Baza je ažurirana 15.04.2025. 

zaključno sa NN 66/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 1328/2017-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1328/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice D. O. iz R. S., N. P., koju zastupaju punomoćnici J. D., P. M., N. P. i B. D., odvjetnici u G., protiv tuženice R. H., OIB: , zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u V., Građansko-upravnom odjelu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-2828/2016-2 od 23. ožujka 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj Pn-7/16-11 od 14. listopada 2016., na sjednici održanoj 25. kolovoza 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-2828/2016-2 od 23. ožujka 2017. odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj Pn-7/16-11 od 14. listopada 2016. kojom je suđeno:

 

„I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi

 

"Tuženik R. H. OIB; dužan je tužitelju D. O. iz N. P., R. S., platiti na ime naknade štete iznos od 222.500,00 kuna s kamatom po stopi od 12% godišnje počam od dana podnošenja zahtjeva za mirnim rješenjem spora, tj. od 28. prosinca 2o12.godine do 31. srpnja 2o15.godine, a od 1. kolovoza 2o15.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, do isplate."

 

II Tužiteljica je dužna tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.500,00 kuna, u roku od 15 dana.

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda, kao i presuda suda prvog stupnja, ukinu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova revizije.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

U skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice na naknadu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpjela zbog smrti bliske osobe, oca S. Z., koji je smrtno stradao u noći s 12. na 13. prosinca 1991., a za čiju smrt tužiteljica tvrdi da je posljedica terorističkog akta.

 

Nižestupanjski su sudovi tužbeni zahtjev odbili nalazeći osnovanim istaknuti prigovor zastare. Imajući u vidu trenutak smrtnog stradavanja sada pok. S. Z. 12. na 13. prosinac 1991., a o čemu je tužiteljica imala odmah saznanja te trenutak podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora tuženici u prosincu 2012. te da je tužba podnesena sudu 28. siječnja 2016., nižestupanjski sudovi su utvrdili, sve da se radi o terorističkom aktu, da je prije podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora tuženici nastupila zastara tražbine tužiteljice, a imajući u vidu odredbu čl. 11. Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkog akta i javnih demonstracija („Narodne novine“, broj 117/03 - dalje: ZOŠTA).

 

Tužiteljica u reviziji prigovora pravilnosti primjene materijalnog prava, ističući da postoji odgovornost tuženice za štetu prema čl. 3. ZOŠTA, koji propisuje da obveza naknade štete postoji neovisno o tome je li štetnik utvrđen, kazneno gonjen ili oglašen krivim, kao i da nije isključena odredba čl. 377. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) kojom je propisan privilegirani zastarni rok, kada se odlučuje o zastari, pa drži da prilikom donošenja pobijane presude navedene odredbe nisu pravilno primijenjene.

 

Međutim, a kako to u obrazloženju presude ističe drugostupanjski sud, nema mjesta primjeni odredbe čl. 377. ZOO u ovom konkretnom slučaju iz razloga što se duži zastarni rok propisan ovom odredbom primjenjuje samo u slučaju kada je pravomoćnom osuđujućom presudom kaznenog suda utvrđeno postojanje kaznenog djela i odgovornosti počinitelja, a tek iznimno, parnični je sud ovlašten utvrđivati je li šteta prouzročena kaznenim djelom, kao o prethodnom pitanju, u slučaju da su postojala određene procesne smetnje da se protiv počinitelja provede kazneni postupak.

 

Kako je okrivljeni D. Č. pravomoćnom presudom Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj K-35/98-10 od 13. studenoga 1998. oslobođen optužbe za počinjenje kaznenog djela ubojstva na štetu sada pok. S. Z., to ne postoje uvjeti za primjenu odredbe čl. 377. ZOO, sve i u situaciji da se odgovornost tuženice prosuđuje po odredbama ZOŠTA.

 

Zbog navedenoga ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena pa je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 25. kolovoza 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v. r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu