Poslovni broj: 57 Pž-6832/2018-2

 

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 57 Pž-6832/2018-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirta Matić, u pravnoj stvari tužitelja ŽUPANIJSKA UPRAVA ZA CESTE VARAŽDINSKE ŽUPANIJE, Varaždin, Gajeva 4, OIB 74640705361, kojeg zastupa punomoćnik Dragoslav Zuber, odvjetnik u Varaždinu, Braće Radić 7, protiv tuženika JEDINSTVO KRAPINA d.o.o. OIB 98656691838, Mihaljekov Jarek 33, Krapina, kojeg zastupa punomoćnik, Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Maksimirska 88, radi isplate iznosa od 46.291,72 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-68/2016-25 od 18. listopada 2018., 24. kolovoza 2020.

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-68/2016-25 od 18. listopada 2018.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 19.016,13 zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke) i naložio tužitelju nadoknaditi tuženiku iznos od 7.500,00 kn (točka II. izreke).

 

U obrazloženju presude sud navodi da je tužitelj tijekom postupka smanjio prvotno postavljeni zahtjev za isplatu iznosa od 46.291,72 kn i zahtijeva plaćanje iznosa od 19.016,13 kn s osnove naknade za korištenje cestovnog zemljišta na sukladno odredbama Pravilnika o mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti („Narodne novine“ broj: 119/07, 91/08 i 39/11; dalje: Pravilnik o mjerilima) i Pravilnika o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanja pratećih djelatnosti („Narodne novine“ broj: 119/07, 39/11 i 84/11; dalje: Pravilnik o korištenju) Ocjenom izvedenih dokaza i primjenom pravila o teretu dokazivanja sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao da je u razdoblju za koje zahtijeva isplatu naknade počevši od listopada 2012. do srpnja 2014. tuženik koristio dva priključka na županijsku cestu 2101 niti je na kč.br. 972 i 885/1 k.o. Jerkovec utvrđeno da je tuženik obavljanja prateće uslužne djelatnosti u objektu uz javnu cestu radi pružanja usluga korisnicima javne ceste. Pored toga, tužitelj sudu nije dokazao da je tuženik izgradio na javnoj cesti prateće uslužne objekte te da obavlja djelatnost ugostiteljstva, trgovine, usluga opskrbe gorivom, servisne usluge i sl. ili da, u već izgrađenim pratećim uslužnim objektima na javnoj cesti obavlja navedene djelatnosti radi pružanja pratećih djelatnosti. S obzirom na to da tužitelj nije dokazao da tuženik koristi cestovno zemljište u smislu čl. 46. Zakona o javnim cestama, odnosno čl. 73. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 54/13 i 148/13; dalje: ZC), nema pravo od tuženika tražiti naplatu naknade za korištenje prilaza na županijsku cestu i tužbeni zahtjev je valjalo odbiti kao neosnovan.

 

Tužitelj u žalbi, u bitnom, osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i navodi da je presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba postupka iz čl. 35. st. 2. t. 11. ZPP-a jer su izneseni razlozi nejasni i proturječni. Pored toga, sud je propustio pravilno promijeniti odredbu čl. 288.a st. 2. ZPP-a jer nije tužitelj upozorio da su predloženi dokazi nedostatni na okolnost tuženikovog korištena prilaza i pružanja pratećih djelatnosti posljedično čemu je počinjena i bitna povreda odredba postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a. Traži naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 kn.

 

Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode.

 

Žalba nije osnovana.

 

Ispitavši pobijanu presudu sukladno odredbama čl. 365. i čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP), u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4.,

8., 9. i 11. toga Zakona, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je ona pravilna i osnovana na zakonu.

 

Sadržaj žalbenih navoda svodi se na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredba postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 288.a st. 2. ZPP-a koji nisu ispitani jer se o ovom sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 502. st. 1. ZPP-a u presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a).

 

U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi, kao ni u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju žalbom ukazuje tuženik.

 

Predmet spora je tužiteljev zahtjev radi isplate naknade za korištenje cestovnog zemljišta radi ostvarivanja prilaza i priključka na županijsku cestu broj 2101, u svrhu poslovanja tuženikovog obrta koji se bavio komercijalnom djelatnošću, proizvodnjom betonske galanterije, u razdoblju od siječnja 2010. do srpnja 2012., u iznosu od 10.850,00 kn.

 

U predmetnom sporu primjenjuju se odredbe Zakona o javnim cestama („Narodne novine“ broj: 180/04, 138/06, 146/08, 38/09, 124/09, 153/09 i 73/10) i Pravilnika o korištenju koji u čl. 3. predviđa uvjete i način korištenja cestovnog zemljišta na način da Hrvatske autoceste d.o.o., Hrvatske ceste d.o.o., korisnik koncesije, županijska uprava za ceste, odnosno upravno tijelo Grada Zagreba može povjeriti cestovno zemljište na korištenje pravnim i fizičkim osobama ugovorom o korištenju cestovnog zemljišta i na druge zakonom dozvoljene načine. Odredbom čl. 4. st. 1. navedenog Pravilnika predviđeno je da se za korištenje cestovnog zemljišta i za obavljanje pratećih djelatnosti na cestovnom zemljištu plaća naknada, a stavkom 2. tog članka određeno je da je visina naknade utvrđena posebnim propisom. Nadalje, odredbom čl. 2. st. 2. Pravilnika o mjerilima određeno je da naknadu za korištenje cestovnog zemljišta plaćaju pravne i fizičke osobe za korištenje priključaka odnosno prilaza na javnu cestu izgrađenih na cestovnom zemljištu u obavljanju komercijalnih djelatnosti. Dakle, navedene odredbe Pravilnika reguliraju dvije vrste naknada - naknadu za obavljanje pratećih djelatnosti na cestovnom zemljištu i naknadu za korištenje cestovnog zemljišta, a koju u konkretnom slučaju traži tužitelj.

 

Međutim, čl. 14. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim cestama („Narodne novine“ broj 153/09) propisano je da se pod korištenje cestovnog zemljišta u smislu ovog Zakona podrazumijeva građenje na javnoj cesti pratećih uslužnih objekata i obavljanje djelatnosti ugostiteljstva, trgovine, usluga opskrba gorivom, servisnih usluga i slično ili u već izgrađenim pratećim uslužnim objektima na javnoj cesti obavljanje navedene djelatnosti, radi pružanja usluga korisnicima javnih cesta.

 

Osim toga, naknadno je donesen i Zakon o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 54/13 i 148/13), u kojem je u čl. 73. propisano da se pod korištenjem cestovnog zemljišta u smislu ovoga Zakona podrazumijeva građenje pratećih uslužnih objekata na javnoj cesti i obavljanje djelatnosti ugostiteljstva, trgovine, usluga opskrbe gorivom, servisnih usluga i slično, kao i obavljanje navedenih djelatnosti u već izgrađenim objektima, radi pružanja usluga korisnicima javne ceste.

 

Uvjete i način korištenja cestovnog zemljišta, uvjete i postupak povjeravanja te prava i obveze u vezi s obavljanjem pratećih djelatnosti (ugostiteljstvo, trgovina, benzinske postaje, servisi i drugo) na cestovnom zemljištu propisuje ministar.

 

Prema tome, identične zakonske odredbe djelomično su derogirale citirane odredbe Pravilnika o mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti budući da plaćanje naknade za korištenje cestovnog zemljišta vežu uz obavljanje prateće uslužne djelatnosti radi pružanja usluga korisnicima javne ceste, kako to pravilno ocjenjuje prvostupanjski sud.

 

Na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova ovoga suda, održanoj 7. svibnja 2018., prihvaćeno je pravno shvaćanje prema kojem tuženik koji koristi priključak odnosno prilaz na javnu cestu radi obavljanja prateće uslužne djelatnosti u objektu uz javnu cestu radi pružanja usluga korisnicima javne ceste dužan je plaćati naknadu za korištenje cestovnog zemljišta.

 

Dakle, prihvaćeno pravno shvaćanje ovoga suda daje prednost u primjeni citiranim zakonskim odredbama prema kojima je naknada za korištenje cestovnog zemljišta vezana uz obavljanje prateće uslužne djelatnosti radi pružanja usluga korisnicima javne ceste, koju odlučnu činjenicu tužitelj nije dokazao.

 

Zato je neosnovano žaliteljevo shvaćanje kako činjenica je li tuženik u spornom razdoblju obavljao prateću djelatnost na cestovnom zemljištu u konkretnom slučaju nije relevantna, jer upravo ta okolnost odlučna činjenica za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da tužitelj tu činjenicu nije dokazao. Stoga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

 

Pravilna je i odluka o troškovima jer je o njima odlučeno pravilnom primjenom odredaba čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a.

 

Zato je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 24. kolovoza 2020.

 

Sudac

Mirta Matić, v.r.