- 1 -

 

Broj:Jž-1634/2018

 

                                        

 

 

U  IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud  Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Siniše

Senjanovića predsjednika vijeća, te Renate Popović i Ivanke Mašić članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog J.B.Š. zbog prekršaja iz članka 38.a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“ broj: 117/03,71/06,43/09 i 34/11), odlučujući o žalbi okrivljenog J.B.Š., podnijete protiv presude Prekršajnog suda u Splitu od 7. lipnja 2018., broj: 29 Pp J-1659/18, na sjednici vijeća održanoj dana 25. kolovoza 2020.

 

p r e s u d i o  j e :

 

 

I              Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog J.B.Š. i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

II              Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07 i 39/13), okrivljeni J.B.Š. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

O b  r  a  z  l  o  ž  e  n  j  e:

 

 

              Presudom Prekršajnog suda u Splitu od 7. lipnja 2018., broj: 29 Pp J-1659/18, okrivljeni J.B.Š. je  proglašen  krivim zbog prekršaja iz članka 38.a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, te je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 kuna koju je kaznu dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati 2/3 te kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

 

Okrivljenik je obvezan je na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 kn.

 

Protiv te presude okrivljeni J.B.Š. je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. Žalitelj predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

             

Žalba  nije osnovana.

 

              Razmotrivši predmet sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (nastavno Sud) nije utvrdio da bi prvostupanjski sud pobijanom presudom na štetu okrivljenika povrijedio odredbe materijalnog prava, niti da je u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona, a nisu niti počinjene one bitne povrede postupka na koje  povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

U bitnom žalitelj u žalbi ističe kako je navedene prilike vjerojatno nastao problem oko očitavanja karte i kako su vjerojatno navijači bili upućeni na info pult da se karte provjere. Istaknuo je kako se tih navijača ne sjeća što je logično obzirom na broj ljudi koji su došli gledati utakmicu. Ističe da je uvijek savjesno obavljao svoj posao i da je novčana kazna previsoka s obzirom na težinu počinjenog djela ali i u odnosu na njegovo materijalno stanje.

 

Suprotno navodima žalbe ovaj sud smatra da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda o krivnji okrivljenika za inkriminirano djelo. Naime, prvostupanjski sud je odluku o krivnji donio na temelju dokaznog postupka u kojem je pregledana DVD snimka spornog događaja i na kojoj je jasno vidljivo kako okrivljenik kao redar propušta dvije nepoznate muške osobe bez kontrole ulaznica u gledateljski prostor, s tim da okrivljenik isto prilikom pregleda snimke nije osporio i da je prepoznao sebe na snimci.

 

Po ocjeni ovog suda neosnovani su, neuvjerljivi i ničim potkrijepljeni žalbeni navodi okrivljenika kako je navijače pustio nakon što ih je uputio na info pult nakon provjere karata jer i sam žalitelj takvu situaciju opisuje „vjerojatnom“, a ne i izvjesnom za koju bi ponudio dokaze.

 

Pravilno je stoga  prvostupanjski sud obranu okrivljenika ocijenio neuvjerljivom, nelogičnom i neživotnom, te i ovaj Sud u svemu prihvaća razloge koje je dao za odluku o krivnji okrivljenika.

 

Ispitujući potom odluku o kazni ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri cijenio sve okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona koje utječu na izbor vrste i mjere kazne, te je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u rasponu propisane novčane kazne za navedeni prekršaj sasvim blizi zakonom propisanom minimalnom iznosu (člankom 38.a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima propisana je novčana kazna od 1.000,00 kn do 10.000,00 kuna), te je po ocjeni ovog suda ista primjerena težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika i da će navedenom kaznom biti ostvarena svrha kažnjavanja.

 

Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna te kako okrivljenik ima redovna mjesečna primanja, to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 200,00 kn, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.

 

              Zbog svega navedenoga valjalo je riješiti kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 25. kolovoza 2020.

 

 

 

              Presuda se dostavlja  Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.