- 1 -              Rev 1711/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1711/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, ministarstvo, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u B., Stalna služba u D., protiv prvotuženika Ž. T. iz K., OIB: …, sada u Kaznionici u L. i drugotuženika T. P. iz D., OIB: …, sada u Kaznionici u L., kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u O., radi regresa štete, odlučujući o reviziji drugotuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-191/15-2 od 12. siječnja 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Daruvaru, Stalna služba u Pakracu broj P-488/14-10 od 28. studenoga 2014., u sjednici održanoj 25. kolovoza 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija drugotuženika T. P. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojom je tražila da joj tuženici solidarno isplate iznos od 647.248,32 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 13. siječnja 2014. do isplate (toč. I.). Ujedno je tužiteljica obvezana drugotuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 12.500,00 kn (toč. II.).

 

Presudom suda drugoga stupnja prihvaćena je žalba tužiteljice te je preinačena prvostupanjska presuda i naloženo je tuženicima da solidarno tužiteljici isplate iznos od 647.248,32 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 13. siječnja 2014. do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci drugostupanjske presude. Ujedno je svaki od tuženika obvezan tužiteljici naknaditi troškove postupka u iznosu od 14.564,96 kn.

 

Protiv presude suda drugoga stupnja drugotuženik je pravodobno podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Drugotuženik predlaže da se prihvati, pobijana presuda preinači i odbije tužba tužitelja te da mu se dosude troškovi postupka.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija drugotuženika nije osnovana.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP).

 

Suprotno tvrdnji revidenta u postupku pred sudom drugog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te razlozi nisu protivnosti s provedenim dokazima i sadržajem isprava koje se nalaze u spisu.

 

Preinačujući prvostupanjsku presudu i obvezujući tuženike na isplatu utuženih iznosa, drugostupanjski sud je odluku utemeljio na sljedećim činjeničnim utvrđenjima:

 

- da su tuženici presudom Županijskog suda u Osijeku broj Krz.48/10-244 od 13. lipnja 2011., koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-802/11-7 od 22. studenoga 2011. proglašenim krivim jer su kao pripadnici Vojne policije … pri 76. samostalnog bataljunu Zbora narodne garde u razdoblju od 13. do 16. studenoga 1991. nad civilima srpske nacionalnosti, među kojima se nalazio i B. B., počinili krivično djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava - ratni zločin protiv civilnog stanovništva te su osuđeni na kaznu zatvora

 

- da je B. B. otac tužitelja u ovom predmetu

 

- da je Republika Hrvatska presudom Općinskog suda u Daruvaru broj P-114/11-14 od 3. travnja 2012., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1005/12-2 od 3. listopada 2013. obvezana isplatiti naknadu štete zbog smrti prednika tužitelja te da je tužiteljima u ovom predmetu ukupno isplaćeno 440.000,00 kn na ime glavnice s osnova neimovinske štete, kamata na neimovinsku štetu u iznosu od 136.918,34 kn, imovinska šteta u iznosu od 19.953,65 kn, kamata na imovinsku štetu 4.224,71 kn, trošak postupka u iznosu od 38.087,50 kn, te kamata na parnični trošak u iznosu od 8.064,12 kn

 

- da je tijelo pok. B. B. pronađeno 5. prosinca 1991. na području između P. p. i M. S., a obdukcijom istog je utvrđeno da je uzrok smrti 13 prostrijelnih rana glave i trupa te lijeve nadlaktice, čiji je smjer bio od straga prema naprijed

 

- da u gore navedenog pravomoćnoj kaznenog presudi tuženicima u ovom predmetu nije stavljeno na teret da su isti ubili B. B., već su odnosu na B. B. oglašeni krivim za ratni zločin protiv civilnog stanovništva

 

- da su tuženici bili pripadnici Vojne policije, dakle pripadnici Oružanih snaga, te da se isti u odnosu prema tužiteljici u ovom predmetu nalaze u svojstvu zaposlenika, a tužiteljica je poslodavac.

 

Drugostupanjski sud kod toga pravilno navodi da je prema odredbi čl. 12. st. 3. ZPP u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja parnični sud vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

 

Revident u reviziji prije svega ističe da pravomoćnom kaznenom presudom tuženici nisu osuđeni radi usmrćenja pok. prednika tužitelja, već su druge osobe identificirane i imenovane kao egzekutori.

 

Navedena tvrdnja drugotuženika ne može se prihvatiti osnovanom. Naime, u okolnostima konkretnog slučaja kada iz pravomoćne kaznene presude jasno proizlazi da su tuženici u ovom predmetu oglašenim krivima za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva te kada je kao posljedica takvog postupanja došlo do nasilne smrti prednika tužitelja, tada je pravilno shvaćanje drugostupanjskog suda da je smrt prednika tužitelja posljedica postupanja tuženika u ovom predmetu. Ratni zločin kao kazneno djelo u svom biću obuhvaća i radnju ubijanja civila, a nije sporno da je prednik tužitelja sada pok. B. B. pronađen mrtav s ukupno 13 prostrijelnih rana glave i trupa, te da je smjer ulaza metka bio od straga prema naprijed. Treba istaknuti da su za ratni zločin protiv civilnog stanovništva pravomoćno osuđeni upravo tuženici u ovom predmetu, a ne njihovi zapovjednici koji su oslobođeni odgovornosti. Identično shvaćanje revizijski sud je zauzeo u odlukama Rev-2726/16-2 od 27. ožujka 2019. i Rev-175/15-2 od 13. studenoga 2018.

 

Neosnovana je i tvrdnja drugotuženika da je tužiteljica sama počinila i skrivila štetu te da nema osnova teretiti za svoje propuste treće osobe. Pri tome drugotuženik tvrdi da isti nije bio zaposlenik u Oružnim snagama Republike Hrvatske, već da su tuženici bili dobrovoljci (dragovoljci), koji su dobrovoljno pristupili Oružanim snagama. Pravilno u tom dijelu drugostupanjski sud ukazuje na odredbu čl. 16. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 51/91), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja štetnog događaja, prema kojoj se i dobrovoljci smatraju pripadnicima Oružanih snaga Republike Hrvatske, pa su isti u pravnom odnosu zaposlenika prema poslodavcu.

 

Kako je Republika Hrvatska isplatila štetu u utuženom iznosu djeci sada pok. B. B. na temelju Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata („Narodne novine“ broj 117/03), to je na regresni zahtjev tužiteljice prema tuženicima pravilno primijenjena odredba čl. 1061. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 - dalje ZOO), budući je šteta isplaćena 13. siječnja 2014.

 

Kod toga tužiteljica ima pravo tražiti regres isplaćene štete od tuženika sukladno odredbi čl. 1061. st. 3. ZOO, jer je pravomoćnom kaznenom presudom utvrđeno da su tuženici štetu počinili namjerno.

 

Stoga nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju drugotuženika odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 25. kolovoza 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v. r.