Broj: Rev 1332/11

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Potočnjak-Radej predsjednice vijeća, Ivana Mikšića člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasne Guštek članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. U. iz C., zastupane po D. Š., odvjetniku u V., protiv tuženika I. B. iz C., i M. G. iz I., zastupanih po K. G., odvjetniku u Ž., te J. G. i M. Š., obje iz C., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženika I. B. i M. G. protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-183/05-3 od 17. siječnja 2005., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Županji broj P-596/04-10 od 13. prosinca 2006., u sjednici održanoj dana 29. lipnja 2011.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

              Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

              „Utvrđuje se da je tužiteljica M. U. iz C., … stekla pravo vlasništva nekretnine u k.o. C. upisanoj u z.k.ul.br: 2532 k.o. C., k.č.br: 226/2 oranica u selu sa 461 m2, što su tuženici I. B. iz C., …, J. G. iz C., …, M. G. iz I., … i M. Š. iz C., … dužni priznati, te izdati tužiteljici tabularnu ispravu podobnu za upis tužiteljičina prava vlasništva na navedenoj nekretnini u zemljišnim knjigama, a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda, te se naleže tuženicima da tužiteljici nadoknade parnični trošak u iznosu od 4.399,00 Kn, sve u roku od 15 dana.“

              Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tuženika te je prvostupanjska presuda potvrđena, a na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) određeno je da se protiv drugostupanjske presude dopušta revizija.

              Protiv te drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tuženici I. B. i M. G. ističući da reviziju izjavljuju „po svim osnovama iz čl. 385. ZPP, napose zbog pogrešne primjene materijalnog prava“, s prijedlogom da uz prihvaćanje revizije pobijana presuda bude preinačena tako da tužbeni zahtjev bude odbijen kao neosnovan ili da nižestupanjske presude budu ukinute i predmet da bude vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

              Revizija je neosnovana.

              Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi iz st. 1. ovoga članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je drugostupanjski sud u izreci te presude odredio da je protiv nje revizija dopuštena. Drugostupanjski sud može tako odlučiti ako ocjeni da odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U obrazloženju presude drugostupanjski sud će naznačiti zbog kojeg je pravnog pitanja dopustio reviziju i izložiti razloge iz kojih je smatrao da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

              Iako se u obrazloženju pobijane presude ne navodi određeno pravno pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena, moglo bi se zaključiti da se to pitanje tiče postojanja pretpostavki za stjecanja vlasništva tužiteljice na predmetnoj zemljišnoj čestici dosjelošću.

              Predmet ovog spora je tužbeni zahtjev kojim se traži da se utvrdi vlasništvo tužiteljice na zem. čest. br. 226/2 oranica u selu površine 461 m² upisanoj z.k.ul.br. 2532 k.o. C. i da se naloži tuženicima izdati tužiteljici tabularnu ispravu za uknjižbu vlasništva na njezino ime.

              U postupku je utvrđeno da je prednik tužiteljice pok. J. U. (njezin otac) 1968. do 1970. kupio od tadašnje vlasnice zem. čest. br. 226 površine 1174 m2, upisane u z.k.ul.br. 2532 k.o. C. određeni dio te čestice površine 461 m2, da je cijela čestica broj 226 na temelju kupoprodajnog ugovora od 7. siječnja 1978., sklopljenog između vlasnice K. P. i prednika tuženika, njihovog oca I. G., uknjižena kao njegovo samovlasništvo, da je 17. travnja 1978. izvršeno cijepanje te čestice na dvije čestice i to na k.č.br. 226/1 površine 713 m2, koja se nalazi u posjedu tuženika i predmetnu česticu 226/2 površine 461 m2, da je to cijepanje izvršeno u skladu sa sporazumom prednika stranaka koji su ranije utvrdili i obilježili među između navedenih čestica postavljanjem kolja i kopanjem kanala po međašnoj crti, te da se tužiteljica nalazi u posjedu predmetne čestice zajedno sa svojim prednikom od 1970. i da je njezin posjed bio zakonit pošten i istinit.

              Na temelju navedenog činjeničnog utvrđenja sudovi su zaključili da su s obzirom na neprekidno trajanje samostalnog posjeda i kvalitete posjeda tužiteljice ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću na temelju odredbe čl. 159. st. 3. u svezi s čl. 160. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

              Za stjecanje vlasništva tužiteljice na predmetnoj zemljišnoj čestici dovoljna je činjenica da je tužiteljica bila savjesni posjednik te nekretnine zajedno sa svojim prednikom od 1970. Vlasnikom nekretnine tužiteljica je postala 1990. na temelju odredbe čl. 28. st. 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91) prema kojoj savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

              Pitanje stjecanja spornog vlasništva tužiteljice prosuđuje se prema odredbama navedenog zakona s obzirom na odredbu čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96) s obzirom na odredbu čl. 388. st. 2. toga Zakona kojom je određeno da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanaka stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

              Revizijski navodi kojima se osporava pravilnost utvrđenja i ocjene sudova da je tužiteljica bila savjesni posjednik nisu od značaja jer zbog pitanja savjesnosti posjeda tužiteljice revizija nije dopuštena, a prema odredbi čl. 385.a ZPP revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP može se izjaviti samo zbog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja zbog kojega je dopuštena.

              Slijedom izloženog proizlazi da su materijalnopravno pitanje zbog kojega je revizija dopuštena sudovi pravilno ocijenili kada su zaključili da su ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva tužiteljice na predmetnoj nekretnini i kada su slijedom toga tužbeni zahtjev ocijenili osnovanim.

              Stoga je na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 29. lipnja 2011.