoj osudi ovaj Sud je stekao uvjerenje da će se zajedno sa zaštitnom mjerom zabrane približavanja okrivljenika ostvariti svrha prekršajnog postupka, pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.

 

Odluka prvostupanjskog suda o trošku prekršajnog postupka također je pravilna i zakonito donesena.

 

Ovaj Sud je temeljem čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona žaliteljima odredio trošak žalbenog postupka u iznosu od 300,00 kuna, svakom, a koji je odmjeren s obzirom na složenost postupka i imovno stanje žalitelja.

 

Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu, 25. kolovoza 2020.

 

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu u 7 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelje i tužitelja.