1

                            Broj: Jž-491/2020

                                             

 

                                                                                                                                            Broj: Jž-491/2020

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Popović kao predsjednice vijeća, te Siniše Senjanovića i Ivanke Mašić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog T.S., zbog prekršaja iz članka 54. stavak 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga (Narodne novine broj 107/01, 87/02, 163/03, 141/04, 40/07, 149/09, 84/11, 80/13 i 39/19), odlučujući o prigovoru okrivljenog T.S. podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VI PP Zagreb, broj 511-19-32/05-1-31-1/2020 od 18. veljače 2020., u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2020.,

 

p r e s u d i o    j e

 

1. Odbija se prigovor okrivljenog T.S. kao neosnovan i potvrđuje se pobijani prekršajni nalog.

 

2. Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15,70/17 i 118/18), okrivljeni T.S. obvezuje se naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VI PP Zagreb, broj 511-19-32/05-1-31-1/2020 od 18. veljače 2020., okrivljeni T.S. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijanog prekršajnog naloga, počinio prekršaj iz članka 54. stavak 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna, uz pogodnost plaćanja dvije trećine. Obvezan je na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 500,00 kuna, te mu je izrečena mjera oduzimanja predmeta prekršaja.

 

              Protiv navedenog prekršajnog naloga, okrivljeni T.S. osobno je podnio pravodoban prigovor, zbog odluke o kazni. Navodi da financijski nije sposoban platiti kaznu, budući su mu primanja manja od izrečene kazne. Moli umanjenje kazne.

 

S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavak 1. točka 2. Prekršajnog zakona,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 238. stavak 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

 

Prigovor nije osnovan.             

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

Uz uvažavanje navoda iznesenih u prigovoru, ovaj drugostupanjski sud smatra da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena mjera kazne primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

 

Za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim zakonom je propisana novčana kazna u visini od 5.000,00 do 20.000,00 kuna, odnosno kazna zatvora do 90 dana, pa izrečena novčana kazna, kao blaža, u iznosu od 5.000,00 kuna, što predstavlja sam zakonski minimum, primjerena je okolnostima počinjenja prekršaja, s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, činjenici da nema utvrđenih naročito izraženih olakotnih okolnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja. Iz navedenih razloga, otklonjena je mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajno pravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, a sve okolnosti koje se ističu u prigovoru našle su dovoljno odraza u novčanoj kazni izrečenoj u minimalnom iznosu.

 

Ističe se i da okrivljenik navode prigovora ničim nije dokumentirao, pa ih je i iz tog, pored navedenih razloga, ovaj sud ocijenio u cijelosti neosnovanima i potvrdio pobijani prekršajni nalog.

 

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota okrivljenom Tihomiru Saviću određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te ocjenu ovoga suda da takvim plaćanjem neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

Slijedom navedenog, na temelju članka 238. stavak 11. u vezi sa člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

             

U Zagrebu, 25. kolovoza 2020.

 

Zapisničarka:                                                                                                  Predsjednica vijeća:

 

Koraljka Polak Medaković, v.r.                                                        Renata Popović, v.r.

 

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zagrebačkoj, VI PP Zagreb, u 3 ovjerena prijepisa: za spis i okrivljenika.