Poslovni broj: 94 Pž-3445/2020-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 94 Pž-3445/2020-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Kamelija Parać, u pravnoj stvari
tužitelja H. I. d.o.o. Z., OIB ..., protiv tuženika H. P. P. d.o.o. Z., OIB ... i H. C. d.o.o. Z., OIB ... (kao pravnog sljednika društva H. V. V. d.o.o. Z., OIB ...), radi naknade štete u iznosu od 13.849,32 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1096/2011 od 8. prosinca 2011., 24. kolovoza 2020.

r i j e š i o j e

Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1096/2011 od 8. prosinca 2011. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem odbačena je tužba u ovoj pravnoj stvari, a sud prvog stupnja
svoju odluku donio je na temelju čl. 446. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), jer je tužitelj u ovom postupku podnio tužbu radi isplate na temelju računa koji predstavlja vjerodostojnu ispravu, a da pri tome nije posebno naveo razloge zbog kojih predlaže izdati platni nalog umjesto da predlaže određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave.

Protiv pobijanog rješenja tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog
stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu da rješenje ukine i
predmet vrati na ponovan postupak. U žalbi u bitnome navodi da iz formulacije tužbenog zahtjeva ne proizlazi da tužitelj traži izdavanje platnog naloga, te da isprava koju je tužitelj dostavio uz tužbu ne predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 28. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08; dalje: OZ), već predstavlja specifikaciju opsega i visine pretrpljene štete.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je osnovana.

Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredaba čl. 365. st. 2. i čl. 381. ZPP-a u granicama žalbenih navoda, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud utvrđuje kako pobijano rješenje nije pravilno i osnovano na zakonu jer je rješenje zahvaćeno bitnom povredom postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a i doneseno je pogrešnom primjenom materijalnog prava (odredba čl. 446. ZPP-a).

Naime, nisu jasni razlozi zašto sud prvog stupnja smatra da je u ovom postupku tužitelj trebao podnijeti ovršni prijedlog kad se iz dokumentacije koju je tužitelj priložio uz tužbu ne može sa sigurnošću utvrditi da bi dokumentacija bila valjana vjerodostojna isprava u smislu odredbe čl. 28. OZ-a.

Ovrha se naime određuje na temelju ovršne isprave i na temelju vjerodostojne isprave,
a prema čl. 28. st. 1. OZ-a vjerodostojna isprava je račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom. Računom se smatra i obračun kamata.

Vjerodostojna isprava je podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze (čl. 28. st. 2. OZ-a).

U konkretnom slučaju tužitelj je uz tužbu dostavio ispravu na kojoj doduše stoji da se radi o „računu broj 5407-1-0840007 od 21. travnja 2008“, međutim, na navedenoj ispravi nije naznačen dužnik, pa ona u smislu citirane odredbe čl. 28. st. 2. OZ-a ne predstavlja vjerodostojnu ispravu. Osim toga iz sadržaja isprave na kojoj tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev proizlazi da se radi o obračunu štete, a za štetu tužitelj niti ne može izdati račun jer je račun knjigovodstvena isprava koja se izdaje za isporučena dobra ili obavljene usluge u svrhu ispunjenja ugovorne obveze, a ne za naknadu štete.

Prema tome osnovani su žalbeni navodi tužitelja da isprava koja je podnesena uz tužbu
ne predstavlja vjerodostojnu ispravu slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke za donošenje
rješenja kojim se odbacuje tužba na temelju odredbe čl. 446. st. 2. ZPP-a. Stoga je u pravu tužitelj kada tvrdi da nije mogao podnijeti ovršni prijedlog upravo zbog navedenog nedostatka u dokumentaciji, pa je zato imao interes da se provede parnični postupak i da se utvrdi da je tuženik u obvezi platiti tužitelju utuženi iznos, a na temelju navedene dokumentacije.

Zbog navedenih razloga, ovaj sud je uvažio žalbu tužitelja i ukinuo pobijano rješenje
temeljem čl. 380. t. 3. ZPP-a, a u vezi s čl. 19. OZ-a. U nastavku postupka sud prvog stupnja provest će postupak povodom tužbe tužitelja i nakon provedenog postupka donijeti odluku o tužbenom zahtjevu.

Zagreb, 24. kolovoza 2020.

Sudac Kamelija Parać