Poslovni broj: 26 Gž-323/2020-2

 

Poslovni broj: 26 Gž-323/2020-2

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka kao predsjednika vijeća, Sanje Bađun kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te sutkinje Amalije Švegović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. Z., OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnica D. H., odvjetnica u O. d. H. & P. d.o.o. u Z., protiv tuženika G. M., OIB: ..., iz S., kojeg zastupa punomoćnica V. P., odvjetnica u Z., radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-191/18-11 od 18. lipnja 2019., u sjednici vijeća 25. kolovoza 2020.

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-191/18-11 od 18. lipnja 2019. pod toč. I. izreke.

 

r i j e š i o   j e

 

Djelomično se odbija a djelomično prihvaća žalba tužitelja, te se navedena presuda pod toč. II. izreke potvrđuje u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka od 3.750,00 kn, te preinačuje za preostali dosuđeni iznos od 625,00 kn i zahtjev tuženika u tom dijelu odbija.

 

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom pod toč. I. izreke odbijen je zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku isprazniti od osoba i stvari i predati u posjed tužitelju poslovni prostor u Z., u prizemlju, koji se sastoji od jedne prostorije površine 61,35 m2 s pripadajućim skladištem površine 70,47 m2, odnosno ukupne površine od 131,82 m2. Toč. II. izreke presude tužitelj je obvezan naknaditi tuženiku trošak postupka od 4.375,00 kn.

 

              Navedenu presudu, pravodobno izjavljenom žalbom, pobija tužitelj zbog svih zakonskih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, odnosno podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Tuženik je podnio odgovor na žalbu.

 

              Žalba tužitelja nije osnovana u dijelu pobijane toč. I. izreke presude, dok je djelomično osnovna u dijelu pobijane toč. II. izreke presude.

 

              Predmet postupka je zahtjev tužitelja za predaju u posjed poslovnog prostora u Zagrebu, Našička ulica 8, koji činjenično temelji na tvrdnji da se tuženik nalazi u posjedu poslovnog prostora, koji je u njegovom vlasništvu, bez pravne osnove.

 

U obrazloženju presude prvostupanjski sud je ocjenu neosnovanosti zahtjeva tužitelja utemeljio na sljedećem činjeničnom utvrđenju:

 

-          da su pravni prednik tužitelja O. T., Komisija za davanje u zakup poslovnog prostora, kao zakupodavac i pravni prednik tuženika I. M., kao zakupac 7. lipnja 1985. sklopili Ugovor br. 44 o zakupu poslovne prostorije na neodređeno vrijeme (u daljnjem tekstu: Ugovor), temeljem kojeg je predniku tuženika predan u posjed poslovni prostor koji se sastoji od jedne prostorije površine 61,35 m2 s pripadajućim skladištem površine 70,47 m2, odnosno poslovni prostor ukupne površine od 131,82 m2 za obavljanje staklarsko zanatske djelatnosti;

 

-          da je ulica Đ. Š., koja je navedena u Ugovoru, u međuvremenu preimenovana u N. u., a da je zgrada radne oznake „S. objekt KC-5“ izgrađena na k.č.br. 4760/4 k.o. R. ranije obilježena brojevima 2-10 u ulici Đ. Š., a danas obilježena brojevima 2-10 u N. u.;

 

-          da je tužitelj sukladno čl. 1. i 4. Zakona o spajanju općina s područja G. z. Z. i prestanka zajednice G. Z., odredbama čl. 33. i čl. 42. Zakona o Gradu Zagrebu i odredbi čl. 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi pravni slijednik O. T., da je evidentirani posjednik nekretnine gdje se predmetni poslovni prostor nalazi, odnosno da je uknjiženi vlasnik zemljišnoknjižnih čestica na čijim dijelovima se nalazi navedeni poslovni prostor, te se temeljem čl. 166. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne Novine br.: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., u daljnjem tekstu: ZV) smatra predmnijevanim vlasnikom predmetnog poslovnog prostora;

 

-          da je tuženik nakon smrti zakupnika I. M. (umro 29. travnja 2014.), kao njegov nasljednik (sin), nastavio koristiti poslovni prostor za obavljanje staklarsko zanatske djelatnosti;

 

-          da je Ugovor sklopljen nakon provedenog javnog natječaja pa nije postojala dužnost usklađivanja Ugovora s odredbama Zakona o zakupu poslovnog prostora (Narodne novine br. 91/96., 124/97., u daljnjem tekstu: ZOZPP), te da Ugovor nije raskinut po sili zakona primjenom čl. 35. st. 2. ZOZPP-a;

 

-          da je tuženik nakon smrti oca stupio u prava i obveze zakupnika iz navedenog Ugovora primjenom čl. 31. st. 1. i 2. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora (Narodne novine br. 125/11., u daljnjem tekstu: ZOZKPP) koji propisuje da zakup ne prestaje smrću zakupnika, ako ugovorom nije drukčije određeno i da nasljednici koji preuzmu obrt ili drugu djelatnost iz ugovora o zakupu, odnosno pravni slijednici stupaju u prava i obveze zakupnika.

 

Na temelju navedenog prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik nakon smrti oca stupio u prava i obveze zakupnika iz Ugovora po sili zakona i da se to pravo ne može ograničiti odlukom tužitelja, konkretno čl. 25. Odluke o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora (S. g. G. Z. br. 10/12., u daljnjem tekstu: Odluka) koja u konkretnom slučaju nije primjenjiva, te kako Ugovor nije prestao niti otkazom zaključuje da tuženik kao zakupnik ima pravo koje ga ovlašćuje na posjed, slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke za predaju u posjed poslovnog prostora tužitelju u smislu čl. 166. ZV-a.

 

Tužitelj u žalbi navodi da je nejasno iz kojeg razloga prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik stupio u prava i obveze svog prednika i da predmetni poslovni prostor koristi na temelju valjane pravne osnove. Ponavlja da je čl. 25. st. 1 Odluke propisano da gradonačelnik odobrava stupanje u prava i obveze dosadašnjeg zakupnika djeci istih, u slučaju da zakupnik umre ili ode u mirovinu, a oni nastave obavljati obrt iste ugovorne djelatnosti, te da se tuženik oglušio na dopis tužitelja od 7. kolovoza 2017. te nije dostavio dokaze na temelju kojih bi stupio u prava i obveze svog pravnog prednika, niti je tužitelju podmirio dospjele obveze s osnova korištenja predmetnog prostora, iz čega proizlazi da je poslovni prostor koristio bez valjanje pravne osnove i da je Ugovor raskinut s danom smrti prednika tuženika kao zakupnika. Osporava i utvrđeno činjenično stanje navodeći da je prvostupanjski sud navedenu odlučnu činjenicu ispravno utvrdio zaključio bi - da je tužitelj u utuženom razdoblju bio predmnijevani vlasnik a tuženik bespravni korisnik poslovnog prostora, da tuženik nije postupio sukladno dopisu tužitelja od 7. kolovoza 2017. i nije stupio u prava i obveze ranijeg zakupnika, te bi pravilnom primjenom materijalnog prava donio presudu kojom usvaja tužbeni zahtjev za predaju u posjed.

 

U odgovoru na žalbu tuženik se protivi žalbenim navodima tužitelja i prihvaća pravno stajalište prvostupanjskog suda izraženo u pobijanoj presudi.

 

Ispitujući presudu u okviru žalbenih navoda, kojima tužitelj ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, te stoga što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ovaj sud utvrđuje da nije počinjena navedena bitna povreda jer presuda sadrži jasne i određene razloge o svim bitnim činjenicama za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja, koji imaju uporišta u sadržaju provedenih dokaza analiziranih i ocijenjenih sukladno čl. 8. ZPP-a, te presuda nema nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost, a nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

Nisu osnovani niti žalbeni navodi tužitelja kojima pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava u dijelu odluke o glavnoj stvari.

 

Iz stanja u spisu proizlazi da je tužitelj u tužbi tvrdio da je Ugovor raskinut po sili zakona 5. siječnja 1998. jer nije usklađen s odredbama ZOZPP-a, pa kako je prednik tuženika nastavio koristiti poslovni prostor do svoje smrti 29. travnja 2014., te da je nakon toga poslovni prostor nastavio koristiti tuženik za obavljanje staklarsko zanatske djelatnosti, a da nije regulirao status korisnika i nije podmirio dospjela dugovanja, tužitelj smatra da se tuženik nalazi u posjedu poslovnog prostora bez valjanog pravnog temelja.

 

              Nakon što je tuženik osporio da je Ugovor raskinut po sili zakona, te je dostavio u spis dopis Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada od 7. kolovoza 2017. u kojemu tužitelj navodi da je pogrešno smatrao Ugovor raskinutim po sili zakona, te potvrđuje da je Ugovor proizvodio pravne učinke i nakon 5. studenog 1998. jer je dodatnom provjerom utvrdio da je Ugovor sklopljen nakon provedenog javnog natječaja pa stoga nije postojala obveza njegovog usklađivanja s odredbama ZOZPP-a, tužitelj je u podnesku od 29. siječnja 2019. istakao (a što ponavlja i u žalbi) - da sve da i nije Ugovor raskinut po sili zakona da je čl. 25. st. 1. toč. 1. Odluke propisano da gradonačelnik odobrava stupanje u prava i obveze dosadašnjeg zakupnika djeci istih u slučaju da zakupnik umre ili ode u mirovinu, a oni nastave obavljati obrt iste ugovorne djelatnosti, pa kako je tuženik dopisom (od 7. kolovoza 2017.) pozvan dostaviti tužitelju dokumentaciju u svrhu reguliranja statusa korisnika poslovnog prostora i da je pozvan podmiriti sve dospjele obveze s osnova dotadašnjeg korištenja, a što je uvjet za stupanje u prava i obveze pok. I. M., uz upozorenje da ukoliko to ne učini da će se Ugovor smatrati raskinutim s danom smrti I. M. (29. travnja 2014.), pa da se time što tuženik nije postupio po dopisu tužitelja Ugovor smatra raskinutim s danom smrti njegovog pravnog prednika.

 

              Prema čl. 31. ZOZKPP-a zakup ne prestaje smrću, odnosno promjenom pravnoga položaja zakupnika, ako ugovorom nije drukčije određeno (st. 1.), te u slučaju iz st. 1. toga članka nasljednici koji preuzmu obrt ili drugu djelatnost iz ugovora o zakupu, odnosno pravni slijednici stupaju u prava i obveze zakupnika (st. 2.). Kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da Ugovorom nije određeno da prestaje smrću zakupnika, kao i da je tuženik koji je nasljednik pok. I. M. u poslovnom prostoru nastavio obavljati djelatnost iz Ugovora, to je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 31. st. 2. ZOZKPP-a zaključio da je tuženik stupio u prava i obveze zakupnika po sili zakona, te da za isto nije potrebno ničije odobrenje, niti je podmirivanje dospjelih obveza pretpostavka za stupanje u prava i obveze zakupnika (koje nastupa po sili zakona). Obzirom je tuženik s danom smrti svog oca stupio u njegova prava i obveze kao zakupnika, te da Ugovor nakon toga nije prestao na način propisan čl. 23. st. 1. ZZKPP-a (otkazom), pravilnim proizlazi i daljnji zaključak prvostupanjskog suda da tuženik ima valjanu pravnu osnovu za posjed poslovnog prostora, a što zahtjev tužitelja za predaju u posjed čini neosnovanim u smislu čl. 166. ZV-a.

 

Stoga je ovaj sud odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu pod toč. I. izreke primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

Ispitujući odluku o troškovima postupka pod toč. II. izreke presude u okviru žalbe tužitelja koji iako pobija presudu u tom dijelu sadržajno ne iznosi žalbene navode, te po službenoj dužnosti, ovaj sud utvrđuje da je donesena pravilnom primjenom čl. 154. st. 1 ZPP-a, te pravilnom primjenom čl. 155. ZPP-a u odnosu na dosuđeni trošak sastava odgovora na tužbu i zastupanja na ročištima po odvjetniku, dok nije donesena pravilnom primjenom navedene zakonske odredbe u odnosu na trošak pristupa na ročištu za objavu presude (od 625,00 kn), na koji tuženik nema pravo jer nije bio prisutan na ročištu 18. lipnja 2019.

 

Stoga je ovaj sud djelomično odbio žalbu tužitelja i potvrdio toč. II. izreke presude u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka od 3.750,00 kn primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a, dok je preinačio toč. II. izreke presude u preostalom dosuđujućem dijelu i odbio zahtjev tuženika za naknadu troška od 625,00 kn primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

 

Zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka ovaj sud je odbio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, obzirom uspjeh stranke u odnosu na odluku o troškovima postupka kada je pobijana i odluka o glavnoj stvari u odnosu na koju nije uspjela, nije mjerodavan za ocjenu prava na dosudu troškova žalbenog postupka u smislu čl. 35. ZPP-a.

 

U Varaždinu 25. kolovoza 2020.

 

 

Predsjednik vijeća

 

Milko Sambolek