Poslovni broj: 1 Kž-474/2020-3

 

Poslovni broj: 1 Kž-474/2020-3

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Dušanke Zastavniković Duplančić kao predsjednice vijeća, te Željka Horvatovića i Marijana Garca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Jasmine Šarić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene N. L., zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženice, podnesene protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K-2014/18-28 od 30. lipnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba optužene N. L. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Pobijanim rješenjem, odbijen je prijedlog optužene N. L. da se iz spisa predmeta, kao nezakoniti dokazi, izdvoje zapisnici o ispitivanju svjedoka B. V. od 1. prosinca 2016. (list 325.), Đ. S. od 1. prosinca 2016. (list 326.), B. D. od 1. prosinca 2016. (list 326.-327.), R. P. L. od 27. siječnja 2017. (list 351.) i J. M. od 6. ožujka 2017. (list 481.).

 

Protiv navedenog rješenja pravodobno je podnijela žalbu optužena N. L., po branitelju T. I., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijano rješenje preinači na način da se iz spisa kao nezakoniti izdvoje iskazi poimenično naprijed navedenih svjedoka, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Prije održavanja sjednice vijeća ovog suda drugog stupnja, sukladno čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08.), spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Nije u pravu žaliteljica kad u žalbi ističe da su zapisnici o ispitivanju svjedoka B. V., Đ. S., B. D., R. P. L. i J. M., nezakoniti dokazi, budući da prvostupanjski sud, protivno čl. 300. st. 1. toč. 5. ZKP/08., u raspravni zapisnik nije unio cjeloviti zakonski sadržaj čl. 288. st. 3. ZKP/08., po kojoj odredbi je upozorio ove svjedoke, prije ispitivanja.

 

Suprotno stavu žaliteljice, iz odredbe čl. 300. st. 1. toč. 5. ZKP/08., u kojoj je propisano da se iskaz svjedoka ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku, ako upozorenja iz čl. 288. st. 3. ZKP/08. nisu ubilježena u zapisnik, ne proizlazi obveza da se u raspravni zapisnik, nakon što sudac usmeno upozori svjedoka, unosi i tekstualni sadržaj odredbe čl. 288. st. 3. ZKP/08., niti se takav zaključak može izvući bilo gramatičkim, bilo logičnim ili teleološkim tumačenjem te odredbe.

 

Naime, s obzirom da zakonsko upozorenje iz čl. 288. st. 3., kao i ono iz čl. 286. st. 1. ZKP/08., koja se u kaznenom postupku daju „običnom svjedoku“, a budući da na ta upozorenja ovaj svjedok ne daje nikakve odgovore u smislu očitovanja svoje volje da nešto prihvaća ili ne prihvaća, u tom slučaju ne postoji niti stvarna potreba da se sadržaj, odnosno tekst tih odredbi, unosi u raspravni zapisnik. Druga je stvar s privilegiranim svjedocima koje se upozorava da će se njihov iskaz, ako odluče svjedočiti, bez obzira na njihovu kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz, te će se, kako je to propisano u čl. 285. st. 3. ZKP/08., to upozorenje i odgovor, unijeti u zapisnik, u kojem slučaju sadržaj tih odredbi i odgovor koji je s tim u vezi svjedok dao, nužno povezani i čine jednu logičnu i smislenu cjelinu.

 

Prema tome, sud prvog stupnja je ispravno utvrdio da time što je svjedocima u ovom kaznenom predmetu, prije svjedočenja, usmeno priopćeno ono što je propisano u čl. 288. st. 3. i 286. st. 1. ZKP/08., a u zapisnik je unijeta konstatacija da su upozoreni po tim zakonskim odredbama, zakoniti način postupanja.

 

Pri tome treba uzeti u obzir procesni smisao, odnosno samu suštinu zakonske odredbe iz čl. 300. st. 1. toč. 5. ZKP/08., koja se primarno sastoji u tome da je svjedok upoznat s njegovim zakonskim pravima i dužnostima u kaznenom postupku koja su sadržana u odredbama čl. 288. st. 3. i čl. 286 st. 1. ZKP/08. U tim je odredbama propisano da je svjedok dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti, da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo, kao i da nije obvezan odgovarati na pojedina pitanja ako bi time izložio sebe ili svog bliskog srodnika kaznenom progonu, teškoj sramotnoj ili znatnoj materijalnoj šteti. Usmenim priopćenjem svega onog što sadrže te odredbe, i po stavu ovog suda drugog stupnja, u potpunosti se ostvaruje, a onda i iscrpljuje, zakonska svrha upozorenje svjedoka, jer je time svjedok upoznat sa svim zakonskim pravima i dužnostima koje za njega proizlaze iz procesne uloge svjedoka u kaznenom postupku, kao i posljedicama ukoliko postupi protivno tome. U tom kontekstu posve je irelevantno to što u raspravni zapisnik nije unesen i sam zakonski tekst tih odredbi, jer time svjedok ne dobiva ni manje ni više prava i dužnosti od onih na koje je usmeno upozoren, time da niti sam žalitelj ne dovodi u pitanje činjenicu da svjedoci od strane suda nisu bili usmeno upozoreni.

 

Prema tome, usmenim upozorenjem koje su svjedoci u ovom kaznenom predmetu dobili prije nego što su dali svoje iskaze, i po mišljenju ovog Županijskog suda u Zagrebu, kao suda drugog stupnja, u formalnom smislu – numeričkim ubilježavanjem u zapisnik, s naznakom da su svjedoci upozoreni po čl. 288. st. 3. i čl. 286. st. 1. ZKP/08., po kojim

 

 

zakonskim odredbama se svjedoci moraju upozoriti, i materijalnom smislu - usmenim upozorenjem svjedoka na sam zakonski sadržaj tih odredbi, ostvarena je zakonska svrha upozorenja svjedoka koja je propisana u čl. 300. st. 1. toč. 5. ZKP/08.

 

Slijedom toga, time što u zapisnicima o ispitivanju svjedoka sud prvog stupnja nije naveo odnosno citirao i zakonski tekst iz čl. 288. st. 3. i čl. 286. st. 1. ZKP/08., na koji su svjedoci usmeno upozoreni, nije postupljeno protivno čl. 300. st. 1. toč. 5. ZKP/08., pa stoga iskazi tih svjedoka, u smislu čl. 10. st. 2. toč. 3. ZKP/08., nisu nezakoniti dokazi, kako to žaliteljica pogrešno smatra.

 

Što se tiče dijela odredbe čl. 288. st. 3. ZKP/08., na koju žaliteljica također upire u žalbi, u kontekstu naprijed iznesenog stava, ova odredba uopće nije bitna za ocjenu da bi se radilo o nezakonitom dokazu. Međutim, ipak valja navesti da ovaj sud drugog stupnja, i u odnosu na to pitanje, prihvaća razloge koje je iznio sud prvog stupnja kad je utvrdio da je dio odredbe koja glasi: „Svjedok će se upozoriti i da nije dužan odgovarati na pitanja predviđena u čl. 286. st. 1. ovog zakona i to će se upozorenje unijeti u zapisnik“, unijet novelom ZKP-a od 19. srpnja 2017., NN 70/17, koja je stupila na snagu 28. srpnja 2017., pa se ova odredba u konkretnom slučaju nije mogla primijeniti s obzirom da su svjedoci, čiji iskazi su predloženi da se izdvoje kao nezakoniti dokazi, ispitani prije nego je ta izmjena ZKP-a stupila na snagu.

 

Zbog svih naprijed iznesenih razloga, a kako optužena N. L. svojom žalbom nije dovela u pitanje zakonitost i pravilnost prvostupanjskog rješenja, a s obzirom da nije utvrđeno postojanje onih povreda zakona na koje ovaj drugostupanjski sud povodom žalbe, a temeljem čl. 494. st. 4. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – u daljnjem tekstu: ZKP/08), pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08., valjalo je žalbu optužene N. L. odbiti kao neosnovanu.

 

 

U Zagrebu, 25. kolovoza 2020.